Sunčano jutro! Hmmm, idem sa izletnikom a sunčano jutro? Neće biti valjda takav cijeli vikend? Mislim ne bi se zalio na izlet bez kiše… No dobro imam kabanicu u torbi… Razmšljam si dok sjedim u Cug-u I sa dva psa i pol pive cekam ekipu da se okupi za izlet. Plan je da se sastanemo do 9 (čitaj do 10), podijelimo po autima i krenemo u avanturu zivota. čeka nas vikend pun uzbudljivih zivotnih aktivnosti kao sto su iznošenje madraca na sunce, sklanjanja madraca sa sunca, košenje trave, vožnja trave u tačkama do komposta, štemanje, prskanje (nazalost ona loša vrsta prskanja sa otrovom protiv kukaca, stvarno steta, ima puno zabavnijih “prskanja”), čiščenje i hrpa slicnih aktivnosti koje inace doma izbjegavam, ali eto sad im se veselim.
Pivo, kola, rakija, kava, gembać!, pića se ispijaju i lagano se kreće prema designiranim vozilima. Moji kerovi I ja vozimo se sa gospodinom Čurićem, kojem sam neizmjerno zahvalan na vožnji :D. Vožnja je bila ko vožnja I sto da se priča… Od zanimljivosti bilo je neko skrseno vozilo brzo nakon sto smo krenuli (nitko naš) i pauza na benziskoj. Napokon sljede “dobri” djelovi.
Znaci nakon nemilih kolicina sati vožnje po makadamu napokon stajemo. Super idemo van, kerovi su isto nervozni, treba nam malo slobode. KRRRRRGGGGGGGGHHHHHHHHHH (ovo bi predstavljalo izuzetno zamoran I uznemirijuć zvuk klete sudbe)…. Ne, nismo jos na poziciji, još se malo vozimo…. Ok 5-10 min kasnije napokon malo prave slobode, one koja traje dulje od 15-20 min. Otvorilo se neko pivo pa je odmah malo lakse. Nakon par minuta su nas pozdrvaili Vihorovci Ivan I Tomislav I skupa s njima krećemo u naš dom daleko od kuće.
Dolazimo do planinarske kuce na Vinistu. Dosta lijepo, manje divljine nego ocekivano, ali dosta lijepo. Kameni zidovi, kamene kuće, zelenilo posvuda, sto reći nego kamen, krš I maslina. Sviđa mi se! Vihorovac Ivan (ako sam fulo ime sljledeci posjet ce biti superkul zanimljiv:D) preuzima inijacitivu I dodjeljuje posao ljudima. Jedna grupa (tj. Jedna osoba u ovom slucaju, ali, kaj god) popravlja frižider, jedan grupa sastavlja kosilicu, neki iznose stvari van, brisu, čiste, “prskaju” (kako dobar izraz;D), etc. Htio bih samo napomenuti da nam je vlado u 4 sata narasto sa statusa “Šegrta na gradilištu” do “Meštra za sve poslove vezane uz gradnju i građenje”, bravo Vlado… aplauz… Radovi polagano idu i do nekog trenutka je napravljeno dosta da se ne moze reci da Izletnici ništa ne rade. Vrhunski, sad slijedi najbolji dio dana! Veći dio se odvozi na kupanac dok psetari (vlasnici pasa: Valerija, Ivana I moja malenkost) ostaju čuvat strazu skupa sa gospodinom Tomislavom koji sa izrazitim chillum čita nekakvu knjigu. Od dosade započinjemo vatru I rostilj, pripremamo salatu I slicno. Ekipa se vraca sa kupanja I lagano ulazimo u noćni režim izletnika koji uključuje alkohol, mikrodoziranje, lošu glazbu, dobre ljude I vrhunsko druženje. To je potrajalo do nekog trenutka kad smo svi pošli leći. Bilo je zabavno, reko bih nezaboravno, ali nažalost sam neke dijelove zaboravio… jbga, dogodi se.
