16.02.2019.
Organizirano od HPD “Bijele stijene” Mrkopalj u vidu jednodnevnog izleta. PD Izletnik je dobio poziv iz HPD Kapela da im se pridružimo. Polazak autobusa je bio organiziran za u 7,00 sati iza Lisinskog. Pored navedenog je bilo predviđeno da se prema broju zainteresiranih odredi i dodatno prijevoz osobnim vozilima. U dogovoreno vrijeme smo se okupili iza Lisinskog, gdje je došlo 10 članova PD Izletnika. Zanimljivo, i druga planinarska društva su tada imala okupljanje te smo prethodno ulasku u autobus provjeravali da li smo na popisu sa vodičima da ne bi bilo zabune (dio drugih društava je išao također na Bjelolasicu, a dio u Opatiju pa smo se zezali da isto tako ne bi bilo loše da završimo u Opatiji na kavi i šetnji). Samo putovanje autobusom sa članovima HPD Kapela te gostoljubivost i ljudska toplina se ne da opisati. U samom putu su nas nesebično častili domaćim delicijama (kako slatkima tako i slanima) uz piće dobrodošlice (rakija, pelin) iz čašica za koje smo odmah odlučili da ih i mi moramo nabaviti te ugravirati oznake našeg društva. Start samog pohoda na Bjelolasici je bio planiran u 9 sati. Stigli smo u predviđeno vrijeme do odredišta Begovo Razdolje dok je troje članova PD Izletnika došlo do odredišta osobnim automobilom na kojem nas je neočekivano dočekao uistinu veliki broj automobila, autobusa te planinara.
Tu smo se okupili ispred pansiona “Planinski raj”, gdje su nas dočekali domaćini kod kojih se moglo kupiti bonove za ručak (grah – 20,00 kn porcija). Isti je organiziran po završetku uspona upravo pred pansionom “Planinski raj”. Pohod smo započeli u predviđeno vrijeme te smo išli cestom do Vrbovske poljane. Tu nas je dočekao čuvar koji je rekao da je u dogovoru sa HGSS-om uspon dozvoljen samo onima koji imaju dereze i cepin te se znaju kretati po navedenom terenu, uz napomenu da idu na vlastitu odgovornost. Ujedno je savjetovao s obzirom na navedeno da se možemo prošetati do podnožja na Jančaricu, spustit na Matić poljanu te potom desno za Begovo Razdolje tako da se ne vraćamo istim putem. Kako je preporučeno od čuvara krenuli smo u navedenom smjeru, ali smo ipak pokušali vidjeti (točnije Ševo i Ana) sa djelatnicima HGSS-a na terenu da li je moguće da nas puste dalje, dok je ostatak društva čekao. Ipak s obzirom na vremenske neprilike daljnji uspon nije bio moguć (što je posebno rastužilo Ševu) te smo odlučili slijediti preporuke čuvara. Dan je bio sunčan te nije bilo niti pretjerano hladno tako da je sama šetnja bila prekrasna. Okruženi različitim izletnicima (oko nas su u to vrijeme bili članovi planinarskog društva iz Kaštela) su se neki od nas okušali i u sanjkanju.
Kada smo stigli na Matić poljanu iskoristili smo prekrasno toplo vrijeme te smo se malo i odmorili što je predsjednika Kapele koji je u pratnji sina kraće vrijeme sjedio s nama navelo na izjavu: “Idemo sine, ovo je neko lijeno društvo”. Ne treba posebno napominjati da smo stanke također koristili i za gablec. Nakon što nam je Raka pustila glazbu za polazak (“Kung Fu Fighting (wicked game remix)”) nevoljko smo krenuli, ali brzo smo uhvatili ritam te došli do odredišta.
Tu nas je dočekao ručak kojeg poradi velikog broja planinara nije bilo dovoljno te je sljedeća porcija bila organizirana za sat vremena. Kako je nama polazak bio predviđen u 18,00 sati tako su “gladni” dočekali i drugu porciju. Dok smo čekali polako se počelo smračivati te smo sjeli u verandu pansiona “Planinski raj” gdje je bilo toplo. Tu smo zajedno čitali novine i rješavali križaljku tako da nam je vrijeme prošlo u hipu. Na kraju smo pred polazak napravili i sliku sa HPD Kapela, koji su nas i u povratku nesebično častili na čemu ćemo im zauvjek biti neizmjerno zahvalni.
After uz Doru
Po povratku sa Bjelolasice s obzirom na Doru koja se tu večer održavala, neki od nas su izrazili želju za zajedničkim gledanjem – čitaj Raka, Edina i ja. Raka je velikodušno ponudila prostor i gledanje na MAXtv-u na mobitelu uz potencijalnu mogućnost spajanja na računalo.
Dok je Raka išla kod svojih po Buru, Edina i ja smo se zaletile do Interspara i pribavile potrepštine te smo se potom našle kod Rake. Nažalost spajanje na računalo nije uspjelo pa smo gledali Doru sa Rakinog mobitela.
