30.9.2023.
“Danas bih samo lebdio po planini”, čulo se od nekud s početka autobusa.
Gotovo odmah mi je laknulo.
Ovaj izvještaj, nakon dugo vremena, prvi je tekst koji nije mail, izvještaj, analiza ili neki drugi oblik (gotovo uvijek) suhoparnog teksta kakve pišem proteklih godina. U još davnijim godinama, naime, radila sam kao novinarka i pisanje je bilo moj dnevni posao. No, novinarstvo je zanat. A zanatsko znanje kada se ne koristi – zakržlja.
Pritisak koji osjećam nanjušili su i neki od ljudi s kojima hodam. Kao da se znamo puno duže, dobro su osjetili i da je najbolje što mogu napraviti glasno se smijati, riječima me poput laktova opaliti direktno u rebra.
Pritisak je to koji, naravno, nabijam samo sama sebi. Nikome drugom nije ni približno važno. No, u malom svijetu u mojoj glavi spajaju se nespojive stvari i račvaju staze na kojima nikad nisam mislila da ću biti. To sa sobom nosi uspone i padove.
Ideja da će me ikada veseliti buđenje prije 6 i višesatno putovanje autobusom s većom grupom nepoznatih ljudi s konačnom destinacijom negdje u šumi Risnjaka bez signala – prije koju godinu izazvala bi salve smijeha.
Nešto se, međutim, dogodilo.
I rečenica “Danas bih samo lebdio po planini” imala je smisla.
Za početak, istovremeno je i magična i jasna.
Opisivati koliko je zelena planinska zelena ili meka zemlja nakon hodanja po kamenu, koliko je hladna hladna voda na vrućini ili visoko nebo na visini, čini mi se kao zadatak koji bi bolje pristajao nekom drugom. Nosi to sa sobom puno razmišljanja, a meni se nekako u zadnje vrijeme, u ritmu neprebrzog koraka, više osjeća.
Na kraju, lebdjeli smo iznad 1528 metara.
Autorica: A.B.
Na svoj treći planinarski izlet kao Plaško generacija 2023. uputili smo se na Risnjak. I ovoga puta svi smo došli na vrijeme što s jedne strane pokazuje kako smo vrlo odgovorni, no s druge strane nitko ne donosi kolače na predavanja. Nakon uspješnog ukrcavanja uslijedila je lagana i kratka vožnja prema Crnom lugu. Još jedno kratko zadržavanje, provjera opreme i bili smo spremni osvojiti još jedan vrh. Priroda Risnjaka zaista je posebna, nekako mirna i spokojna. Po samoj stazi mogle su se vidjeti mnoge zanimljivosti kao što je Vučja jama. Sama staza nije bila pretjerano zahtjevna, no pokoje porušeno stablo po putu zahtijevalo je određenu dozu snalažljivosti. Nakon nešto manje od 4 sata laganog hoda, došli smo pred Schlosserov dom i dobili zasluženi odmor na kojem smo skupljali snagu za veliko finale, tj. osvajanje samoga vrha. Veliki Risnjak (1528 m) drugi je najviši vrh Gorskog kotra. Sam uspon bio je pomalo izazovan zbog ferate s kojom se većina nas susrela po prvi put. Unatoč tome, vrijedilo je doći do samoga vrha jer je pogled koji se s njega pruža predivan. Unatoč umoru i uloženom naporu mislim na nikome nije bilo žao kada je vidio takav jedinstveni pogled. Još smo se neko vrijeme zadržali i uživali, a zatim je krenulo spuštanje na “4 pogona” za potpuno iskustvo. Laganom šetnjicom spustili smo se do skijališta Platak odakle smo se autobusom vratili za Zagreb. Svakako izlet za preporuku, naravno uz dobru pripremu i kvalitetnu opremu.
Autorica: T.P.
