16. – 26.6.2022.
Super, kombinovano, prokleto, naduto, neponovljivo, dvomaseno, suputno, prijatno!

2 izletnice, 6 izletnika. 2000 km autom. 6,5 granica. prehodali 50km i 3636 mnv. Popeli se na najviši vrh Crne Gore (Zla Kolata) 2534 mnv. 10 ljudi u jednom džipu. 21 – 25 kg som od Slavice. 7 litara rakije i 2,5 litre vinjaka. 19 različitih piva. Najbolje je Nikšićko (ali ono iz Crne Gore), najgore Korca (Albanija). Najskuplje Karlovačko (30 kn na turističkom brodu), najjeftinije Tirana (6 kn).
6 vrhova, 6 plaža, 3 jezera, 11 dana, 2 stručna vodstva, beskonačno muha i niti jedan komarac.
Napokon je došao i taj dan, službeno moj prvi izlet otkad sam se učlanio u Izletnik. Nakon popijene jutarnje kave i uspješne potrage za zelenim kartonima, sjedamo u naše djelomično tehnički ispravne aute i krećemo na put. Pošto smo znali da ćemo prvi dan skoro cijeli provesti na putu, odlučili smo stati u restoran kod Obrenovca na ručak. Čim smo došli blizu restorana, s ceste je bilo očito da naš odabrani restoran ne radi. Međutim, to na kraju nije ispalo loše, pošto smo ovako produžili do restorana “Tri lepe”, gdje su nas ljubazno ugostili i nahranili. Napojeni i siti, nastavljamo put prema Sjenici, gdje napokon i stižemo u večernjim satima.
Ručak Kod tri lepe Smještaj u Sjenici: Etno selo Kaćo
Iduće jutro nakon doručka krećemo u obilazak meandara rijeke Uvac. Ubrzo smo napravili pauzu u restoranu “El Dorado”, gdje smo saznali da šefica Slavica drži rekord za najvećeg upecanog soma u rijeci Uvac. Teško da će itko uspjeti srušiti njen rekord, pošto Slavičin som u svakoj idućoj priči ima sve više i više kila. Slavica odlučuje da će nam se pridružiti u nastavku današnjeg planinarenja, pošto smo se dogovorili da će nas njezin muž brodom provozati po rijeci i akumulacijskom jezeru. Međutim, vožnja brodom je bila samo uvertira za nezaboravnu vožnju u pretrpanom jeepu gdje smo ispitivali granice vlastite fleksibilnosti. Krajem dana krećemo prema Crnoj Gori, te nakon vožnje po makadamu koja je trajala cijelu vječnost, napokon stižemo do Samelove kolibe.
Meandre Uvca Izletnici na brodu Samelova Koliba
Ujutro doručkujemo na svježem zraku uz fenomenalni pogled na Prokletije. Kao zagrijavanje za sutrašnji uspon na Zlu Kolatu, obilazimo Hridsko Jezero i Hridski Krš. Nakon dosta strmog uspona na Hridski Krš, odlučili smo se spustiti drugim putem, što se naravno pokazalo kao loša ideja. Kada smo završili s mukotrpnim silaskom, malo smo odmorili i krenuli prema našem idućem smještaju, Bungalows Prokletije. Putem još malo uživamo u vožnji po makadamu. Ako je netko tada imao problema s bubrežnim kamencima, vjerujem da je makadam otklonio sve tegobe. Nakon dolaska u smještaj, odlučili smo otići na večeru u obližnji restoran gdje smo zapravo samo prividno imali pravo odabrati što želimo pojesti. Konobar je vrlo ljubazan i pričljiv te je zapravo više on nama govorio što ćemo pojesti, nego mi njemu (uz povremeno obećanje da će se baciti sa terase ako nešto ne bude dobro).
Samelova koliba Doručak je bomba!
Hridski krš
Kako smo za uspon na Zlu Kolatu imali i vodiča, ovo jutro nije smjelo biti kašnjenja i odugovlačenja. Tijekom prvih sat vremena uspona, jedva se mogao čuti povremeni razgovor, pošto smo valjda podsvjesno čuvali energiju. Rutu uspona smo putem malo prilagođavali kako bi na nekim mjestima izbjegli hodanje po snijegu, ali to nikako ne znači da je uspon bio jednostavan. Međutim, kada smo došli na vrh, odmah je bilo jasno da se sav dotadašnji trud isplatio. Kada smo se na kraju spustili nazad do auta, svi smo jedva dočekali da skinemo gojzerice i odemo nešto pojesti. Nakon večere smo se još malo podružili u bungalovu uz pokoju čašicu, ali to druženje nije dugo potrajalo jer smo zbog umora dosta brzo odlučili da je vrijeme za spavanje.
Jutro nakon Zle Kolate smo odlučili da se ne žurimo, tako da nam je vlasnica bungalova, Bisa, pripremila izvrsne punjene palačinke za doručak. Polako smo se spremili za posljednje planinarenje na ovom izletu te smo krenuli put Popadije. Uspon inače vjerojatno ne bi bio previše zahtjevan, ali je akumulirani umor malo otežao stvar. S Popadije hrptom prelazimo na Talijanku, s koje puca prekrasan pogled na Karanfile. Tu smo se razdvojili na dvije ekipe, pošto je dio ljudi htio malo duže ostati gore i uživati u pogledu, što se definitivno isplatilo. Potom se, preko Volušnice, vraćamo dolje u bungalove. Tu se ponovno sastajemo i dogovaramo da odmah idemo u restoran, kako bi nam konobar opet objasnio što želimo pojesti. Važno je napomenuti da je sve bilo jako fino te da osebujni konobar predstavlja samo dodatni šarm ovog mjesta.
Nakon što smo se naspavali, došao je trenutak kada su nas Ivor i Marko nažalost morali napustiti i krenuti za Zagreb. Ubrzo nakon njihovog odlaska, i mi smo krenuli dalje na put. Bisa je pred polazak izrazila želju da Robija ostavimo kod nje, ali ju je Robi ipak morao razočarati. Cesta prema Skadru je bila izvrsna, ali možda bi se malo brže putovalo da svako malo ne naletite na kravu koja bezbrižno šeće cestom. U Skadru smo se malo prošetali, večerali te popili koju cugu u gradu.

