Za vikend 30. – 31. siječnja PD Izletnik odradio je izlet na Psunj.
Randjevu je bio iza KD Lisinski u 0800 h, od kuda smo oko 08.20 osobnim automobilima krenuli za Pakrac. Sveukupno, bilo nas je oko 25. Uz vrlo kratak pit-stop, oko 10.30 h prvi auti stižu u PD Omanovac (iznad Pakraca), gdje, uz kavu i čaj, čekamo ostale. Po okupljanju, i nakon kratke okrijepe od puta, dogovaramo plan i oko 12 h krećemo hodati. Cilj nije bio vrh, već poduža kružna, staza. Teren nije pretjerano zahtjevan, ima nešto blagih uspona i spustova, ali većina puta je ravna. Vrijeme oblačno, ali bez kiše. Na putu srećemo nekoliko simpatičnih lovaca koje upitamo za put prema domu, a nešto dalje na stazi nailazimo i na njihove trofeje. Obavljamo pauzu za marendu i gledamo kako utovaruju ulovljeni plijen na auto. Nakon pauze i laganog objeda krećemo prema domu, a na putu nas ne sprečavaju ni tamo neke table s natpisima ‘Oprez! Mine!’. Oko 17 h stižemo u dom, inače jedan od najljepših planinarskih domova u RH, presvlačimo se, tuširamo i uređujemo za večeru. Po procjenama prevalili smo oko 20 km. Nije loše. Večera je obilna – juha, filana paprika i pire-krumpir. Nakon večere komentiramo kako bi nam pasalo nešto slatko za desert, a nedugo zatim Himi i Robert netragom nestaju. Nakon pola sata vraćaju se s obilnom količinom kolača po koje su se spustili skroz do Pakraca. Respect, momci! Večera je sjela, cuga je na stolu i spremni smo za main event of the evening. Postavlja se aparatura za karaoke, a probijače leda nije teško pronaći. Nakon dvije tri uvodne pjesme, ubrzo je došlo do toga da se i oni koji inače zaziru od mikrofona nemilice grabe za isti. Uključujući i mene. Za što se iskreno ispričavam svima sa (do tada) zdravim ušima. Dok se nižu najveći hitovi Zdravka Čolića, ET-a, Parnog valjka i inih, atmosfera doseže vrhunac. Bilo je tu svega. Ubrzo primjećujemo da se izvan doma okupilo nekoliko lokalaca koji su donijeli svoje ozvučenje, zapalili vatru i organizirali si privatni techno party. Nisam siguran, ali mislim da je oko 4, 4.30 Bora Čorba najavljivao kraj večerašnjeg koncerta.
Drugi dan buđenje po volji/mogućnostima. Jedan po jedan kapamo u blagovaonu na doručak i pozdravljamo se s Izletnicima koji su morali ranije otići. Techno party još uvijek traje. Oko 11.30 i mi ostali pozdravljamo vrlo ugodno i uslužno osoblje doma i s četiri auta spuštamo se u Pakrac. Kad smo već tu, odlučujemo se dat u razgledavanje grada. Nakon 5 min dogovaramo što bi mogli sljedeće. Sinoćnji je tulum učinio svoje i polovica želi nazad doma ili negdje u miru sjest i popit kavu, dok druga nadobudna polovica želi i dalje planinarit. Uspijevamo se podijeliti po autima i dva auta odlaze prema pristupu vrhu (za koji smo prethodno od jednog domaćeg gospodina saznali da se moramo voziti još sat vremena) u mjestu Strmac. Prema jednoj marki, do vrha treba 2, a prema drugoj (drugi smjer) potrebno je 2,5 sata. Odlučujemo se za ovu kraću i u 14 h nas sedam započinje s probojem u nadi da ćemo do mraka stići nazad. Uspon je mjestimice dosta strm, a jučerašnji dernek koristimo kao izliku zašto smo tako spori. Oko 16 h dolazimo do marke koja kazuje kako do vrha Brezovo polje (984 m) treba još sat vremena. Budući da se spušta mrak, a i kiša je već lagano padala, odlučujemo da je bolje vratiti se i ostaviti vrh za neki drugi put. U 17 h smo kod auta, presvlačimo se i odlazimo do Nove Gradiške u restoran na klopu. Nažalost, zaboravih ime restorana, ali nije loše napomenuti kako je hrana izuzetno dobra i obilna, a cijene su i više nego fer.
U 19.30 krećemo nazad, u 21.00 smo u Zagrebu. Sve u svemu, odličan vikend, super druženje i zabava u organizaciji PD Izletnik!
Davor Trošelj