Planirane staze
- https://info.hps.hr/putovi/putovi?p[view]=1419
- https://info.hps.hr/putovi/putovi?p[view]=1418 – Obrnutim smjerom
Prognoza odlična, sunce, bez oblaka.
Dogovoreno okupljanje od 6:45 u blizini Lisinskog, planiran polazak u 7:00.
Bez kašnjenja krećemo kroz Zagreb, spajamo se na autocestu prema Rijeci, do izlaza za Delnice. Od izlaza s autoceste prolazimo mjesto Crni Lug te oko 8:50 dolazimo do ulaza u Nacionalni park Risnjak (689 mnv).
Pripremamo i provjeravamo opremu te lagano krećemo širom stazom prema Schlosserovom domu (1418 mnv).
Nakon 3 km dolazimo do križanja s Cestom Nad Leskom i nastavljamo dalje planinarskim putem. Nedaleko nakon križanja prolazimo pored Vučje jame.
Staza je odlično markirana i održavana te u svakom trenu se može stati i razgledati prirodne ljepote parka Risnjak.
Nakon otprilike 2 sata hoda i 6 km kratko stajemo prije zadnjeg uspona.
Zatim nastavljamo prema domu i ubrzo izlazimo iz guste šume. Na tom dijelu puta vegetacija se mijenja u nisko raslinje, a time ubrzo dolazi prvi pogled kao nagrada za dosad pređeni put.
Kod Schlosserovog doma dolazimo oko 12:30, radimo nešto dužu pauzu i spremamo se na uspon prema vrhu Veliki Risnjak (1528 mnv).
Od doma do vrha vodi kraća staza (300m), nešto zahtjevnija, na nekim dijelovima za pomoć je postavljena sajla i preporuka je spremiti štapove prije uspona.
Neovisno o tome trud se svakako isplati jer vrh Veliki Risnjak pruža predivan pogled u svim smjerovima.
Kratko nakon upijanja pogleda prema moru i okolnim planinama, ispunjeni pozitivnom energijom spuštamo se do Schlosserovog doma i pripremamo polazak prema domu Sušak na Platku (1127 mnv).
Za nešto manje od 3 sata, stazom koja se na nekim dijelovima čini kao novi uspon, dolazimo do doma Sušak. Kratka pauza za wc/brze pive pa laganim hodom dolazimo do busa za povratak.
Nakon presvlačenja i spremanja opreme naš izlet završava oko 17 sati i busom krećemo za Zagreb.
P. S. kratka statistika za kraj
Duljina: 14,5 km
Ukupni uspon: 1100 m
Vrijeme hoda: 4.20 h
Ukupno vrijeme: 8h
Prosječna brzina hoda: 18 min/km
Potrošeno kalorija (navodno): cca 2000
Profil uspona:
Autor: F.-A.K.
Dana 30. rujna, školarci planinarske škole Planinarskog društva Izletnik okupili su se za još jedan nezaboravan planinarski izlet, ovaj put na prekrasan Risnjak. S obzirom na brojnost, ukupno 48 planinara, uzbuđenje je bilo na vrhuncu kad smo se okupili iza Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u ranim jutarnjim satima.
Nakon što smo se smjestili u autobus, započeli smo naše putovanje prema Crnom Lugu, polaznoj točki našeg izleta. Sunce je već obasjalo nebo, obećavajući lijep dan za našu avanturu.
Okupljeni oko 9 sati, započeli smo našu šetnju, krećući se makadamskom cestom koja nas je postepeno vodila prema šumovitim padinama Risnjaka. Nakon nekog vremena, prešli smo na predivnu planinarsku stazu koja nas je provodila kroz bujnu prirodu tog područja.
Nekoliko minuta prije 14 sati, stigli smo do planinarskog doma Schlosserov dom, koji se nalazi odmah ispod vrha Risnjaka. Nažalost, dom nije bio otvoren, ali smo pronašli udobno mjesto na proplanku gdje smo se okrijepili i napunili energijom za sljedeći dio izleta.
