O DRUŠTVU
U kratkim crticama PD Susedgrad postoji od 1949. godine kao podružnica PD Zagreb, 1950. se osamostaljuje pod današnjim imenom Tahijevog grada podno kojeg je i osnovano.
Do danas su društvo vodila 4 predsjednika što pokazuje stabilnost i zajedništvo koje proizlazi iz povjerenja među članovima prema vodstvu društva, što je po mom sudu jedna velika vrlina.
Broj članova je varirao iz godine u godinu.
Možemo reći da su zlatne godine društva bile od početka 60-ih do sredine 80-ih kad je prosjek od 200-tinjak aktivnih članova bio normalan broj u knjizi članstva.
Ali kako se spremala oluja nad Hrvatskom tako se broj članova počekom 90-ih drastčno smanjio, u jednom trenutku na dvadesetak članova od kojih je tek nekolicina bila aktivna. Unazad 10 godina broj članova je opet u porastu, te se nadamo da će se rast nastaviti pa možemo očekivati nove zlatne godine.
Moramo napomenuti da društvo u svom vlasništvu ima i kuću na Kamenim svatima koja je smještena na zapadnom dijelu Medvednice, četrdesetak minuta hoda od Jablanovca, ispod vrha Kameni svati. Kuću su podigli članovi dobrovoljnim radom početkom 80-ih godina te je iz barake u ovih tridesetak godina zahvaljujući ljubavi i energiji članova izrasla u pravi planinarski objekt s uređenom okućnicom. Nadam se da sam vam malo približio naše društvo ovako u kratkim crticama, ali ono najvažnije, ljude, same članove, nije moguće samo tako opisati. Jednostavno iz razloga što ih morate upoznati svakog ponaosob, prigrliti njihove vrline i mane. Da, mane, jer, vjerovali ili ne, većina nas ima neke mane, ali na sreću uz vrline one padaju u drugi plan. Ima nas mladih i starih, debelih i mršavih, veselih i mrkih i tako bih mogao u nedogled, a svima nam je jedno zajedničko ljubav prema prirodi, planinama, dobrom i veselom društvu. Kad sve to spojite i malo pomješate dobijete nas članove PD Susedgrad, ustvari da se ispravim dobijete Planinarsko društvo Susedgrad.
OGRANAK PIJANI POSKOK
Sjedili smo par mjeseci i nakon trodnevnog hodanja Srednjim Velebitom nas četvorica i iznosili još uvijek svježe dojmove i sjećanja, prepričavali događaje sa tog izleta. U jednom trenutku Mislav je počeo pričati o tome da bi bilo dobro da imamo neko ime, grupu oko koje bi se okupili s obzirom da već jedno vrijeme zajedno planinarimo, po kojoj bi bili prepoznatljivi. Svi smo objeručke to prihvatili te počeli malo detaljnije analizirati i planirati. Pošto smo svi već bili članovi PD Susedgrad neki sa već preko 25 godina staža, od rođenja, a neki odnedavno želja nam je bila da pokušamo tu našu grupu implementirati pod kapu matičnog društva kao podmladak, omladinsku sekciju. U prvi čas ideja je bila dobra ali smo zaključili da nam je draga sloboda odlučivanja i rada po vlastitim, našim uvjetima bez mješanja, ajmo reć, vanjskih faktora. E sad je tu već došlo i do razilaska u mišljenjima. Svaki od nas imao je svoju viziju ovoga projekta. Pretresajući sve ideje i prijedloge došli smo do zaključka da ćemo biti grupa za sebe s time da je članstvo u PD Susedgrad obavezni uvjet jer na taj način ćemo pokušati društvo malo pomladiti, a nama će ostati toliko nam cijenjena autonomija.
Veliko pitanje je bilo i ime pod kojim ćemo se okupiti. Opet su se sive stanice užarile od rada i iznjedrile ime OGRANAK PIJANI POSKOK.
OGRANAK jer smo namjeravali biti, a to smo i postali, sekcija mladih u PD Susedgrad
PIJANI jer smo prije te godine zaglibili uz Milu Prpića i njegovu rakiju, koju još osjećamo u grlu, na Ravnome Dabru
POSKOK jer smo preko Budakovog brda i Bačić kuka sreli toliko tih rogato-gmizećih beštija da su nam postali prava opsesija i na neki način nas zbližila.
U studenome 2008. godine rođen je OGRANAK PIJANI POSKOK.
