O DRUŠTVU

Riječki alpinistički klub (RAK) osnovan je 1998. godine, a izrastao je iz alpinističkih odsjeka koji su djelovali pri riječkim planinarskim društvima PD Platak i PD Kamenjak.
RAK danas broji oko 170 članova, najviše od svih hrvatskih alpinističkih klubova i odsjeka, a prvenstveno se bavi razvojem alpinističkih djelatnosti, pri čemu jedini u Hrvatskoj godišnje organiziramo čak tri alpinističke škole (dvije ljetne i jednu zimsku).
Iako formalno jedan od najmlađih među hrvatskim alpinističkim klubovima i odsjecima, RAK se, zahvaljujući bogatoj tradiciji riječkog alpinizma iz koje je nastao i alpinistički vrlo aktivnim članovima, te kvalitetnim alpinističkim školama, nevjerojatno brzo razvio u jedan od najznačajnijih hrvatskih centara alpinizma. Jedan od dokaza tome je da su u samo petnaest godina postojanja članovi RAK-a organizirali ili sudjelovali na dvadesetak ekspedicija u najviša gorja svijeta, primjerice na Kaga Tondo, Kilimanjaro, Aconcaguau, Cordillera Blancu, Mt. Elbrus, Pik Lenjin, Mt. Keniju, te u dva navrata ispenjali najpoznatiju big wall stijenu na svijetu, EI Capitan u Yosemitiju. Nekoliko puta su RAK-ovci odlazili na iznimno zahtjevne himalajske uspone (Tharpa Chuli i Dhaulagiri VII), a članice i članovi RAK-a sudjelovali su i u nekoliko povijesnih hrvatskih uspjeha u Himalaji i stajali na vrhovima himalajskih osamtisućnjaka Shishapangma (8013m), Cho Oyu (8201m) i Mt. Everest (8850m).
Sredinom prošlog desetljeća nova generacija RAK-ovaca ostvarila je neke od najboljih hrvatskih alpinističkih uspona u posljednjih nekoliko desetaka godina, kako u “suhoj stijeni”, tako i zimi. Članovi svake godine ispenju nekoliko stotina dugih alpinističkih i sportsko-penjačkih smjerova u velikim stijenama kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Španjolskoj i u mnogim drugim dijelovima Europe, a nerijetko odlaze i na zahtjevnije penjačke projekte na druge kontinente. Klub se razvijao i logistički, što je uvelike pomoglo i razvoju sportskog penjanja u Rijeci, pa tako su još od 2002. godine članovi u prostorijama kluba izgradili bolder (niska umjetna stijena) za treniranje, na kojem još 2006. godine počinje sportsko penjanje trenirati i prva grupa djece. Danas RAK u svojim redovima, u sklopu sportsko-penjačkog odsjeka, ima veći broj djece i mladih svih uzrasta.
RAK posjeduje i veliku “oružarnicu” klupske alpinističke opreme, te alpinističku knjižnicu koja danas broji čak 170 različitih knjiga i vodiča, oko 90 godišnjih uveza raznih domaćih i stranih časopisa, te 70 geografskih karata, pri čemu je skoro cjelokupni fundus knjižnice nastao zahvaljujući donacijama članova.
Klub je ponosan i na tradiciju podizanja umjetne stijene za penjanje na Korzu u svrhu sportsko penjačkog natjecanja, te popularizacije penjanja među Riječanima, koju su članovi RAK-a započeli još 2001. godine. Od 2008. godine na dalje ovaj običaj ustalio se kao lipanjska manifestacija “Sv. Vid Zero Memorial” u sjećanje na tragično preminulog člana RAK-a Zehriada Vikića, koje se održava u sklopu Dana Sv. Vida. RAK je nekoliko puta organizirao i natjecanje za Hrvatski kup u lednom penjanju, a dvojica njegovih članova godinama su činili i hrvatsku reprezentaciju (pod okriljem Hrvatskog planinarskog saveza) u lednom penjanju.
Klub intenzivno radi i na održavanju nekolicine sportskih penjališta u okolici Rijeke.

O NALJEPNICI

Odvajanjem alpinističkog odsjeka iz planinarskog društva i osnivanjem novog kluba 1998. godine pojavilo se pitanje naziva. Istaknuta je vjeverica kao obilježje alpinističkog kluba iz talijanske Cortine. Međutim, mi se nalazimo na moru i vjeverica nije uobičajena životinja za naše krajeve. Daljnjom olujom ideja jedna od članica, Dijana Silić sjetila se raka kao životinje koja se kreće i penje po stijeni, a ujedno se nalazi i u moru. Taj odabir je bio savršen opis pa je od njega nastao i sam naziv Riječki alpinistički klub ili RAK. U početku koristio se samo naziv RAK kojeg okružuju kliješta i noge, a kasnije je logo nadograđen jer se nije moglo razaznati da se radi o alpinističkom klubu te su dodani planina, cepin i uže. Oba logotipa izradio je Elvir Sulić.