na sOkić i okolo
11 – 12 – 2016
– Izvještaj sa izleta na samoborsko gorje –
11. prosinca 2016. članovi planinarskog društva Izletnik odradili su izlet na Samoborsko gorje.
Izletnici su se okupili oko 8 sati u pitoresknom mjestu Rude, naselju u sastavu grada Samobora koje broji 1.141 stanovnika i 360 obiteljskih kućanstava. U Rudama smo popili jutarnju kavu i čaj u lokalnom ugostiteljskom objektu koji je bio zadimljen poput plinske komore. Nakon ispijanja kave i čaja krenuli smo put vrha Okić.
Okić je ustvari strma stožasta hridina kojom na istoku završava hrbat Plešivice, visoka 495 metara. S njenoga vrha dopire pogled do Pokuplja i Zagreba. Stijene s južne strane Okića odavna su alpinističko vježbalište, a zemljište Okića pripada planinarskoj organizaciji, koja ga je dobila presudom kotarskog suda u Samoboru 1933. godine. U podnožju Okića se nalazi planinarski dom Dr. Maks Plotnikov. Nadmorska visina doma je 411 mnv.
Godine 1843. na Okić se strmom južnom stranom bosa popela prva žena, Dragojla Jarnević. Staza njezinog uspona danas je označena kao Dragojlina staza. Ona je bila začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj (premda neki pogrešno misle kao je to bio B.Č.) u doba hrvatskog narodnog preporoda pa se smatra prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom.
Put do podnožja Okića vodio je lokalnom cestom te trajao nešto manje od školskog sata. Do uspona na greben pratila nas je gusta magla koja je nestajala kako smo se penjali na višu nadmorsku visinu.
U planinarskom domu Dr. Maks Plotnikov natočili smo vodu i krenuli na vrh. Na vrhu Okića je Okić grad, ostaci stare gradine. Izvrsno prilagođeni terenu, daju naslutiti nekadašnji oblik i veličinu. Gradina se prvi put spominje 1183. godine, a služila je do 1616. godine. U svojoj prošlosti često je mijenjala vlasnike, a u područje pod njome u više su navrata prodrle osmanlijske čete.
Nakon uživanja i fotografiranja u suncem okupanom Okić gradu krenuli smo put Pješivice, to je jugoistočni greben Samoborskog gorja i proteže se približno u smjeru istok-zapad u dužini od 5 km s maksimalnom širinom od 1 km. Najviši vrh planine Plešivica zove se Čerga i nalazi se na 780 mnv. Na vrhu se nalazi geodetska točka, vidikovac i poletna staza za paraglajdere. Padine planine prekrivene su gustom bjelogoričnom šumom s manjim područjima pod crnogoričnom šumom. Crnogorična šuma nije prirodnog porijekla već je rezultat pošumljavanja.
Južne padine Plešivice poznata su vinogorja na kojima se uzgajaju mnoga kvalitetna vina. Pretpostavlja se da su vinovu lozu u ove krajave donijeli Tračani od kojih su Iliri i Kelti preuzeli kulturu uzgajanja vinove loze. Do vrha Plešivice trebalo nam je oko sat vremena. Na vrhu je uslijedilo fotografiranje prirodnih ljepota te okrepa raznim slasticama, a naš visokogorac se uspeo i na piramidu.
Nakon silaska sa vrha stigli smo u gostionicu kojoj se ne sjećam imena premda sam ju posjetio više puta. U gostionici smo kratko ručali te krenuli put Oštrca.
To je najviši vrh srednjeg grebena Samoborskoga gorja. Karakterizira ga piramidalni oblik s strmim padinama. Vrh nije prekriven šumom već livadom što omogućuje odličan pogled na ostatak Samoborskoga gorja. Upravo zbog navedenih karakteristika za Oštrc se kaže da ima alpski izgled. Na južnoj strani, podno vrha, je stijena Flinka visine 15 m koja služi kao alpinističko vježbalište. Na sedlu pod vrhom smjestio se Planinarski dom Željezničar na 691 mnv.
Nakon fotografiranja na vrhu spustili smo se u Rude, sjeli u aute i otišli u Samobor probati neko kao super domaće pivo, za koje se pokazalo da i nije baš tako super. Nakon što smo isprobali pivo krenuli smo put Zagreba u koji smo stigli u ranim večernjim satima.
Izlet je pohodilo 11 osoba i jedan pas, a činjenica da su tri osobe odustale već nakon silaska sa Okića pokazuje da izlet nije bio lagan.
Tekst: N Bacic
Fotosi: Fejzbuk