16. – 22.4.2022.

Piše: D.P.

Umjesto trodnevnog prejedanja šunke, jaja i pince popraćenog ljenčarenjem, ovogodišnje uskrsne praznike Plaško alumniji Marko i ja odlučili smo provesti na jedan koristan način – volontirajući u Nacionalnom parku Mljet kao graditelji planinarskih puteva. Zašto baš kao graditelji planinarskih puteva je jasno, ali zašto baš Mljet?

Iskreno, ne znam bih li ikada odlučila ljetovati ili provesti praznike baš na Mljetu. Em ti trebaju tri gladne godine do tamo (pogotovo ljeti kad su gužve), em ima još puno destinacija i parkova koje bih prije posjetila, em ovo, em ono… Razloga za ne posjetiti Mljet na mom je popisu bilo previše, ali baš zato što mi Mljet nikada nije bio „u planu“, a svakako je zbog svoje jedinstvenosti trebao biti, odlučila sam ga upoznati u sklopu volonterskog programa povezanog s planinarenjem, mojim omiljenim hobijem. Marko se bez previše kalkuliranja složio s idejom.

Kako smo radili

Odmah po dolasku smo shvatili da planinarske staze održavaju i uređuju lokalna planinarska društva, što je logično, kao što je i PD Izletnik primjerice zadužen za održavanje Kapelskog planinarskog puta. Zato smo umjesto planinarskih puteva krčili i uređivali staze Parka. Konkretno je bila riječ o prolazu za kamione do prekrasne uvale i plaže Grabova na južnoj strani otoka.

Malo šišaš grančice oko staze i mičeš razbacano kamenje, malo uživaš u pogledu na otvoreno more, pa malo jedeš sendviče iz lunch paketa i onda još malo uživaš u zvuku vjetra u okolnoj šumi i morskih valova u daljini. Tako su otprilike izgledala naša tri dana volontiranja na Mljetu, od planiranih pet, jer su nas dva kišna dana prisilila na odmaranje u volonterskom centru na samom zapadnom kraju Parka gdje smo bili smješteni, iza mjesta Pomena. Ipak, peti dan je organizirana brza akcija čišćenja obližnjih uvala/plaža od smeća.

I na buri, i na južini i za vedrog vremena imali smo zanimaciju, no zbog nevremena u četvrtak nismo mogli niti raditi, niti razgledavati, a bome nismo mogli niti otići s otoka jer trajekti nisu vozili. Unatoč tomu, svojih smo tjedan dana na Mljetu iskoristili pametno.

U subotu smo stigli i smjestili se, krenuli smo raditi idući dan, na sam Uskrs, te radili do srijede kada smo imali slobodan dan za razgledavanje Mljeta. Kako sam već spomenula, četvrtak i petak proveli smo u mirovanju te u petak uvečer krenuli na kopno. Nije bilo planirano da radimo samo tri-četiri dana, no to je odlučeno u dogovoru s čuvarima Parka Ivanom i Antom. Oni su brinuli o nama tijekom volonterskog programa, donosili nam hranu, razvažali nas do mjesta volontiranja i vraćali natrag u volonterski centar. I zaista, po kiši im jednostavno ne možemo biti od koristi.

A sad da razbijem mit – nismo se ubili od rada volontirajući. Ne zbog ekstra slobodnih dana, već zbog toga što je cilj osim uređivanja i čišćenja staza bilo i uživanje i upoznavanje s prirodnom i kulturnom baštinom Mljeta. Riječima otočana – nije bilo priše.

Volontiranje kreće oko devet ujutro i s obzirom na to da smo bili velika grupa od čak 22 volontera, čišćenje staza išlo nam je brzo, pa smo s radnim dijelom završavali već oko 14 te se vraćali u volonterski centar na ručak. Ostatak dana koristili smo za upoznavanjem s ovim najvećim otokom dubrovačkog arhipelaga.

Kako smo uživali

I bome smo ga upoznali uzduž i poprijeko, od najistočnije pješčane plaže Saplunara, preko Odisejeve špilje na južnoj strani otoka, do čari zapadnog dijela, Nacionalnog parka Mljet proglašenog 1960. godine, koje je ujedno i prvo morsko zaštićeno područje u Hrvatskoj. Nakon svakog „radnog“ dana ostane dovoljno vremena za razne aktivnosti.

