Dvorac Stara Sušica, 13. – 14.11.2021.
„Beep-beep-beep!“ Uspijevam nekako proškiljiti i pogledati na sat; 6:40 je. Ma ok, pomislim, mogu još malo odspavati. Sljedeći „beep“ nisam dočekala jer sam zabunom otkazala alarm. U panici gledam na sat, 7:05 je. Uhh! Ustajem iz kreveta naglo, povlačim posteljinu za sobom, sudaram se sa zidovima, napipavam put do kupaone i uspijevam otvoriti oči tek kad sam se umila. Uzimam četkicu za zube i razmišljam što sve donosi današnji dan. Prva pomisao: „polulađarac“. Ajme, kako ono taj čvor ide?! Joj, a za što se koristi? Vrtim misli o čvorovima dok ubacujem zadnje sitnice u ruksak. Ana javlja da malo kasni. Sva sreća, imam dovoljno vremena da provjerim jesam li sve uzela. Pri izlasku iz stana, zadovoljno zaključujem da jesam (3 sata kasnije u busu: „Ajme, zaboravila sam novčanik!“) .
Stižem do busa gdje se nalazi već većina školaraca, priključujem se već aktivnim razgovorima i čujem razna pitanja: „Jesi ti učio?, „Jel’ znaš čvorove?“, „Koje godine je osnovan HPS?“, „Što je fronta?“, „Hoće biti ponavljanje ispita za one koji padnu?“, „Tko je sve ispitivač i čime ga možemo podmititi?“ Pomalo zabrinuto nastavljamo dalje ćakulati i umirujemo jedni druge s rečenicama da će biti sve ok i da ćemo svi proći. Sjedamo u bus i uskoro krećemo prema dugo očekivanoj destinaciji – dvorac Stara Sušica! Iako je zadnji izlet trebao biti na predivnom Papuku, nakon saznanja da je zamjenska destinacija stari dvorac iz 16. stoljeća, okružen stoljetnom šumom, mogu reći da je Papuk vrlo brzo pao u zaborav (barem meni J). A dodatni plus je i što smo od starijih članova čuli priče o najboljem Halloween tulumu ikada te smo nestrpljivo očekivali dolazak. Motor je zabrujao, krenuli smo…još malo i morat ćemo pokazati što smo sve naučili u školici.
Na svakom putovanju do sada, prvo što bi se čulo u busu bilo je šuškanje vrećicama iz kojih se vade sendviči, pite, krafne, keksi i ostale delicije, ali ovog puta prvo što smo izvadili iz ruksaka bila je zamka. Meni je to bilo odlično jer sam noć prije bila spriječena da vježbam i ponovim čvorove:
Snalazili smo se u busu kako smo znali; vezali čvorove oko sjedala, oko kolege, oko sebe, oko ruksaka, slušali priču o zeki koji izlazi iz rupe pa ide oko stabla i vraća se u rupu, ma radili smo sve neumorno dok nismo bili sigurni da smo sve čvorove dobro ponovili I savladali. Naravno, i teoriju smo ponavljali, ispitivali jedni druge i bodrili se međusobno.
Udubljeni u ponavljanje gradiva i nagađanja što sve može biti na ispitu, neprimjetno smo se približili dvorcu. Netko je prvi doviknuo: “Wow, evo ga!” na što smo svi priljubili noseve uz staklo i divili se pogledu na dvorac. Uistinu je čudesan:
Prvi zadatak: check-in. Otvaramo vrata dvorca čija nas unutrašnjost također ostavlja bez teksta i gdje nas čekaju seniori društva s izletnik indexom. Aha, moramo 4 žiga skupiti za prolaz. Ma možemo mi to! Nakon check-ina imali smo malu pauzu koju smo iskoristili za ručak i još malo ponavljanja. A ovako je to kod nekih izgledalo:
Okupili smo se svi ispred dvorca i pozorno slušali Anu o načinu i pravilima polaganja ispita. Bili smo podijeljeni u 8 timova te smo se rotirali po ispitnim točkama koje su bile: timski rad, orijentacija, čvorovi i teorija. Plus, posjet muzeju koji se odvijao unutar polaganja ispita kako nitko ne bi imao “praznog hoda”. Ispitne točke bile su vrlo dinamične i zabavne. Radili smo bivak s Matijom iz HGSSa, hodali po azimutu, tražili ispitivača čvorova u šumi, grizli nokte prije ulaska na ispit iz teorije… A kako nam je bilo, možda najbolje prikazuju slike:
Moj tim 🙂 :
Iiiiii… PROŠLI SMO!!! Nova titula: dipl. ing. planinarenja i snalaženja po šumama
-“Wohoo, položio sam!” -“I ja, i ja!” čuli su se krici hodnikom i zvuci otvaranja boca. “Živjeli!”.
