18.12.2021.

Svanuo je sunčani dan, a ove subote izletnički smo se uputili u nikad lepši dio zapadnog hrvatskog Zagorja – na Strahinjščicu. Ruta nam je počela u selu Strahinje gdje smo preko Jelenskih pećina stigli do Planinarske kuće na Strahinjčici te odmah produžili do najviše točke – vrha Sušec na 846 mnv.

Sam uspon je srednje strm, no put je dijelom osiguran i sajlom, pa smo ubrzo stigli do najljepšeg vidikovca ove gore – Dedeka. Tu smo se morali zaustaviti jer kamenita glavica Dedek nudi prekrasni vidik s kojeg se pruža pogled na Zagorje i Samoborsko gorje. Nije ni čudo što je često uzletište za paraglajdere.

Vrh Sušec se potrudio biti neatraktivan, no priroda Izletnika ne pita. Ali zato je zimski ugođaj upotpunio snijeg, kroz šumicu sve do vrha.

Polako se vraćamo prema planinarskoj kući gdje radimo dulju pauzu i guštamo u kuhanom vinu i čvarcima „Gra*o“. Baš taj dan članovi PD Strahinjčica pripremali su neku završnu feštu za volontere koji bi dežurali u kući, no „nikaj na veliko“, pa se aktivirala ekipa iz gastro sekcije Izletnika i dogovorila finu klopicu, taman kad se spustimo s planine. Silazak je bio preko Rudnika i dosta je blatan i strm, pa treba dobro paziti da ne uhvatite zeca.

Nakon kojih desetak kilometara hoda i 5 sati, ovaj izlet dostojan Izletnika, u režiji vodiča Željka (i  Matee s nama u mislima), završili smo hvalevrijednim porcijama domaće hrane koja fino zaokružuje ovu zagorsku rutu.

Do sljedećeg izleta, živeli!

Autor: M.B.