5.11.2022.
Autorica: M.S.
Autorica: S.R.
Htjela sam napisati izvještaj koji će prije svega biti praktičan i koristan budućim generacijama koje se odvaže osvojiti Učku. S obzirom na to da je Učka došla pred kraj školice i već smo savladali veće probleme dosad, sam izlet mi nije bio prezahtjevan. Pri tome sam ja školarac za kojeg su neki iz prvog ešalona Izletnika, vjerujem sasvim nehotice, komentirali da sam „najgora“;)
Penjali smo se oko 4 sata, od Lovranske Drage do vrha Vojak. Teren je šumica s dosta kamenja i lišća, krajolik je raznolik; od čudne šikare na početku preko suhozida s mahovinom do šume s nekim drvećem (ne znam, ne razumijem se u drveće). I da, pri kraju livadno-kameni dio po kojem dere bura. Uspon bih podijelila na tri dijela:
- Od Lovranske Drage do Babinog skloništa: sat i pol dosta podnošljivog, ali ne prelaganog uspona. Staza je relativno jasna za pratiti cijelo vrijeme, osim jednog križanja kod Babinog groba gdje se izvidnica dvoumila. Dandanas ne znam kako su našli put.
- Od Babinog skloništa do sela Mala Učka: lijepa, lagana šetnjica od pola sata tijekom koje dolaziš sebi i malo se družiš.
- Od Male Učke do Vojaka: nešto više od sat vremena dosta zahtjevnog uspona. Neću vam lagati, moja najgorost je ovdje zasjala u punom sjaju, ali sam je uspješno zadržala za sebe. Prvih 40-ak minuta se ide kroz šumu i pri kraju tog dijela kreću prekrasni pogledi (ja bih rekla prema zapadu). Zadnjih 20-ak minuta je livadno i kameno, nema šume i ništa vas ne štiti od vrlo neugodnog vjetra. Slično je i na samom vrhu, na kojem se nalazi kula s pogledom u svim smjerovima (wow!), moguće je naći nešto zavjetrine i ako vas blagoslovi sunce bit će vam lijepo. No na ovaj izlet obavezno nositi toplu i zaštitnu odjeću.
Na slici dolje sam pokušala prenijeti svoje doživljaje na svakoj etapi staze:
Spust je bio kratak ali ne baš sladak. Oko sat vremena spuštanja po sjevernoj strani (sam spust nije nešto strm ni zahtjevan) dok puše vrlo jak vjetar. Bedra i desno oko su mi se malo smrznuli. Na kraju spusta je planinarski dom i centar za posjetitelje u kojima se možete ugrijati i popiti nešto (ali samo na 20 minuta jer će vas šef stjerati u bus). Ponovno, slika spusta s doživljajima:
Autorica: M.S.
Vjetrovita avantura u Istri
Bus (7:10)
Rano jutro, pola šest i alarm zvoni za još jedan Plaško izlet. Trpam zadnje stvari u ruksak i žurim da stignem na polazak. U busu prvih pola sata je bila malo uspavana atmosfera uz pogled na maglu na autocesti. Kako se približavamo na š em cilju magla sve više nestaje, a atmosfera u busu se podiže. Ekipa oko mene počinje vježbati čvorove pa se i ja pridružujem što se pokazao kao mudar potez. Dora i Bojan su mi pokazali kako napraviti polulađarac i lađarac sa uplitanjem tako što smo uspješno osigurali sjedalo. Glavne korake sam dokumentirao sa par fotki koje će biti odlične za ponavljanje pred ispit.
Početak avanture u Lovranskoj dragi (10:36)
U međuvremenu smo već prošli Rijeku i polako se penjemo prema Lovranskoj Dragi. To je polazna točka naše avanture. Atmosfera u busu je skroz opuštena, ali jedino je vozač u stresu kako proći busom jedan opak zavoj. Meni se u glavi već vrti deja vu sa Mosora gdje je bila situacija: “ekipa, ne mozemo dalje pa moramo skoro 3 km pješice do polazne točke”. Srećom, vozač je nekako uspio i konačno dolazimo do mjesta polaska. Ekipa za izvidnicu marljivo proučava rutu, a mi ostali neobavezno čavrljamo i usput se se marljivo rješavamo prvih zaliha sendviča.
Zaslužena pauza u Babinom skloništu (12:33)
Konačno krećemo i odmah nas dočekuje malo zahtjevniji uspon. Baš smo nabili tempo tako da nije bilo vremena za previše usputnog fotkanja, a kod nas ekipe sa začelja razvila se napeta diskusija o tome koliko je Coca Cola (ne)zdrava. Nakon više od dva sata stižemo do Babinog skloništa gdje radimo zasluženu pauzu bez Coca Cole. Uspon nas je malo izmorio tako da nas većina navaljuje na hranu uz uživanje u prvom pogledu na predivno more koju ta lokacija pruža.