Svima je pao kamen sa srca te smo se napokon u potpunosti opustili i željno iščekivali večeru da, nakon napornog dana, i želudce napunimo. Nakon večere zaputili smo se u svoje odaje kako bi se spremili za najzabavniji događaj; ulazak u prošlo stoljeće – Gatsby party! Velika pohvala svima koji su sudjelovali u organizaciji partya jer bilo je F A N TA S T I Č N O! Prije svega, upoznali smo se svi u novom ruhu jer smo planinu i sportsku odjeću zamijenili plesnim podijem, haljinama i odijelima. Bilo je odličnih i kreativnih kombinacija školaraca, uistinu su se svi potrudili izgledati najbolje (dodjela diploma u Sheratonu?)
Prvo su na red došle slike za instač (a i bolje odmah to riješiti dok smo još trijezni 🙂 )
Na naše oduševljenje, organizatori su postavili dva floora tako da je svatko mogao naći nešto po svom ukusu i dobro se isplesati. Party soba bila je ukrašena do najsitnijih detalja, bili smo oduševljeni:
Nakon nekoliko ispijenih čaša i pokazanih plesnih pokreta na podiju, došlo je vrijeme i za iznenađenje školaraca koje smo pripremili za naše voditeljice i vodiče. Okupili smo se svi u party sobi, održali mali govor zahvale i uručili poklone svakome osobno uz veliki pljesak. Svaki vodič izleta i naše voditeljice dobili su planinarski lončić s posebnom posvetom na temu #tragedijeplaško2021 uz mali privjesak s logom Izletnika:
A posebni dodatni poklon dobile su naše Ana i Ivana u kategoriji najbolje voditeljice:
Martina je kreator ovih posebnih lutkica, sigurna sam da joj nakon ovoga kreće nova karijera uzlaznim putem. Bravo Martina! 🙂 Nakon uručenih poklona, još smo se zasladili ukusnom tortom koju je napravila Maja, a koja također zaslužuje veliko divljenje. Bravo Maja! 🙂
Party se nastavio do sitnih jutarnjih sati, a ujutro nas je dočekalo još jedno iznenađenje. Sve je bilo uredno I čisto kao da partya nikada nije ni bilo. Svaka čast svima koji su sudjelovali u akciji čišćenja, najbolji ste! <3
Još uvijek sneni i mamurni, okupili smo se u restoranu na doručku gdje smo podijelili sinoćnje doživljaje. Zaista odličan party! J U 9 sati bio je dogovor da se okupimo u party sobi koja je sada dobila novo ruho marljivim rukama naših dobrih vila – pretvorila se u nešto najsličnije maloj učionici. Sjeli smo na mjesta i poslušali završnu riječ od voditeljica i predsjednika društva. Velikim pljeskom ispratili smo njihove riječi i polako se krenuli spremati za polazak. Nismo ni slutili da tu još uvijek nije kraj iznenađenjima. Ana se pojavila ponovno s riječima: “Okrenite se iza sebe i recite što vidite”. Znatiželjno smo se okrenuli i vidjeli kuverte zalijepljene na zid sa svim našim imenima. Slegnuli smo ramenima odajući time da ne znamo što se to sprema. Ana je objasnila: -“Sa strane na stolu nalaze se olovke i papirići, ideja je da napišite jedni drugima neku lijepu poruku. Možda vam je netko pomogao tokom nekih od izleta ili samo želite nešto lijepo nekome reći. Možete se potpisati, ali i ne morate.” Osobno, dopala mi je jako ova ideja, a vjerujem i drugima jer vrlo brzo je nastala tišina koju je razbijao samo zvuk olovke na papiru. Prisjetili smo se svih izleta, svakog razgovora, svake lijepe geste i svih smiješnih događaja (ajme, koliko smijeha!). Ubrzo su se kuverte počele “debljati” primajući na desetke papirića. -“Kada nakon par godina pročitate ove poruke, vjerujte, bit će vam toplo oko srca” dodala je Ana.
