Stahovica – Gradišče – Črnuški dom na Mali planini

14-15 prosinca 2019.

Autor: V.K.

Nalazimo se u Cugu u 6:45 i krećemo u 7. Izletnički čitano, nalazimo se u Cugu do 7:20 i krećemo oko pola 8. Stižemo u Stahovicu i u želji za rakijom, kavom i toaletom odlazimo u Gostilnu pri planinskem orlu gdje nalazimo sve potrebno plus prepariranog zeca s rogom. Čudno da to vidim od jedne viljamovke. Misleći kako su u međuvremenu ostali Izletnici došli čekamo još pola sata dok zadnji Izletnički auto nije oštrikao rukavice, obukao gojzerice i gamaše i najzad odustao od sklapanja čudnih teleskopskih štapova zbog čega sam bio izrazito sretan jer najzad krećemo!

Zbog inverzije temperature gdje je temperatura rasla porastom nadmorske visine događala se i redukcija obučenih slojeva odjeće. Iz Junaka Marka se pušilo. Doslovno. Prolazili smo kroz slojeve magle kroz koje je tuklo sunce pa smo izašli iz magle. Temperatura se ponovno počela spuštati pa su se slojevi odjeće ponovno nabacivali. Snijeg je postao sve učestaliji, trajniji i dublji, no ipak na stazi dovoljno ugažen zbog mnogih Slovenaca koji valjda prije jutarnje kave odrade hajk i nazad. Nimalo Izletnička, ali lijepa navika. Popeli smo se iznad magle i ispred nas je bila samo bjelina snijega, plavetnilo neba i sunce iz teletabisa je navijalo za nas da izdržimo još malo. Nije uzalud, jesam spomenuo da je uspon strm?

Dolaskom na Malu planinu na vidiku su se pojavile prve pastirske kuće gdje tokom ljetnog perioda borave, pogađate, pastiri. Plavo nebo, snijeg sa tragovima vjetra, mrlje crnogorice sa dugim sjenama i kućice koje vire iz snijega su stvarale nezaboravan pejzaž vrijedan svakog piksela oka. Odlučili smo ne otići prvo na dom već otići do vrha Gradišča. Ne pitajte me za nadmorske visine, google ih jako dobro zna. Sunce se sve više primicalo svojoj donjoj točki na horizontu te je svojom ožarenošću i krasotom izbilo iz glava razmišljanja o debljim čarapama i traume izazvane Kolindom Grabar Kitarović. Zalaskom sunca boje na nebu i snijegu su se neprestano mijenjale. Neopisivo lijepo! Tren u kojem želimo biti Argus Panoptes jer par očiju nije dovoljan.

Dolazimo pred dom nakon cca 6h. Grah i kobasica, piščančje nešto i ostala planinska jedilna ponuda se nižu po stolovima i polako dajući snagu za ono što slijedi. A slijedi navala San Remo hitova, šutka na slovensku polku, piruete sa tetom sa šanka, Tajči revival i vuča na ples I.Č. svega živoga u prostoriji. Proplesao je i desetljećima mrtav medvjed iz sobe s tavana. Ne bi on, ali I.Č. je inzistirala. I.P. je uz mješavinu alpskih trava sa vatrenom vodom doživio prosvjetljenje i katarzu.

Jutro je donijelo prazne novčanike i oblačno nebo. Ne prehladnim vremenom spuštamo se nazad prema Stahovici i spuštamo se cca 3h. Krećemo prema krčmi Pri Jurju gdje je viđen najveći pohanac i najveći privatni kutak posvećen Drugu i državi Bivšoj. A.J. je poliven čajem po leđima, a nakon toga i juhom po nogama, dovoljno da se nasmijemo svi osim njega. Nasmijani, siti i ljepotom opiti vraćamo se svakodnevici.