Nastavak prema Maloj Učki… (13:05)
Nakon pola sata pauze nastavljamo dalje prema Maloj Učki. Napunjenih baterija uživamo u ovom najmanje zahtjevom dijelu rute koji uglavnom prati makadamski put, a bilo je čak i povremenih spuštanja. Usput susrećemo psa koji je pomalo djeluje iznenađen tako velikim brojem izletnika koji prolaze pored njega.
…i još malo odmora na Maloj Učki (13:34)
Nismo se ni pošteno zagrijali, a već stižemo do naselja Mala Učka gdje opet pravimo novu pauzu. Ekipa za izvidnicu se sakriva iza traktora i dogovara strategiju uspona. Ostatak grupe se raštrkao po livadi i mostiću te uživa u fotkanju pod zrakama sunca. Svi znamo da nas čeka navodni težak uspon te mudro koristimo svaku sekundu za odmor.
Uspon prema prijevoju Sedlo (13:52)
Nastavljamo uspon prema prijevoju Sedlo i odmah u prvih sto metara kreće žestoko. Neki od nas žale što smo uopće pravili pauzu i izgubili radnu temperaturu. Meni osobno je ovo bio najteži dio rute. Da smo mjerilo otkucaji srca bi nam vjerojatno svima bilo preko 150. Nakon nekog vremena prilikavamo se na tempo uspona, a kako se naši otkucaji smanjuju polako se naziru lijepi pogledi na Istarsku obalu kao nagradu za sav trud.
Nakon nekog vremena stižemo do prijevoja Sedlo koji radi kamenja položenog u krug daje dojam pomalo mistične lokacije. Vjetar je tamo puhao kao lud i odmah se traže vjetrovke i dodatni kaputi na dnu ruksaka, a mnogi vade kape i rukavice. Ne zadržavamo se dugo jer baš jako puše, a izvidnica već polako kreće dok se mi ostalo još borimo sa pronalaskom toplije odjeće.
Uspon prema vrhu Vojak (14:30)
Slijedi završni dio uspona prema vrhu koji meni osobno nije toliko fizički zahtjevan koliko neugodan radi opakog vjetra. Penjemo se stazom koja ide cik cak prema vrhu, a vjetar neumorno puše stvarajući zvukove zviždanja dok prolazi kroz rupice na našim štapovima. Nakon dobrih pola sata približavamo se vrhu brda i vidimo vidikovac i TV toranj na kraju grebena. Osjećaj tog zadovoljstva je neopisiv.
Uživanje na vrhu Vojak (14:51)
Stižemo do vrha i stacioniramo se oko vidikovca koji se nalazi na 1394 metara nadmorske visine. Većina nas prvo odlazi na vidikovac sa kojeg se pruža odličan pogled na unutrašnjost Istre na jednoj strani, pogled na Rijeku na drugoj strani i pogled na more sa istarske strane. U daljini se naziru slovenske planine koje radi još jačeg vjetra na samom vidikovcu nisam ni registrirao.
Nakon ispunjenog cilja od par dobrih fotki sa vidikovca skrivamo se u zavjetrini ispod vidikovca. Vadi se pivo, nazdravlje se i rade se nezaboravne fotke. Oni kao ja koji nisu ponijeli pivo žale i tvrde kako će drugi put biti pametniji. Tamane se posljednje zalihe hrane i uživa se u idiličnim trenucima koje prekida već naša poznata pjesma koja označava da je vrijeme za polazak.
Spuštanje prema busu i zalazak sunca (16:43)
Krećemo na spuštanje prema planinarskom domu Poklon koji se nalazi na 1272 metara nadmorske visine. Teren nije toliko zahtjevan, ali vjetar i dalje neumoljivo puše. Većina nas nosi rukavice i niti se više ne trudi puno fotografirati nego je fokusurana na što brži dolazak do doma. Nakon otprilike sat vremena dolazimo do doma i uspijevamo uloviti lijep pogled na zalazak sunca iznad Rijeke. Nakon pauze od pola sata krećemo prema Zagrebu i uživamo u toplom busu, a mislima se već nalazimo doma u ugodnoj poziciji na foteljici ispred TV-a.
Spontani after party u Cugu (20:17)
Nakon dolaska u Zagreb skoro pola grupe ipak spontano završava na after partiju u Caffe baru Cug. Uživamo u prepričavanju anegdota i nazdravljamo sa više vrata piva dok su nam torbe razbacane po cijelom kafiću. I tako na lijep način završava još jedna nezaboravna Plaško avantura.
Autor: D.M.