9.12.2023.
Na izlet u Ravnu Goru krenuli smo u jutarnjim satima. Pri polasku već je počeo padati snijeg, što je dodatno dočaralo sam polazak, te nam ujedno garantiralo još posebnije i slikovitije planinarenje po divnom Zagorju. Na izlet nismo išli autobusom nego smo se podijelili u manje grupe i krenuli na put s osobnim automobilima. Kako smo u šali rekli „Ravno do Ravne Gore“, iako je bilo sve samo ne ravno. Nakon vožnje autoputom stigli smo do uskih cestica koje su vodile u divne krajobraze, koji su govorili sami za sebe. Idilična priroda posipana snijegom, pahulje koje su se romantično vijorile i sam dvorac Trakošćan koji je ponosno stajao kao da nas ispraća u našu novu avanturu.
Šetnja prirodom je bila mirna i ugodna, nažalost zbog magle nismo mogli vidjeti prelijepe vidike, no opet je sam put imao posebne čari koje su sve ostavljale bez daha. Nakon što smo se popeli do planinarskog doma okrijepili smo se finim ručkom i uz čašicu razgovora svi se zajedno podružili i smišljali planove za nove avanture koje nas čekaju u budućnosti. Nakon kratkog odmora i druženja bilo je vrijeme za povratak u stvarnost. Put prema dolje bio je nešto drugačiji od uspona, no svakako je donio neke nove čari i dogodovštine. Pri usponu put je bio prekriven snijegom, a pri spustu posebno blatnjav i kako neki kažu bili smo na dosta planinarenja i boravili u prirodi, ali ovo blato je stvarno posebno blatno. Nakon uspješnog spusta po nekim i klizajućim blatnjavim dionicama, bili smo pomalo tužni jer je završila još jedna šumska avantura, ali ujedno i sretni jer smo stvorili nova poznanstva, iskustva i uspomene koje ćemo zajedno nositi gdje god bili.
Autorica: S.D.