Nakon kratke pauze, krenuli smo prema vrhu Risnjaka. Dio našeg tima odlučio je ostati u podnožju, dok su oni ambiciozniji krenuli na uspon. Put do vrha bio je izazovan, ali izvanredno nagrađen spektakularnim pogledom koji smo doživjeli na samom vrhu. Svi smo zajedno zabilježili trenutak zajedničkom fotografijom koja će nam zauvijek ostati u sjećanju.
Nakon što smo se divili prekrasnom pogledu s vrha Risnjaka, krenuli smo nizbrdo prema Platku. Put natrag vodio nas je šumskim stazama koje su nas vodile kroz gustu šumu. Ovaj dio izleta bio je posebno opuštajuć i uživali smo u miru prirode.
Konačno, oko 17 sati, stigli smo do odredišta, gdje nas je čekao autobus koji nas je sigurno vratio u Zagreb. Ukupna dužina naše rute iznosila je oko 15 kilometara.
Ovaj planinarski izlet na Risnjak bio je izvanredan doživljaj za sve nas. Osim prekrasnog vremena i spektakularnog pogleda, izlet je bio prilika da provedemo nezaboravan dan u prirodi.
Autor: A.P.
P.S. Možda sam malo koristio ChatGPT u pisanju ovog izvještaja 😀
Iako sam na Risnjaku bila u travnju ove godine, uzbuđenje je bilo veliko i ovaj puta. Krenuli smo iz Zagreba u 7 sati i uputili se prema prirodnom staništu tri velike europske zvijeri, uvaženog medvjeda, vuka i risa na čije tragove ipak nismo nabasali (šmrc). Umjesto zvijeri, morali smo se zadovoljiti jednom hrabrom pudlicom na samom vrhu Risnjaka. 🙂
Krenuli smo od Bijele Vodice i krećući se poznatom Horvatovom stazom vidjeli smo Vučju jamu, Klupicu i Staru lugarnicu. Nakon uspješno savladane staze do Schlosserovog doma, otvorili smo ruksake i krenuli vaditi dugo očekivane delikatese, netko sendvič sa šunkom, a netko odrezak. Žvakali smo i gledali stjenoviti vrh mentalno se pripremajući na uspon. Nakon malo muke i znoja zbog četveronožnog pogona, stigli smo na odredište koje smo priželjkivali od ranog jutra, predivni Veliki Risnjak na 1528 mnv.
Vrijeme nas je pomazilo pa je s vrha pucao fenomenalan pogled na okolne planine, a moglo se vidjeti i more i brodove u Riječkom zaljevu. Sretni i zadovoljni zbog osvojenog drugog najvišeg vrha Gorskog kotara, zaputili smo se natrag do Schlosserovog doma i napravili kratku pauzu prije silaska. Nakon spuštanja, koje nam se često činilo kao uspinjanje, stigli smo do Planinarskog doma Sušak na Platku gdje su neki od nas svratili na zadnje osvježenje prije povratka u Zagreb grad. Dva tjedna prije našeg izleta, dragi Nacionalni park Risnjak proslavio je velikih 70 godina postojanja. Drago mi je da smo uspjeli obilježiti ovu veliku obljetnicu krasnim izletom. Pozdrav risovima do sljedećeg puta. 🙂
Autorica: P.L.
U jutarnjim satima napustili smo Zagreb i uputili se prema Nacionalnom parku Risnjak. Oko devet sati smo stigli u Nacionalni park, te smo se obukli i pripremili za planinarenje. Oko 9.30 krećemo lagano putem Crnog luga prema vrhu Risnjaka. Vrijeme je bilo super i ekipa je bila vesela.
Prvi dio puta bio je makadam i njime smo hodali nekih pola sata do četrdeset pet minuta. Nakon makadama skrećemo desnim putem u šumu i nastavljamo šumskim putem. Šumski put je malo strmiji, ali je prohodan i dobro očišćen i markiran. Radili smo nekoliko kratkih pauza, ali prva značajnija pauza od 5 minuta bila je kod Vučje jame. Nakon Vučje jame smo se uputili prema Schlosserovom domu.