Idući dan smo se vratili u Crnu Goru, ali ovaj put na more. Smjestili smo se u Kotoru gdje smo ostali spavati dvije noći. Idući dan je obilježila potraga za odgovarajućom plažom. Naime, na većini plaža nema prirodnog hlada, tako da nisu baš primjerene za cjelodnevni boravak. Srećom, birtije imaju natkrivene terase, pa se u njima može malo odmoriti od sunca.

Nakon Kotora, došlo je vrijeme da se vratimo u Hrvatsku, gdje smo prvo došli do kampa u Podacama. Tu su cure uspjele ispregovarati da nam u restoranu za večeru spreme hobotnicu ispod peke, što je definitivno bio pun pogodak. Kako smo tu spavali u šatorima, sunce nas je dosta rano probudilo (sve osim Vanje, kojega ni sunce ni tropski uvjeti u šatoru ne mogu omesti). Nakon kupanja odlučili smo krenuti prema našoj idućoj postaji, posljednjoj prije povratka u realnost. Tu nam se pridružilo još nekoliko članova društva, kojima smo jako zahvalni na organizaciji večernjeg roštilja. Idući dan je, nakon još malo uživanja na plaži, došlo vrijeme za polazak prema Zagrebu. Uz popriličnu gužvu na cesti polako smo se vratili doma i nažalost završili ovu turneju. Za kraj, valja napomenuti da su pred kraj izleta već počele dolaziti ideje za sličan višednevni izlet iduće godine te je to i više nego dovoljan pokazatelj kako smo se proveli.
Autor: B.K.
A sada konkretno. Evo info za sve:
Dan 1
Pokret iz Zg u 09:00
Pauza za ručak: Kod tri lepe
- Definitivno preporuka, prijatna klopa, cijena i domaćini
Smještaj: Etno selo Kaćo
- Stigli smo oko 20:30h
- Predobro, bungalow za 8 ljudi. Ima sve, cijena odlična. Gazda je doktor. Stomatolog. Nismo trebali rano napraviti check-out pa smo se mogli presvući/istuširati nakon izleta.
Dan 2
Izlet na Meandre Uvca
- Opis
- gpx
- Stanište bjeloglavih supova
- Odite na cugu prije kod Slavice (Lepe Brene) u El Dorado https://goo.gl/maps/uPkgYTyg9Rv6RAmh9
- Nudit će vam se vožnja brodom. Mi smo mogli i bez toga, ali na neki način je bilo super. Probajte se okupat umjesto vožnje. I chillat.
Krenuli za Crnu Goru 17:30.
Google će vam nuditi druge opcije. Nemojte! Idite preko Prijepolja na Gostun. I nikako drugačije!

