4.5.2024.

U dovoljno vedro subotnje jutro krenuli smo na turu koja je bila duga nekih 15-16 km u središnjoj Istri, blizu gradića Buzeta.

Prije odlaska na šetnjicu iliti planinarenje sastali smo se u lokalnoj zalogajnici te se zasladili čokoladnim kroasanima i razbudili se finom kavicom. Nakon ispijene kave krenuli smo lagano šetati uz rijeku Mirnu, što je bio odličan trenutak da malo upoznam nove srdačne kolege planinare. Naravno, razgovori su za početak bili uobičajeni, s pitanjima poput “Jesi li prije planinario?” i “Kako si čuo za Izletnik?” te mojim propitkivanjem kakvu je opremu potrebno nabaviti jer realno nisam imao pola planinarske opreme.

Nakon kraće šetnje, i to po malo težem terenu s pokojim skliskim kamenom zbog kiše koja je padala tu noć, pas od kolegice koji je išao s nama odlučio je pak otići u svoju avanturu. Nisam točno siguran gdje je otišao, ali mogu reći da je većina ekipe bila malo zabrinuta, i zbog psa i zbog izleta koji bi se mogao otkazati, no srećom pas je ubrzo pronađen.

A zatim je slijedio onaj teži dio, o kojem sam čitao na internetu proučavajući ovu stazu, a to je bilo uspinjanje uz pomoć sajli. Međutim, to je na prvu izgledalo strašnije nego što je stvarno bilo.

Htio sam pronaći neku sliku ovog uspinjanja, ali imam samo slike s kolegama u nezahvalnim pozicijama i čudnih izraza lica dok su se penjali, a pošto nisam zločest, ne želim ih tako objavljivati.

Uskoro smo došli i do prvog odmorišta sa slapom te lagano prljavim jezercem na kojem je bio zanimljivi kukac koji hoda po vodi (barski skakač).

Nakon što smo se još malo prošetali prošli smo pored kućice kao iz bajke s predivno uređenim vrtom, koju sam jednostavno morao spomenuti. Među ostalim, sreli smo i vlasnicu te vikendice koja je upravo zalijevala cvijeće pa su kolege odmah uhvatili priliku kako bi malo popričali s njom, dok sam ja samo promatrao kako se ta kamena kućica stopila s prirodom.

Došli smo i do Napoleonskog mosta, koji je navodno bio izgrađen dok je Istra bila pod kontrolom Napoleona između 1805. i 1813.

Nakon mosta ubrzo smo prošli pokraj pješčanih nakupina, za koje vjerojatno postoji neki službeni naziv, ali eto ja ne znam za njega :). Zanimljivo je kako su uspjele nastati ovako usred prirode, pretpostavljam da je od rječica i potoka.

Prolaz kroz ovaj šumoviti put nalikovao je na magične šume iz Gospodara prstenova.

Budući da je bilo poprilično blatnjavo, gotovo svima nam je to pomalo smetalo.

Mogla su se čuti zanovijetanja, ali nije ni važno. Glavno da nisam prvi put došao pa odmah pao u blato 🙂

I tako… lagano smo došli do dobre tete s pivicama i rakijicama, gdje smo mogli odmoriti svoje umorne i blatnjave noge uz lijepi pogled na jezerca i slapiće, što je bila kruna izleta.

Na posljednjem slapu prizor je također bio prelijep, a netko je vidio i sljepića.

Zahvaljujem pristupačnoj i nasmijanoj Moreni na organiziranju ovako lijepog izleta te se ispričavam na pisanju izvješća sa zakašnjenjem.

Kad sam čuo da novi članovi pišu izvješća, zvučalo mi je kao da je to zafrkancija za nove članove, ali eto, ipak nije šala i mislim da na kraju nije ispalo loše jer sam imao priliku prisjetiti se svih doživljaja s izleta.

Autor: E. Š.