Mljetska planinarska obilaznica

Ako netko u slobodno vrijeme želi skupljati žigove, dobra vijest je da i Mljet ima svoju planinarsku obilaznicu. Najviši vrh Mljeta je Veliki Grad iznad naselja Babino Polje, visok je 514 metara i uspon je dosta strm. Mi ipak nismo išli na najviši vrh jer je na dan kada smo trebali ići s ostatkom ekipe bilo prevruće za naše planinarske kriterije. A morali smo ostaviti i neki razlog da još jednom dođemo na Mljet. 🙂

Vidikovac Montokuc

Ali zato smo se već prvi dan popeli na vrh Montokuc gdje se nalazi drvena promatračnica, odakle se pruža predivan pogled na Veliko i Malo Jezero, otvoreno more, Korčulu, Pelješac, a čak se vidi i Lastovo.

Vožnja biciklom oko jezera

Nemojte propustiti razgledavanje Velikog i Malog jezera te otočića Sv. Marije, pješice ili biciklom koje možete rentati u Pomeni i Polačama (to su mjesta najbliža jezerima). Također, na otoku postoje brojne biciklističke staze označene slovima. Putokazi su posvuda. Svakako se provozajte do Solina, malog mjestašca na ulazu Jadranskog mora u jezera. Mene su zadivile baščice posađene tik uz more.

Bunkeri

U blizini volonterskog centra, na najzapadnijem rtu Mljeta nalaze se bunkeri i topovi iz Drugog svjetskog rata. Iznad njih se nalazi mali vidikovac odakle seže pogled na najljepši zalazak s Mljeta s pogledom na Lastovo, Korčulu i otvoreno more.

Odisejeva špilja

Na slobodan dan voditelji organiziraju razgledavanje jezera, vožnju brodom na solarni pogon do otočića Sv. Marije na Velikom Jezeru, posjet suvenirnici i odlazak do Odisejeve špilje. Obavezno posjetiti sve navedeno, bilo s voditeljima, bilo u vlastitom aranžmanu. Za spust od Babinog Polja do Odisejeve špilje preporučujem gojze, a kad se vratite nazad do mjesta, možete nastaviti planinariti do najvišeg vrha Veliki Grad.

Mjestašca

Na Mljetu ne postoji nijedan grad. Najveće i glavno mjesto je Babino Polje, trajektna luka je u Sobri, a katamaran iz Splita i Dubrovnika vozi u Pomenu. U Polačama možete razgledati rimsku palaču, treću najveću rimsku građevinu u Hrvatskoj, nakon Arene u Puli i Dioklecijanove palače u Splitu. Ako stignete, svakako se provozajte po cijelom otoku, kroz brda i sela, sve do najistočnije pješčane plaže Saplunara.

Savjeti za buduće volontere

• Nemojte biti kao Marko i ja pa ziheraški tražiti kreme za sunčanje u trgovinama u Stonu i na Mljetu (nećete ih još naći). Obavezno si ih ponesite.
• Isto tako, ponesite i kabanicu u slučaju da vas negdje u razgledavanju uhvati kiša ili poželite kišne dane (ako ih bude) provesti aktivno.
• Ponesite svu opremu za planinarenje – gojze, hlače, poliester majice, flis, vjetronepropusnu jaknu, baf, šiltericu, čeonu lampu, manji ili veći planinarski ruksak da vam stane dovoljno vode i hrane itd.
• Svaki dan imate lunch paket sa sendvičima, kruhom, namazima, voćem i vodom te u volonterskom centru jedan veći topli obrok za kasniji ručak i/ili večeru. Doručka nema pa si ponesite kavu za ujutro i nešto za jesti. Imaju mikrovalnu, kuhalo, štednjak, frižidere.
• Imaju i veš mašinu pa ne morate nositi brdo odjeće već ju možete tamo oprati.
• Trgovina u Pomeni u travnju ne radi, pa je prva trgovina Studenac u Polačama. Na cijelom otoku ima nekoliko Studenaca i jedan Tommy u mjestu Babino Polje, što je ujedno i najveće i glavno mjesto na otoku. Ponuda je ograničena, ali sasvim dovoljna.
• Ako ste u mogućnosti, dođite na otok autom jer je tako najjednostavnije kretati se s jednog kraja na drugi, obilaziti mjestašca, ići do trgovine i nazad. Drugim riječima, slobodni ste i ne ovisite o rendžerima i vozačima Parka.
• Suvenire možete kupiti u suvenirnici kod uprave Parka na pristaništu za brodove.