Smještaj: Samelova koliba
- Tamo smo dosli oko 22h
- Odlično mjesto, domaćini, ma sve. Jedni minus je 10km makadama za doći do tamo. Ali isplati se! Svakako krenite ranije. Barem oko 15h iz Sjenice da dođete u normalno doba.
- Večera i doručak odlični. Isplati se uzeti. Imaju pive i rakije u ponudi 🙂
- Pazite glavu, niski su štokovi na vratima. Kotlić neće poletjet.
Dan 3
Doručak u Samelovoj je bomba!
Izlet Hridsko jezero i Hridski krš
- Krenuli u 10h. Ne bi bilo loše da smo u 9h krenuli.
- Opis
- gpx
- Predivno. Uspon do jezera nije težak i može svatko. Uspon na krš je strm i malo fizički zahtjevniji.
- Spuštanje obavezno istom stazom. Nemojte biti pametni i izmišljati kružne rute kao mi. Ova “druga” staza koja se može vidjeti na kartama u principu ne postoji i više je nalik na bouldering nego planinarenje.
- Može se kupati u jezeru, malo je zimki, ali za ljubav i bogatstvo se isplati.


Vratili se na Samelovu u 15:30. Pivica/kavica/rakija/pakiranje i polazak oko 16:30h za Gusinje. Opet smo mrvicu na knap da opušteno stignemo na večeru, pa ako se može krenut malo ranije bilo bi bolje.
Stigli oko 19h u smještaj: Bungalovi Prokletije Tuzovic
Drugi susjed je restoran Eko-katun Grebaje . Dogovorite si tamo večeru. Ne morate se puno razmišljati, samo recite DA konobaru.
- Gazdarica Bisa (Biserka) i muž koji je ostarao i prebolio koronu. Nudi i doručak, naša preporuka je da tražite pohovane palačinke. Mljac!
- Tražite Bisu odmah extra wc papira. Trebat će vam. Ako trašite držač za wc papir, pogledajte u tušu. Ponesite nadmadrac 🙂 Al super je i išli bi opet tamo.
- Nema nikakvog signala tamo, jedino restoran ima neki wifi koji mijenja šifru svaki dan 🙂 Imaju i oni smještaj, ne znamo kako je, ali kod Bise nam je bilo super.
Dan 4
Pokret iz bungalova u 07:30 za Gusinje gdje se nalazimo s vodičem. Ako ćete ići u lipnju na Zlu Kolatu, onda si uzmite vodiča. Ako je veća grupa onda još bolje da 2 uzmete. Naš vodič je bio odličan i ako zatreba, evo kontakt: Esad
Izlet Zla Kolata
- Krenuli hodati u 08.10h. Može se skratiti hodanje za 2 km ako se ode autom po makadamu
- Opis
- gpx
- Postoji izvor vode do kojeg se dolazi nakon cca 1h hoda
- Ima dosta komaraca i muha
- Prvih 3h hoda (do prvog prijevoja) je ok staza, nakon toga smo zbog snijega obilazili stazu po dosta zahtjevnom terenu
- Od prvog prijevoja nadalje je dio staze bio pod snijegom, pa je dobro imati vodiča koji može naći put kojim se zaobilazi snijeg. Pošto se snijeg topio, čak ni zimska oprema ne bi bila od velike pomoći.
- Općenito je teren dosta kršovit i zahtjevan (Mosor na steroidima)
- Na vrh smo stigli oko 13h
- Nemojte računati da ćete se brže spustiti, jer zbog terena nije moguće ići išta brže nego uzbrdo
- Spustili smo se kod auta oko 19h i otišli na večeru u Restoran Ada u Gusinju. Klopa je bila ok, ali nemojte uzimati janjetinu
Dan 5
Dan smo započeli doručkom kod Bise (pohane palačinke). Top!
Izlet Popadija, Talijanka, Volušnica
- Krenuli smo oko 10.30h
- Opis
- gpx
- Definitivno je dobro ići prvo na Popadiju, dakle desno na križanju 🙂
- Na tragu piše da ima izvor, ali je to zapravo potok. Mi smo pili, al smo uzeli i aktivni ugljen 🙂
- Najljepši izlet i na glasu kao najljepša staza na Prokletijama (opravdano)
- Razdvojili smo se na 2 grupe (brža i sporija), brža se spustila u 17h, a sporija u 19h
Opet smo išli na večeru u restoran Eko-katun Grebaje, gdje nam je konobar opet objasnio šta ćemo jesti (prije nego što je zaprijetio da će se baciti s terase). Napomena da pršut nije pršut, nego nešto sličnije pečenici, ali je i dalje jako fino. Uz to, zaobiđite desert.
Dan 6
Dan smo opet započeli Bisinim pohovanim palačinkama. Ako pitate, možete dobiti i putne sendviče. Također treba napomenuti da Bisa mrzi gljive.
Boravak u parku prirode se naplaćuje 1€/dan (ako naiđete na rendžera).
Tu se razdvajamo. Oko 10h iz Plava jedan auto kreće za Zagreb i stižu oko 21h. Ostali idu na kavu u Aqua Resort te oko 13h kreću prema Skadru.