Sljedece jutro se budim a boli glava. Nažalost doslovno boli glava, očito je bilo jako zabavno veče dan prije :D. Nekako se krecem od kamena do kamena I lijezem svakom prilikom. Veseli I lepršavi izletnici oko mene jurcaju I obavljaju sto I jednu radnju. Čiste nered nakon prethodne noči, peru posuđe, dogovaraju se za ostatak dana, dok ja polako skupljam svoje svari pokusavam pratit sto mi rade psi. Kad se spremismo vozimo se do drugog dijela izleta u kojem preuzimamo nase malo sklonište.
Iskrcavamo se u šumi na Bjelolasici i pripremamo za pohod. Nekako sam smetnuo s uma činjenicu da cemo morati nosit stvari do sklonista ali zato sam se “ugodno” iznenadio kad sam shvatio da nosim 16kg cementa po planini. Da sam nekome od obitelji ili prijatelja reko da sam se dobrovoljno javio za tu radnju vjerojatno bi me poslali na neko mjesto gdje ne bi htio biti poslan. Ahhhh… Šetamo se kroz šumu, zbog vrlo kvalitetne kombinacije cementa na ledima i mučnine u glavi i trbuhu sam iznimno spor. Edina I Petra me bodre, ali neuspješno. Uspio sam ih u jednom trenutku nagovorit da me ostave I lijepo se prepustio osjećaju beznađa, kao fino ću ja tu ležat dok ne umrem ili dok me netko ne pokupi na povratku. Nažalost sam došo k sebi nakon kojih 5-10 min I renuo dalje.. Eh… Savrsena prilika za odustat od života promašena. A bilo je tako lijepo mjesto, Zelenilo, zemlja, toplo… idilično….
Dođoh nekako nakon toga do skloništa (zapravo je bilo jako blizu, I to je mozda najkraća šetnja koju sam imao sa izletnicima) kad ono BAM!. Znači nadam se da će netko stavit slike, ali sklonište je VRH. Bolje od vrha zapravo, jer vrhova ima puno, ovo je samo jedno. Malo, pitoreskno, predivno, prekrasno, prelijepo, pre, pre pre… Imamo samo jedno ali zato imamo vrhunsko. Sa svih strana gdje god pogledaš oceani zelenila, iznad kojih stoje oceani plavetnila. Prekrasni pogled 360° bez ikakvog traga civilizacijskog smeća. Kako je bio i lijep dan (nije bilo izletničke kiše) nisam bio siguran uživam li više u pogledu na nebo ili na planine oko sebe. U blizini skloništa su neki mikrovrhovi, od kojih sam posjetio jedan (opet vrhunski, pre, pre obzori, te vrhunsko sve ispod I iznad njih). Ostale sam vrhove ovaj put prekočio, ali nadam se da cu ih imati prilike posjetiti jer ovo je jedno od ljepših, možda čak I najljepših mjesta koje sam posjetio. Volim šume I volim nebo a ovdje sam imao prilku spoznati rijetko lijepu kombinaciju navedenih stvari.
O ekipi iz INE Bjelolasice koja nas je docekala i predala dom, ne znam što reći jer nisam puno komunicirao s njima. Kao promatrač sa strane doduše mogu reći da sam osjetio da nam je na čuvanje dano nešto voljeno i što je bilo smatrano dragocjenim (ko je posjetio zna zašto, tko će tek posjetit, znat ce zašto). Ako slučajno čitate ovo hvala vam lijepa, kao dio PD Izletnika nastojat cu pomoči na bilo koji način u očuvanju ovog skloništa.
Nakon svečane primopredaje i jos malo druženja smo krenuli za Zagreb. Opet zanimljiva vožnja I moram napomenuti da sam najugodnije iznenađen Ivaninom vještinom baratanja teretnim kombijom. Nekako smo dosli do ZGB-a, a nakon toga nekako i do doma, od radnih akcija su ostale dobre uspomene. Ali I ostalo je sječanje na jedan od najljepših pogleda koje sam doživio. Volim kamen, volim krš, volim svašta (masline ne volim npr. :D), ali ova kombinacija zelenih brda i plavog neba, te putem smeđe zemlje I gustih krošnji su točno po mom ukusu.
Eto… Lijep pozdrav…. Jerko