Nešto prije 11 sati, začula se već poznata nam pjesma od Dire Straits ‘Walk of life’. Laganopjevušeći, ostavili smo ovaj čudesan dvorac iza sebe, a iz njega ponijeli najljepše uspomene.
Prije polaska, ostalo nam je još da ovjekovječimo generaciju 2021 (ne, nije bilo toplo, samo smo pretrpjeli hladnoću radi Plaško majica 🙂 ):
Za kraj, moja poruka svima: Hvala na ovom prekrasnom iskustvu, na prekrasnim izletima, kuhanju čaja, kave, plesu, razgovorima, humoru… Definitivno je Plaško iskustvo koje ću pamtiti zauvijek.
Vidimo se na sljedećim izletima! Pusa, ćaćao! <3
Photocredit: plaškolarci 2021
NAPOMENA: autor se ograđuje od svih obrađenih fotografija i nada se da nema zamjerki. 🙂
Autorica: A.M.
Stara Sušica iliti dan D
Okupljanje na već dobro poznatom mjestu u 8 sati lokacija Lisinski.
Naš zadnji izlet u sastavu Plaško školaraca. Osim što je zadnji, predodređen je i za polaganje ispita i završnu zabavu u Gatsby stilu. Kažem si “ako su me nagovorili da u nekim od prijašnjih izleta glumim Gargamela onda mogu valjda za ovaj put biti gospodin u 20-tima.”
Na putu do odredišta u autobusu ekipa ponavlja za ispit. Ja sam čak imao i napravljenu skriptu ali ne zato što sam štreber nego moram priznati da su me zaintrigirale neke činjenice koje sam učio. Oko 10 sati stigli smo u dvorac Stara Sušica, imali smo jako malo slobodnog vremena i već su nas rasporedili u grupe za ispit. Ja sam bio 4. grupa i redoslijed polaganja nase grupe bio je 1.orijentacija, 2.cvorovi, 3.teoretski dio, 4. Timski rad. (svaka grupa je dobila svoj redoslijed i tako smo se kružno izmjenjivali po postajama). Naravno, sve sam položio od prve -mislim, svi su, ali tu informaciju ne trebaju svi znati. Ponosan sam 🙂
Tako se nas 50-tak ili koliko nas je bilo izmjenjivalo po zadacima i postajama skroz do 18 sati kada je sve završilo. Čekajuči večeru, Nataša, Didi i ja odlučili smo se vratiti u osnovnoškolske dane i zaigrati bocu istine. Dobro smo se nasmijali i saznali međusobno zanimljive pikanterije.
18 sati i eto večere. Bio sam gladan i smazao svinjetinu i pekarski krumpir u sekundi. Sjedili, pričali za stolom kad eto Rake: “Vrijeme je za tulum”!
Žene u haljinama sa perjem oko vrata, muškarci u odijelima, jako mi se svidjelo, pogotovo ovaj prvi dio.
S obzirom da su nam voditelji fenomenalni, mi kao školarci odlučili smo ih darivati te smo napravili personalizirane poklone koje smo im dali na ceremoniji. A na kraju pocastili smo se i s tortom. Počelo je u stilu 20tih a nastavilo u svakakvim stilovima kojih se baš točno i ne sjećam jer nitko nije štedio na ginovima. 🙂 (e, zapravo, sjetio sam se, bio sam u ulozi nekakvog konobara, hmm)
Znam da je ples trajao dugo u noć. Sljedeće jutro dobili smo zadatak napisati poruke ljudima koji su s nama dijelili uspone i padove i mogućnost da im se zahvalimo za nezaboravne trenutke. Počeli su padati na pamet i štosevi. Nakon toga dio je (pa i ja) otišao u muzej sa divljim životinjama.
