Izvještaj sedam veličanstvenih iz netaknutog rezervata prirode
Opake ljetne vrućine odgodile su naš ranije planirani izlet zgodnog naslova “safari” te se pred vrhuškom Izletnika nasao zadatak brzo osmisliti jednako atraktivnu alternativu. Izlet naslova “survivor vita est”, uz još zanimljiviju naslovnu sliku, privukao je sedam izletnika i izletnica koji su se uputili s dva kraja lijepe naše u hladnu unutrašnjost bjezeći od vrućina. Puteve smo ukrstili u Ogulinu od kud smo krenuli do stanovitog 13og kilometra gdje smo započeli našu avanturu (ukoliko cijena promotivnog i tekućeg materijala na sastancima poraste bit će da je to za amortizaciju izletničkih vozila koja su stradavala na tom podužem makadamu, zahvaljujemo na razumijevanju).
Doživljaje hodanja kroz tu netaknutu prirodu je skoro pa nemoguće prenijeti u ovaj izvještaj pa tekstualni dio obogatite i slikovnim izvještajem koji je azurno objavljen na našoj stranici.
Uspon kroz šumu i porušena stoljetna stabla koja su srušila sile prirode pa ona sada iz ljutnje kidaju planinarima hlače (možemo i za nove hlače skupiti koju kunu kad je nasem Geniju uskoro rođendan), spuštanja u prekrasne prašumaste ambise, puzanje po stijenama fascinantnih oblika, ljestve, sajle, zapinjanje ruksaka i karimata, veličanstven pogled s vrha Bijelih stijena, samo su kratke crtice te subote koju smo završili u idiličnoj atmosferi uz vatricu i lokalno drustvo pri Hirčevom skloništu gdje smo proveli noć.
Uz osnovno pravilo obilnog planinarskog doručka nastavili smo svoju sagu u strogom rezervatu prirode spuštajući se znamenitim Vihoraškim putem kao i stazom kostura, koje nismo vidjeli.
Kako je dan bio nadasve lijep, a mi mladi puni snage i elana odlučili smo oživjeti neke stare uspomene našeg precednika i dijela prisutnih izletnika i otići na Klek.
Nekima prvi, a nekima nebrojeni put na tom intrigantnom i simboličnom vrhu bio je pravi šećer na kraju ovoga izleta. Teško je bilo zaputiti se natrag, ali domar nas je čekao s hladnom pivom samo do pet sati pa smo naš izlet završili u revijalnom tonu uz koje pivo, planinarske priče s Kleka, bez pjesme, ali uz ukusnu, doduše nezdravu, hranu i ugodno časkanje te planiranje idućeg izleta u dragu nam Zloveniju…
Olga Plazibat