Säuleck (3086 mnm), Alpe, Visoke Ture (Hohe Tauern), Austrija

3+4 / 9 / 2016

Lijepa je ta Austrija. Predivna. Možete mi vjerovati da cijelu noć prije polaska na izlet nisam spavao od uzbuđenja? Dobri ljudi iz PD Izletnik pozvali su me da im se priključimu pohodu na 3089 m visok Sauleck, jedan od najpopulanrijih vrhova u Visokim turama. Austrija ima više 0d 900 vrhova koji visinom premašuju 3000 metara, a ovo je tek jedan od ljepotana. Zovu ga „damski vrh“ zbog njegove pristupačnosti, ali staza nije tako bezazlena. Pogotovo ferata sa zapadne strane koja nosi tešku ocjenu D/E, ali to ćemo realizirati neki drugi put. Nakon sastanka iza Lisinskog i natjecanja „nadbrbljaj Rukonića“ na stražnjem sicu, stigli smo u carstvo austrijskih planina nešto poslije deset sati. Opskrba u dućanu, te ostavljanje auta na parkingu na 1400 m. Parkiralište je puno, na planini je očito mnogo onih koji žele guštati u njenom okrilju. Poput nas. Pripremili smo se za uspon i krenuli blago uzbrdo, prateći makadam do jezerca na 1500 metara. Božanstvena priroda već ovdje se potrudila da nas zadivi. Da nas toliko očara kako bismo zaboravili na uspon i mokre majice od znoja, motivira da krenemo dalje. Staza nastavlja kroz šumu, krošnjenas štite od sunca zbog kojeg je planina uzavrela.

Sve je tiho, čarobno. Ovdje žive vilenjaci, siguran sam. Krajičkom oka pogledavam da li među stablima trčkara neka vila u prozirnoj bijeloj opravici, popikavajući se na korijenje drveća dok lovi pokemone. Nisam vidio nikoga, ali mašta radi sto na sat dok noge koračaju, a znoj curi. Iz hlada izlazimo na ogromnu livadu obasjanu suncem – ovdje se nalazi prvi planinarski dom, trenutno zatvoren zbog obnove. Uspinjemo se uz tok gorske rijeke koja šumi svojim kaskadama dok juri prema dolini.

Gorsku tišinu remeti buka bujice koja nam nudi hladnu vodu, a neki očarano zbacuju ruksake i s praznim bočicama jure na obalu. Zagrabi, Samire, zagrabi! Nakon dvadesetak minuta dolazimo do vidikovca, pod našim nogama jezerce koje kao da smo malo čas ostavili, iako dobro znamo da hodamo već više do sat vremena. Dolazimo na plato bajkovitog izgleda koji sliči fotografijama iz kataloga koji nudi putovanja na Island. Osjećam se počašćeno što sam ovdje – u raju, s dobrom ekipom, za jeftine novce. Zaista, prekrasno je bili planinar!

Uspinjemo se strmije, tišinu opet prekida kaskada pune pjenušave vode. Usporavamo korak jer već smo nadomak planinarskog doma, nema potrebe žuriti. Uživamo u pogledu, fotografiramo, osvrćemo se oko sebe kako bismo upilišto više ove ljepote. Planinarski dom Arthur Schmidt nalazi se uz prekrasno ledenjačko jezero na 2281 m.

Dočekuje nas ljubazni nasmiješeni domar, te radoznala smeđe kobila koja je promolila glavom iza ugla.

Gledala nas je ispitivački svojim velikim smeđim očima, a zatim je odlučno prišla i gurnula glavu u prvi ruksak tražeći hranu.

Dobili smo novu prijateljicu koja je doskora postala i naporna, morali smo paziti na ruksake i majice da ih vrckavo konjče ne sažvače. Uživali smo u rušku uz obalu jezera, dok smo u plićaku hladili pivo koje ćemo zasluženo popiti. Nebo je bilo plavo, Sauleck nas je promatrao veseleći se našem sutrašnjem susretu. Vođa Vule, stasit i odlučan kao kraljević Marko, izdao je zapovijed da je ustajanje u 4, a pokret u 5 ujutro, te nas upozorio da idemo spavati na vrijeme. Prognoza je najavila kišu i grmljavinu oko 11 sati, a uspon i silazak traju šest sati. Dakle, moramo biti brži od kišonosnih oblaka i maknuti se s nezgodnog tereta na vrijeme. Nismo bili presretni odlukom, ali što se mora nije teško. Dom je tipičan austrijski – udoban, uređen u tradicionalnom stilu, topla drvenarija i alpske dekoracijepodižu raspoloženje. Ustali smo veseli i čili oko četiri, te se istovremeno oblačili i trpali u usta kojekake kerefeke kako bismo imali energije za uspon. Mrki Vule nas je strogim pogledom postrojio ispred doma i izdao naređenje za pokret – oštro uzbrdo, red rad i stega!

Pratimo ritam, ubrzo potpuno zadihani. Znoj polako probija majice, a noć uzmiče i usutpa mjesto danu. Planina se pokazala i namignula nam, dok su lampice još uvijek svjetlile. Neki odustaju, odlučuju poć natrag jer im se ne sviđa osjećaj da sputavaju grupu, ali situacija je takva da ritam ne može biti blaži. Pošteno! Sunce je već počelo zagrijavati stijene kad smo stigli podno vrha.

Teren postaje strmiji  i nezgodniji, ali došli smo brže od očekivanja na vršni greben. Zastajemo, pa kako i ne bi – kamo god se okreneš, greneni i vrhovi Visokih tura izviruju iz jutarnje izmaglive, pozdravljaju nas i pitaju kad ćemo im doći. „polako prijatelji, jednog po jednog…“ odgovaramo u mislima, te nastavljamo do 3089 m visokog vrha koji je na jednoj nižoj točki obilježen križem.

Osjećamo se kao najbogatiji ljudi na svijetu – nalazimo se na prekrasnom mjestu i sve što vidimo, naše je! Jest, naše, ali ne dovijeka – samo kratko, onoliko koliko planina dopusti. Moramo natrag dolje nakon dvadesetak minuta, oblaci su zastrli sunce upozoravajući da se ne smijemo više ovdje zadržavati.

Silazak je bio brz, ali ponešto zahtjevniji. Teren se sastojao od gomile granitnih stijela koje su bile klimave i od nas tražile maksimalan oprez. U moru granitnih stijena našli smo i jednu koja je bila potpuno bijela, sačinjena od kvarca. Igra prirode i krajobraz kojeg je oblikovao prije nekoliko tisuća godina ledenjak koji se topio samo su dio čari koje nam planina nudi. Sada vidimo ono što nismo vidjeli kada smo se uspinjali kroz noć – nalazimo se u području na kojem se nalaze deseci lijepih čuljaka, planinari su se potrudili da ostave svoj trag.

Silazimo k jezeru tirkizne boje, opet smo na terasi dok nam veselo konjče gura njušku u ruksake. Ali uzalud, posljednji sendviči i slatkiši već su u našim rukama. Proždiremo sve što imamo, uspon je bio naporan. Vrh je postupno nestao u magli, a taj rpizor nas je upozorio da treba požuriti. Nakon dva sata laganog spuštanja stigli smo do naših auta, te se taman presvukli dok su prve krupne kapikiše bubnjale po limu. Ali nije nas briga, za nas je ova priča zasad gotova. Ostaju fotografije i uspomene, te želja da se opet vratimo ovdje!

Tekst: Matej Perkov
Fotke: Razne Izletnice i Izletnici, većinom Mirela:)