12.3.2023.
Plan je bio okupljanje kod doma PD Dr. Maks Plotnikov podno Okića u 9h. Kako mi je ovo bio prvi izlet s PD Izletnikom namjeravao sam doći sam svojim autom do doma, ali se Emil ponudio da me skupi. To se pokazalo kao apsolutno ispravna odluka, jer mjesta za parking oko doma nema puno, a kako je dan bio baš predivan proljetni, na Okić je nahrupilo cijelo mnoštvo planinara. Meni je to dodatno odgovaralo jer sam se imao prilike malo upoznati s Katarinom i Emilom u autu prije dolaska do doma gdje me je čekalo puno upoznavanja, rukovanja i pokušaja pamćenja 10-15 novih imena i povezivanja imena s licima (isprike svakome koga sam krivo oslovio :P).
Kako je poanta izleta bila upoznavanje članova s penjanjem po ferati, prvo na redu je bilo dijeljenje opreme, a zatim i objašnjavanje kako koristiti istu. Prošle godine sam imao prilike prvi puta ići na feratu, te sam već imao edukaciju o opremi i pravilima ponašanja na ferati, ali sam svejedno čuo neke nove i korisne stvari – tako da hvala Ani i Gordanu. 🙂
Prilikom edukacije sam osjetio da u grupi postoji lagana napetost pred odlazak u brdo, pretpostavljam zato jer je većini grupe ovo bilo prvo iskustvo s feratom. To me podsjetilo da sam se jednako osjećao i ja prije nepunih godinu dana kad sam i sam bio u istoj situaciji.
Iznenađenje za mene je bilo da na Okiću postoji i druga ferata – Dragojla, uz Žohar koji sam već imao prilike probati. Upravo na Dragojlu smo krenuli prvo, zato jer je lakša od Žohara i idealna za početnike koji se tek upoznavanju s nošenjem pojasa i ferataškog seta, takozvanog Ypsilona. Dragojla se stvarno pokazala pristupačna, te nije bilo većih problema za nikoga iz grupe.
Prema mom (skromnom) iskustvu rekao bih da, što se tiče ferata, osobe se dijele na 3 grupe:
- grupa – osobe koje su apsolutno oduševljene novootkrivenom vrstom planinarenja, te koje prije nego što završe svoju prvu feratu u glavi zbrajaju koliko će ih koštati kupnja sve potrebne opreme, te misli o opremi samo prekidaju slike njih kako u svoj toj fancy opremi vise s neke stijene u Alpama.
- grupa – ljudi kojima je ferata kombinacija zabave i straha. Od klina do klina osciliraju od oduševljenja do horora. Rekao bih da sam osobno na početku pripadao ovoj grupi, ali lagano idem prema 1. grupi.
- grupa – ljudi koji se na pola prve ferate pitaju – kako sam se doveo/la u ovu situaciju!? Zašto si to radim!
Mislim da je među nama bilo pripadnika svih navedenih grupa, a rekao bih da većina ipak pripada u prve dvije.
U biti, kad razmislim, rekao bih da postoji i 4. grupa:
…ali takvi obično ni ne planinare. 🙂
Uspon po Dragojli je bio prilično lagan i ugodan. Jedina stvar koja je izazvala malo pomutnje je nedostatak sajle na nekim mjestima, od kojih jedno je bilo i pomalo nezgodno. Čudan je osjećaj kad se osiguravaš na laganom dijelu, a onda dođeš na pomalo izloženi dio gdje se moraš popesti na sve 4 i baš tu nema sajle. Pretpostavljam da se to nije moglo drugačije izvesti, te da je i dobro da mi kao početnici probamo takvu situaciju.
Na pola puta po Dragojli imali smo predivan pogled na jug.
Nakon što smo se svi uspeli feratom do vrha na kojem je Stari grad Okić nas je dijelilo par minuta hoda. Tu smo se regrupirali te prošli kroz iskustva koja smo upravo doživjeli. Dobili smo još par savjeta o osiguravanju, poslikali se i krenuli dolje na glavni događaj dana – staza Žohar.
Iako je staza Žohar teža od Dragojle (ponajviše ulaz u feratu), brže smo ju prošli, te od svih nas koji smo se odvažili na penjanje njom, nitko nije imao problema s usponom.
Meni osobno je ovo bio drugi uspon po stazi Žohar, te mogu reći da mi je bilo mnogo ugodnije nego kod prvog uspona prošle godine. Jednostavno sam bio mnogo opušteniji, te sam mogao više uživati u samom penjanju. Ima nešto u tim feratama. 🙂
Nakon silaska sjeli smo na terasu doma, uživali u suncu i razmjenjivali doživljaje s uspona. Sve u svemu lijepo druženje i planinarenje, te jako dobro proveden dan. Svakako ću su pridružiti PD Izletniku i na drugim avanturama.
Autor: D. J.