21.03.2021.
Autori: Marija Ž. i Emil M.
Plan je bio – nalaženje u pola 10 na parkingu kraj pivovare i pokret, ali gps u našem autu imao je drugačije planove pa smo na kraju krenuli tek u 10. S obzirom da nisam prošla to traumatično iskustvo čekanja na vjetru i hladnoći, o tome će u nastavku više reći Emil.
A on kaže da je najteži dio čekanja zapravo bio gledanje u zatvorena vrata pivovare i nemogućnost degustiranja njihovih proizvoda čime bi prikratili vrijeme čekanja i ugrijali kosti. No kako je od zadnjeg izleta dosta prošlo sreća što se napokon vidimo uz priče i šale učinila je čekanje ugodnim i zabavnim. A i pola sata su samo dvije akademske četvrtine koje brzo prođu!
Nakon što smo krenuli i malo se zagrijali, raspoloženje se brzo popravilo i uskoro nam je čak i postalo prevruće pa je krenulo lagano skidanje slojeva odjeće sa sebe. Startali smo kao ekipa od 15 članova, pod vodstvom Rake, no negdje putem između dva slapa Emil i Anđela su krivo skrenuli i odvojili se od ostatka grupe, da bi se nakon nekog vremena opet uspjeli vratiti na pravi put i sustići nas. Više o njihovoj avanturi reći će nam ponovno Emil u nastavku.
Gubljenje je možda kriva riječ za našu želju da vidimo dio prirode izvan planirane staze i dogodio se potpuno neplanirano. Nakon glavnog uspona staza se odvajala u dva smjera, lijevi (ispravni) smjer je vodio prema drugim slapovima dok je desni (krivi) smjer vodio prema prirodnim ljepotama koje ćemo otkriti neki drugi put. Nakon što smo susreli još jednu skupinu planinara koji su okretanjem karte i traženja poznatih točaka djelovali jednako izgubljeno upotrebom modernih mobilnih tehnologija brzo smo javili voditeljici puta našu lokaciju i dogovorili da nas pričeka na mjestu gdje smo se razdvojili. Za svega nekoliko minuta grupa je opet bila ujedinjena i spremna za nastavak šetnje. – rekao nam je Emil
Staza je ukupno duga oko 17 km i uglavnom se radi o laganoj šetnji, osim par strmijih dijelova na samom početku staze.
Kao što i samo ime staze kaže, na njenom putu nalazi se 7 slapova, od kojih je svaki predivan i poseban na svoj način. Voda je čista i predivne svijetlo plave boje, cijela staza je uređena i nigdje nije bilo niti jednog komada smeća. Divno za vidjeti!
Na petom slapu, Kotli, smještena je konoba Kotlić u koju smo stigli oko 13h. Tamo smo se najeli prefinih fuži s tartufima i gulaša, sve to zalili istarskim pivama i gemištom, a s obzirom da smo napravili poveći račun, jer smo dobri ljudi koji pomažu ugostiteljima prebroditi krizu, konobar/punac od vlasnika nas je na kraju počastio i odličnim domaćim rakijama. Ručak je obilježila Edina koja je bila jako raspoložena za pomaganje konobarima oko nošenja tacne, skupljanja tanjura i pranja suđa. U konobi nam se pridružilo još dvoje izletnika i nakon nekih dva sata guštanja u iću i piću te kratkom odmoru na suncu, krenuli smo dalje.
Zadnji dio staze na nekim dijelovima prelazi preko rijeke pa je to bio zanimljiv pothvat koji je išao malo teže onima koji su u konobi popili više od ostalih.
Nakon povratka na parking oko 17:30, odlučili smo navratiti do Buzeta u potrazi za oštarijom koja radi kako bi još nekom ugostitelju pomogli u krizi, no nažalost nismo imali sreće. Ali zato nas je Istra za kraj izleta počastila prekrasnim zalaskom sunca. Bio je ovo divno proveden prvi dan proljeća, u odličnom društvu i na predivnom mjestu, ponovilo se!