Put koji vodi do doma je mješovita šuma, te nas je štitio od sunca koje nije bilo prejako, već je bilo taman. Što smo išli više, to se vjetar jače osjetio. Nekih sat vremena prije Schlosserovog doma napravljena je malo duža pauza za okrjepu i pišanje. Nakon toga laganim hodom krećemo prema Schlosserovom domu. Oko nekih 12 sati stižemo na Schlosserov dom. Na Schlosserovom domu se presvlačimo, odmaramo, pijemo i pripremamo se za glavni uspon, odnosno vrh Risnjaka. Put na sam vrh nije prezahtjevan već je zabavan. Na vrhu smo se malo zadržali i napravili grupnu fotku. Silazimo, odmaramo i krećemo putem za Platak. Put za Platak je nešto kraći i lakši. Također se dio sastoji od makadama i šumskog puta. Na Platak stižemo oko 16.30, lagano se presvlačimo i u 17.00 krećemo za Zagreb. U Zagreb stižemo oko 19.00 sati. Bilo je super i bilo je lijepo.
Autor: I.B.
Izlet je počeo okupljanjem kod Lisinskog oko pola 7 ujutro. Polazak je bio planiran u 6:45, a organizatori i voditelji izleta su bili posebno ponosni jer nitko nije kasnio. Vožnja do Nacionalnog parka je prošla brzo i ugodno. Neki su (ja na primjer) u autobusu uspjeli i odspavati i time nadoknaditi pokoji sat sna koji bi im obično subotom ujutro dosta dobro došao, pogotovo ako su kao i ja išli kasno spavati.
Kad smo stigli pred Nacionalni park, kratko smo se spremili, obukli i polako krenuli. Vrijeme za izlet je bilo zaista idealno. Sunčano s laganim mjestimičnim povjetarcem, ujutro i poslijepodne nešto svježije, kao naručeno.
Uspon do doma ispod vrha je bio fenomenalan. Bio je idealno zahtjevan za ovakav jednodnevni izlet. Šuma je bila prelijepa i vrijeme do dolaska do doma od nekih 3 sata je jednostavno proletjelo.
Kad smo stigli do doma, bila je pauza za gablec i odmor uz prelijepe vidike na Nacionalni park i okolinu. Nakon toga dio polaznika nastavio je strmijim usponom do vrha Risnjaka. Taj dio je meni osobno bio najzanimljiviji jer je bio strmiji i izazovniji, a pogled koji je putem sezao na, ja mislim, istočnu stranu parka je bio veličanstven.
Dolazak na vrh je bio šlag na kraju. Predivni pogled na cijeli Gorski kotar i dalje, na sve strane. Na vrhu smo malo odmorili, poslikali se i polako krenuli natrag prema domu. Spust dolje do doma je bio još izazovniji od uspona, ali je staza dobra i nije bilo prezahtjevnih dijelova staze.
Na povratku do doma smo još kratko odmorili i spremili se za povratak na početak staze. Povratak kao povratak je bio nešto dulji, ili se meni bar tako činilo, ali prelijepa priroda i ugodno društvo su ovaj dio staze pretvorili u opuštajući zadnji dio etape.
Nedugo nakon što smo stigli na točku povratka za Zagreb došao je autobus, tako da smo imali taman dovoljno vremena da se presvučemo i potrpamo stvari. Vožnja natrag je također bila ugodna i natrag kod Lisinskog smo ja mislim bili čak nešto i prije planiranog vremena povratka.
Zaključno, jedan odlično organiziran izlet na predivnoj planini Gorskog kotara u ugodnom društvu po prelijepom vremenu. Zaista predivno proveden dan.
Dodatak: još par fotografija s izleta:
Autor: T.V.