Nego, hajde da se ja vratim na pravu priču i razlog zbog kojeg sam započeo pisuckati ovaj tekst. Fokusiram se na priču i pokušavam zanemariti znoj koji se s mene slijeva, a sve u namjeri da ukratko s vama podijelim dojmove prošlog vikenda što smo ga proveli u Julijskim Alpama sa pl. društvom Izletnik iz Zagreba.  Pa, srk srk.. Krenimo redom. 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Julijske_Alpe
https://pdizletnik.hr/

Okupljanje kod KD V.Lisinski i polazak iz Zagreba u ranim jutarnjim satima. Skupilo nas se kakvih tridesatak duša, lijepa brojka. Taman da popunimo naručeni bus, ali da se nađe i mjesta za ispružiti nožice. Baš sam smiješan, pa nisam vam rekao da nam se na našoj avanturi pridružio i jedan pesek, Spot mu je ime.  Vozimo se tako i truckamo kakvih 4h, a putem uživamo u pogledu kroz prozor, a posebno nas se dojmila ljepota Bleda i Bohinja. Makar mene osobno, jer dok je većina vjerojatno onuda pohodila, meni je ovo bio prvi puta u životu da prolazim tom stranom.  Obećajem sam sebi da ću dovući svoju guzićicu jednog dana, bilo biciklom ili autom na vikend odmorko.  Dok maštam, bus nas vozi dalje do malenog mjestašca Ukanc u Sloveniji, u blizini Bohinja i slavnog mu jezera. 

Po dolasku kod Koče pri Savici na 653v izletavamo iz busa u treptaj oka i na licu mjesta nestrpljivo obuvamo gojzerice na noge. Tu starta naša planinarska vikend tura. 

https://www.pzs.si/koce.php?pid=36

Staza kojom gazimo je ona preko Komarče. Uspon je nešto zahtjevniji pa je poželjna dobra fizička sprema. Isto tako, na pojedinim dijelovima staze, zbog suženja su postavljene sajle, a kako zna biti i odrona kamena, kaciga za glavu je i više nego dobrodošla. 

https://www.strava.com/activities/1096461797

Tehnikalije dalje neću spominjati niti o njima previše razglabati. Ima staza detljano opisanih mali milion. Raspitajte se i proučite put kojim hodate. No to ionako već svi znate. 

Nakon cca 1h poštenog uspona gdje je kapnula pokojna kap znoja, dolazimo i do Crnog jezera, prvog od Sedam Triglavskih jezera. Stajemo i čekamo ostatak ekipa da se skupi. U međuvremenu, za osvježenje kvasimo nožice i skrivamo se u hladu okolnih stijena jer se sunčeko pokazalo u svome punom sjaju. Nakon što smo se svi okupili i predahnuli, krećemo put dalje stazom sve do Koče pri (sedmerih) Triglavskih Jezerah. Naše odredište, predivan pl. dom koji se smjestio na 1685mv okružen Dvojnim jezerom. Milina! 

https://www.pzs.si/koce.php?pid=35

Nakon razgledavanja doma, smještamo se u zajedničke spavaonice. Tuš, a dobre su i vl. maramice te klopa i osvježenje u društvu. Uživamo na svježem zraku, predivnom pogledu na okolinu i prepričavamo dojmove prvog dana do kasno navečer. 

Hrk hrk i eto nam već drugi dan, sunce kuca na prozore i budi nas uspavane ljepotice. Bacamo se na doručak uz kavu, a neki i čaj. Pakiramo stvari i krećemo put dalje u 8h.

Neposredno iza planinarskog doma je umjetno jezerce Močivec te ga staza obilazi s desne strane. Hodamo, hodamo, penjemo se i hodamo dalje sve do izlaska na čistinu i dolaska do Velikog Crnog jezera. Ovo jezero je najveće površinom od svih 7 Triglavskih jezera. Zastali smo i slikali. Pejsaži ispred nas bili su očaravajući. Najrađe bih ostao tu i uživao ali trebalo je nastaviti dalje, čekalo nas je još dosta za prijeći taj dan. 

https://www.strava.com/activities/1097761796

Dok napredujemo dalje korak po korak, ostajem bez riječi na prirodne ljepote kroz koje nas vodi staza. Vijuga oko jezera nižući jedno po jedno, da bi tek prije zadnjeg, skrenula malo uzbrdo do planinarskog doma Prehodavci. Dom koji se smjestio na 2071mv okružen masivnim stijenama koje se uzdižu nebu pod oblake. Najimpresivniji pogled je bio onaj prema vrhu Triglav (2864nv), najvišljem vrhu Slovenije. Tako blizu.. 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Triglav_(vrh)

Zasigurno, naljepši dio Triglavskog Nacionalnog Parka.

https://www.pzs.si/koce.php?pid=34

Nakon odmora, preostaje nam se još jedino spustiti do doline Trenta, konačnog odredišta našeg tabananja gdje nas je čekao bus. Spust je bio dug i na dijelovima strm, no nakon svih viđenih ljepota i ugodnog vikenda u veselom društvu, i njega riješavamo bez većih problema i sa  na licima. Po spustu i dolasku prve grupe do busa koji nas je već čekao, okrepu tražimo u lokalnoj okrepčevalnici, dok čekamo na ostatak ekipe da se spusti sa planine. 

Ukrcavamo se i kao šlag na kraju..

Put prema Zagrebu preko prijevoja Vršić. Priča za sebe! 

Dolazak u Zagreb u kasnim večernjim satima.
I to je TO dragi moji, ukratko jel.. 

Morat ćete mi oprostiti jer jezik mi se već od ‘osvježenja’ plete, pa nisam 100% u detalje išao niti sve opisivao, a i prsti mi već nasumično lete preko tastature i mlate po njoj kao što čekić drobi orahe. 

Uživajte u slikicama, ionako će bolje od mene sto puta ispričati kako nam je uistinu lijepo bilo za vikend. Znam sam, PONOVIO SE izlet čim prije! 

P.S.
Moram napomenuti kako je ekipa iz PD Izletnik baš pravo simpa društvo, mladenačkog duha, kulerski nastrojena i uvijek su spremni za šalu. Definitivno, od sljedeće godine, moje novo društvo za planinarske putešestvije. Hvala kaj ste me primili u društvo i vodili sa sobom.