Izlet na Zavižan je bio jedan o uspješnijih izleta PD izletnika ako ćemo gledati po broju planinara koji su mu prisustvovali. U subotu rano ujutro, oko 8h, krenulo se autima do mjesta sastanka u Krasnome, točnije u kafiću Manjan. Nakon što su se skupili svi izletnici, popile kave i odvezli auti do mjesta povratka krenulo se s usponom. Prvi dio puta, makar je bio strmiji, prolazio je kroz šumu tj. hlad. Uskoro je nagib postao blaži i šuma je ustupila mjesto travnatim brežuljcima i suncu.

Planove za uspon na vrh Mali Rajinac je nažalost poremetilo krdo poludivljih konja koje nas je odlučilo izbaciti sa svojeg teritorija kojim je prolazio naš put. Razdvojeni na dvije skupine od kojih se jedna povukla niz padinu a druga vratila nazad putem kojim je i došla dostojanstveno smo napustili ‘tuđu zemlju’. Nakon ponovnog spajanja s lagano povrijeđenim ponosom smo krenuli do doma na Zavižanu.

U domu su nas dočekali ‘logističari’ koji su išlli direktno do doma sa hranom pićem i pokojim težim komadom opreme (i 2L odličnog sladoleda za koje je zaslužan Himi)! Slijedi priprema večere i druženje u ugodnu društvu uz dobru kapljicu kako to obično i biva na planinarskim izletima. Slavilo se do kasnih sati uz gitaru i palačinke. Večina izletnika je prespavala u domu dok su neki usprkos zabrani kampiranja u nacionalnom parku podigli šatore pored doma.

Nakon laganog buđenja iduće jutro otišli smo u razgledavanje botaničkog vrta udaljenog 10ak minuta hoda od doma. Sam botanički vrt je u obliku kružne staze okolo škrape. Slijedi spuštanje sa Zavižana i odlazak do mjesta Kuterevo na ručak u OPG-u Butina. Uz dobrodošlicu od domaćeg kruha sira i rakije slijedi ručak u obliku švedskog stola sa gulašem ili janjetinom. Za kraj smo obišli poznato utočište za medvjede gdje su nas volonteri upoznali sa ‘svojim stićenicima’ i načinom rada i brige za te predivne životinje.

S obilaskom utočista naša avantura se bliži kraju i kreće povratak u Zagreb.

Izvještaj: Goran Prodanović

photo 1 Vlatka Smolek

photo 2 & 3 Mirela Šavrljuga