Spakirali smo stvari i lagano krenuli put prema Zagrebu. Kad zbrojim i oduzmem sve ovo iskustvo je bilo odlicno i nezaboravno.
Davnih dana kada sam doselio u ZG, sa prijateljem sam slučajno zalutao u Funk. Tada mi je spominjao da se tu sastaje neko planinarsko društvo Izletnik o kojem ja nisam imao pojma i eto nekoliko godina kasnije postajem dio te družine, i znate što?! Uopće mi nije žao.
P.S. ujedno zahvaljujem svima onima koji su mi omogućili da postanem Plaškolarac, s obzirom da sam na početku škole bio…”Padobranac”
Autor: Ž.T. (“konobar”)
PlaŠko 2021 finale
Krenuli smo u 8h kod Lisinskog. U busu sam po prvi put ponavljao čvorove koje sam naučio noć prije.
Smještaj je bio u dvorcu Stara Sušica, dvorcu u kojem borave djeca, pa su kreveti kraći i stropovi niži. Iz sobe smo promatrali kako netko nepotrebno uznemiruje ispitivače prije ispita.
Podjeljeni smo na grupe od 4 do 5 osoba. Naša grupa je prvo krenula u Centar za velike zvijeri gdje smo slušali i gledali o risu, medvjedu i vuku. Super zanimljivo 👌
Kako napraviti gelender nam je pokazao Matija iz HGSS-a. Osim gelendera pričao je o opremi pokazao kako napraviti gaće od zamke i još neke čvorove kojih se više ne sjećam. Vježba je bila super, naučili smo praktičnu primjenu čvorova koje smo do sad naštrebali.
Nisam siguran trebam li cenzurirati ostatak ispita, pa neću ni pisati o tome. Ostavio bi samo par savjeta: naučite čvorove iz različitih kutova i primite kompas u ruke prije ispita.
Večera je bila ukusna, porcije su bile obilne, a male metalne šalice su me podsjetile na školu u prirodi kad sam bio dijete.
Nisam siguran trebam li išta napisati o žurci, ima dosta fotki negdje na netu. Svi su se zbigecali, bilo je 2 floora, u nekom trenutku su voditelji dobili svoj poklon paket i tortu. Hvala spoznoru The Garden Brewery.
Sutradan nakon doručka smo se skupili za post mortem školice. Svi su dobili priliku podijeliti koju lijepu riječ sa drugima. Fotkali smo se za kraj i krenuli za Zagreb.
Addendum
Znanje čvorova testirao sam se već sljedeći vikend kad sam napravio privremeni “gelender” kod Cerinskog vira.
Autor: A.B.
What happens in Sušica, better stay in Sušica
“Ti kao da pripadaš nekoj sekti! Samo pričaš o tome!”, rekla mi je direktorica nakon što sam treći ponedjeljak za redom uzbuđeno joj prepričavala kako provodim magično vikende zahvaljujući planinarskoj školici koju sam ove jeseni upisala.
Najboljoj sekti! – viknula sam i sjela za komp. Bivati osam sati iza monitora nakon vikenda provedenih u planinama ne čini se više tolika drama. Mišići na nogama ugodno bole, a sva osjetila zadovoljena su od silnih boja i mirisa prirode. Još me ne pušta onaj osjećaj mira kojeg se da osjetiti samo daleko od buke grada.
8 predavanja, 8 izleta, 40 izletnika, 2 masterminda koja su sve to osmislila i još 15 duša koje su sudjelovale u organizaciji školice.
Mosor, Vinište, Hahlić, Klet, Učka, …svaki izlet pružio je neki novi hit-trenutak, neki novi prvi put.
Prvi put da sam gledala dva dana s Mosora svoj Split i otoke obasjane suncem dok sam se penjala gore dolje po tom surovom kršu.
Prvi put da sam doslovno propješačila do mora s 40 kolega izletnika dok je kontinentalnu vlažnu šumu postupno zamjenjivao Mediteran i njegova mirišljava polja origana.
