O DRUŠTVU

Pred sami kraj 19. stoljeća dok u Pakracu još nije bilo osnovano planinarsko društvo, već je postojao jedan Pakračanin kao organizirani planinar. Podatak o tome pronalazimo u popisu članova iz lipnja 1898. godine, planinarskog društva „Bršljan” iz Osijeka. Njegovo ime je Eduard v.Montoir.
Prvo planinarsko društvo u Pakracu osnovano je 29. siječnja 1928. godine pod imenom „Čaklovac”, kao podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu. Na godišnjoj skupštini održanoj 10. veljače 1935. godine podružnica „Čaklovac“ mijenja ime u podružnicu „Psunj”, budući da je pakračkim planinarima Psunj matična planina. Na toj skupštini usvojena je odluka o izgradnji planinarskog doma na Velikoj poljani. Zahvaljujući agilnom predsjedniku podružnice Josipu Svobodi, 18. srpnja 1937. godine otvoren je prvi planinarski dom pakračkih planinara, nazvan „Dom Josipa Svobode“. U tome periodu članovi društva organizirali su brojne izlete i otkrivali brojne psunjske atraktivne lokacije i vrhove, obližnje slavonske planine, ali i udaljenija odredišta.

Sa nadolazećim ratnim vihorom 2. svjetskog rata rad društva slabi i zbog ratnog meteža društvo prestaje sa radom tijekom 1942. godine. Krajem iste godine pakrački i slavonski planinari doživjeli su težak udarac. U plamenu ratnih dogadanja nestao je „Dom Josipa Svobode” na Velikoj poljani. Već na samome kraju rata 1945. godine, slijedi još jedan vrlo težak udarac za pakračke planinare i građane Pakraca. U ondašnjem Zagrebačkom Maksimirskom partizanskom logoru gdje je bio zatočen, gubi se trag agilnom predsjedniku pakračkih planinara Josipu Svobodi. Pretpostavlja se da je ubijen. Još ni danas mu se ne zna točno za grob. Tijekom narednih nekoliko godina zastao je rad Podružnice, ali ideja planinarstva nije se ugasila.
Obnoviteljska skupština društva održana je 19. travnja 1953. godine. Zbog novog ustrojstva države i zakona, društvo mijenja ime u planinarsko društvo „Brezovo polje”. To ime nosi sve do 1964. godine kada se ponovno vraća ime „Psunj“, koje ostaje do danas. Na godišnjoj skupštini društva održanoj 21. ožujka 1954. godine raspravljalo se o početku gradnje planinarskog doma na Omanovcu, brdu udaljenome na 2 sata hoda od Pakraca, s pogledom na grad. Tijekom gradnje dom je ostao bez krovišta u nevremenu koje zahvaća naš kraj 11. rujna 1956. godine. Zbog nedostatka sredstava gradnja doma dovršava se usporeno da bi konačno planinarski dom „Omanovac” bio otvoren 7. i 8. rujna 1963. godine. Jedno cijelo desetljeće pakrački planinari uživali su u svome novome domu sa drvenim nadgradem. U noći sa 16. na 17. listopad 1974. godine dom je nestao u požaru izazvanom kvarom na električnim instalacijama. Marljivošću i upornošću pakračkih planinara izgrađen je novi planinarski dom na proširenim temeljima starog doma. Svečanost otvorenja novo-izgrađenog planinarskog doma „Omanovac“ upriličena je na Susretu planinara Hrvatske održanom na Omanovcu 10. i 11. rujna 1977.godine. Ovo je ujedno bilo i prvo veliko planinarsko okupljanje takvoga tipa u Slavoniji, održano na državnom nivou, a organiziralo ga je naše društvo. Bile su to godine bogatog društvenog planinarskog života, organizirani su razni izleti, brojni sletovi, susreti, čuvene planinarske zabave i izložbe, kao i druga društvena događanja i akcije. Pakrački planinari sudjelovali su od 1957. godine u trasiranju, označavanju i uspostavi Slavonskog planinarskog puta (SPPa) najstarije slavonske i hrvatske planinarske transverzale (sada planinarske obilaznice) kroz Slavoniju. U suradnji sa planinarima iz PD „Strmac” Nova Gradiška, 26. travnja 1986. godine otvorena je planinarska transverzala Psunjski planinarski put (PPP), tiskan je dnevnik i izrađene su prigodne spomen značke koje su dobivali planinari kao nagradu za prijeđenu planinarsku transverzalu.