Na granici ručno zapisuju podatke, tako da prelazak može malo potrajati.
U 16h stižemo u apartman u Skadar. Slike na google mapsu su stare, prekrasno izgleda place.
Cesta je dobra, ali je puno serpentina i još više krava na cesti.
Smještaj je odličan, kao i domaćin. Ako budete imali sreće, moći ćete zaleći u Rakin hammock.

Na večeru smo išli u restoran Villa Bekteši. Jedna porcija zapečenog krumpira s mozzarellom je dovoljna za 2 osobe. Hrana je odlična, a svidjet će vam se doze žestokih pića.
Dan 7
Doručak je bio uključen u cijenu smještaja.

Opet smo krenuli kasno (oko 11h) i trebali smo ići do dvorca Rozafa, ali nismo našli put do njega. Otišli smo na jezero na kavu, ali to je dio koji se također može preskočiti.
Dobili smo preporuku za izlet na Lumi i Shales, ali na žalost nismo imali vremena za to.
U 13h smo krenuli prema Kotoru. Ceste su dobre, ali možete naići na gužvu oko većih gradova. U 14h smo stali na Crvenoj plaži iza Bara (sve preporuke za plažu). Iako dan kada smo došli je beach baru bio prvi radni dan u sezoni pa nije bila gužva, ne znamo kako je kasnije.

Od tu je još oko 1,5h vožnje do Kotora. Oko 19h smo stigli u smještaj Apartman Lara 3. Apartman je jako velik i uredan, sa 3 spavaće sobe i velikom terasom.
Udobnost: A+++
Oko 21h smo se spustili na večeru u restoran Incontro. Toliko nam se svidjelo da smo tu 2 dana večerali i jednom doručkovali. Restoran je izvan centra, ali se isplati. I hrana i usluga su odlični. Nakon toga smo se spustili u centar koji je jako lijep i restorani rade do 23h, a kafići do 1. Ako se mislite voziti taxijem, obavezno naručiti Eurotaxi (+38269119708). Najbolja tarifa po lokalnoj preporuci, dok je najskuplji Red taxi.
Dan 8
Malo smo istraživali plaže u okolici. Skoro sve plaže nemaju prirodnog hlada, nego samo ležaljke i suncobrane koje možete iznajmiti. Opet ista priča – večera, grad, taxi, spavanje.

Ako imate 3h viška, možete otići obići Lovćen (iako mi na kraju nismo otišli).
Dan 9
Iz Kotora krećemo u 11h prema kampu Podaca. U 16.30h smo stigli u kamp. Lokacija super, domaćini super, ali kamp nije baš najbolji za šatore jer se nam u šta zabiti klinove. Nama nije puhalo pa je bilo ok, ali u slučaju vjetra i nije neka sreća. Ako želite večerati hobotnicu ili mesnu peku u Restoranu Mendi (+385 21 699 119), potrebno je najaviti dan unaprijed, iako smo se mi uspjeli dogovoriti i bez toga.

Dan 10
Krenuli smo iz Podaca i stigli smo u jedno mjesto u Ličko-Senjskoj županiji gdje ne puše. Tu smo se kupali, roštiljali i spavali.

Dan 11
Kupali smo se u uvali gdje je potopljen desantni brod i konačno uživali u hladu na plaži. Tu smo popili najskuplju pivu na putovanju, koju smo nažicali na turističkom brodu. Treba ponijeti 30kn za ulaznicu na plažu. Grupa iznad 20 ljudi je 20kn, al uspjeli smo ispregovarati 20kn za nas 9.
U 16h smo krenuli prema Zagrebu preko Plitvica. Stali smo na večeri u restoranu Degenija blizu Plitvica. Hrana je dosta dobra. Nakon večera smo krenuli za Zagreb i stigli oko 22h.
Ceste:
Iako smo mi krenuli na put sa kliom, meganom i mazdom koji svaki ima neke svoje probleme (ne preporučamo) uglavnom su dobre ceste, ali ima i nešto loših cesta i makadama po jugu Srbije i po Crnoj Gori u okolici Prokletija. Ima i neoznačenih ležečih policajaca pa treba pripaziti.
Tablica sa svim linkovima za smještaj i rute za planinarenje