Prve palačinke u planinarskom domu za doručak, prve pečene banane s roštilja, prvi vrhovi, pečati, prvi pogledi od kojih ti dođe da skačeš, ma da plešeš od ljepote.
Sad je došlo i na red prvo polaganje planinarskog ispita. Test iz orijentacije, čvorova i teorije.
Planinarski dom na Papuku je otpao, zamjena za grande finale školice je dvorac u Gorskom Kotaru-Stara Sušica. Ne bunimo se. Ništa manje ni ne zaslužujemo. Pa kad smo već u dvorcu nek bude kostimirana zabava nakon ispita. Neka bude u stilu Velikog Gatsbya.
A baš taj tjedan pred ispit vrhunac pandemije. Hrvatska u crvenom, svi pričaju o mogućem lockdownu, što bi se trebalo napraviti, covid ovo, covid ono, a moji školarci i ja razmišljamo gdje kupiti pernati šal i cigaršpic. Hoće li nas gnjaviti s povijesti planinarstva? Kako svezati tog lađarca i polulađarca. Tu je i utrka s vremenom, hoće li darovi za voditelje stići i biti na vrijeme napravljeni. Imam li ja uopće što za obući? Jesam li spremna za ispit? Na tren sam se osjećala kao da sam usred organiziranja maturalne ili vjenčanja. Okej, maturalne.
Ispit je tekao kao i sve u ovoj školici protekla dva mjeseca: organizirano, strukturirano i na vrijeme. Ana s voki-tokijem oko dvorca delegira grupe, Ivana i Ćurić negdje čuče u šumi i čekaju ekipe da ih pronađu pa da ih ispitaju čvorove, Robi i Valjak spremni s kompasom i kartom ispraćuju jednu grupu i dočekuju drugu, a vaspitačice – Emil i Košarić kao u državnom zavodu otvaraju i zatvaraju vrata i viču – sljedeći! Tu je i muzej divljih zvijeri koji treba posjetiti. Na sve su mislili. Kakva ekipa!
Kad je i posljednja grupa završila, uslijedila je zdravica za položene ispite i večera. A onda, možda i meni najdraži dio večeri, sređivanje za tematski party. Toalet pun žena. Glazba iz 20-tih se pušta s mobitela. Napokon prilika da izađemo iz poliestera i sredimo se. Tražimo pomoć jedna drugu, razmjenjuju se šminka, savjeti, urla se od smijeha, bacaju komplimenti kako koja dođe sređena. Ne zna se koja bolje izgleda.
Još samo da mi Martina uvije kosu s figarom. Nemam pojma što točno radi, nema pojma ni ona. Kao da je i bitno. Ooo pa dobro je.
Slavlje može početi!
Voditelji su nam sredili dvoranu kao da smo stvarno usred američke prom night. Zahvaljujemo im se, prozivamo ih, poklanjamo im darove. Koje li su nam samo divno iskustvo omogućili! Emocije nas preplavljuju. Tu je i torta. Tu su i dva flora i sviranje gitara i plesanje i … ma what happens in Sušica, better stay in Sušica.
Jutarnja magla koja se probija kroz prozore najbolje opisuje kako smo se svi osjećali kad smo se probudili. Mamurluk radi svoje. Tablete za glavu su tražena roba. Bauljamo po dvorcu, jedemo vrtićki doručak, prepričavamo pijane trenutke. Još jedna zajednička tisuću petsto deveta slika po redu. Ovaj put zadnja. Barem u ovom sastavu.
Vozimo se put Zagreba. Kreveljimo, šuškamo, spavamo, zezamo…Toliko različitih karaktera i svi međusobno dijelimo upravo isto proživljeno iskustvo; sve one prohodane kilometre i ispenjane vrhove. Ma dijelili smo i puno više od toga protekla dva mjeseca. Dijelili smo hranu, znanje, bodrenje, smijeh, smještaj, opremu, zagrljaje… A sad i dijelimo uspomenu na našu Plaško 2021 generaciju.
Autorica: T.S.