Iz Zagreba u subotu krećemo hrabro. I rano. Dogovor je Lidl u Gospiću pa do Brušana. Jer Izletnik voli Lidl. I uvijek ga pronađe. Pa čak i u Gospiću. Tamo su se kupile neke potrepštine koja će obilježiti daljnji tijek događanja i zbog čega će se ime našeg sudruga Ive često spominjati. Toliko često da je i imao dojam da je na izletu bio. Iako ni Ž. od Ždrilskog kuka vidio nije. Da li smo mi? Slijedi u nastavku.
Ruksaci su teški kako i priliči. Izlet je dvodnevan pa svi nosimo vreće, karimate, dijelove šatora, nezamjenjive kobasice za roštilj, litru senfa, nekoliko litara vode. Tu i tamo koje pivo. I pelin. Naš dragi vođa ovog pohoda je ovo zadnje zažalio.
Krećemo. Nas 12. I dva psa. Pentramo se kroz šumu i kamenjar. Uz pokoju stijenu koju treba prekoračiti sve je više manje bezbolno. Stižemo na Sadikovac. Pogled na divotu sa svih strana. Klasično velebitski. Potom prema Ždrilu. Zatim, jer nam u životu nikad nije dovoljno uzbuđenja, skrećemo sa staze i na divlje kratimo putanju. O detaljima ove pustolovine neću, preživjeli smo, to je bitno. Put nas ponovno vodi kroz šumu gdje putem srećemo biologe koji mjere širinu debla drveću. Mislimo si „kul, štagod..“. Možda je razlog tomu što smo umorni. Jer jesmo. Hodamo već 6 sati. Većinom uzbrdo. Svi mislimo samo na kobasice u torbi i pivo. Skoro.
Napokon. Sklonište u Ždrilskom sedlu, planinarskom prijelazu na putu iz Brušana do Podgorja. Članovi PD Panja su već tamo. Planinarsko sklonište na velebitskom Ždrilu, rezultat je entuzijazma arhitekta Ivana Juretića koga smo imali čast tom prilikom i upoznati. Naime, zbog nepristupačnosti lokacije za ikakva vozila osim onih letećih još jedan entuziast, pilot Matić iz Vodica, i njegov stari helikopter priskočili su u pomoć arhitektu Ivanu i dobremili dijelove skloništa na lokaciju. Juretić je, kaže, 21 dan boravio u šatoru i uz pomoć svojih desetak prijatelja, sastavio sklonište.
Postavljamo šatore i sjedamo uz vatru. A ostalo. Ostalo je povijest.
***
Divno. Divno jutro. Budimo se na livadi Ždrila. Sunčan dan. Pogled puca na more i obližnje otoke. Izležavamo se još neko vrijeme. Primjetivši precjednika kako odlučno korača prema skloništu krećemo za njim. „Radna akcija, ljudi !!“. Vrijedni članovi PD Panja i još vrijedniji Izletnici pomažu nositi cjepanice za ogrijev koje je naša draga Ane tako lijepo složila uz sklonište. Drugi nose kamenje kako bi mjastor od suhozida kamenjem zaštitio skloniše od snijega i vjetra. Pomažemo jer volimo pomagati, a dijelom jer je dobro za razbuđivanje. Arhitekt je zadovoljan.
Družimo se još pokoju minutu, slikamo zajedničku fotku s novostečenim prijateljima i planiramo put natrag. Nakon vijećanja čiji je presudni faktor bila čudna tekućina iz Lidla popijena predhodne večeri i zamor našeg vođe puta, odlučujemo kako na sam vrh Ždrilskog kuka nećemo. Pritom smo spomenuli Kušekovo ime još koji put. Da se ne zaboravi.
Vraćamo se preko Konjskog dijelom puta hodajući po staroj Terezijani. Nakon kojih 4 sata eto nas u Baškim Oštarijama. Tamo se kratko, ali slatko okrepljujemo i krećemo put Zagreba.
Bilo je lijepo kao što i uvijek bude. Sjećanja ćemo podebljati fotodokazima i ovim izvještajem. Da se zna 🙂 PDIzletnik4ever
Izvještaj: Diana Brozić
photo 1 & 2 Diana Brozić