Datum izleta: 18.09.2021.
Opis: Sljeme – kružna tura: Šestinski Lagvić – Medvedgrad – livada Falat – Sljeme – Kraljičin Zdenac – Šestinski Lagvić
Ukupna duljina: 16 km
Trajanje: 7h (08.15 – 15.15), uključujući cca 2.5h odmora

Valjak i dvanaest* valjčića

Došlo je i to subotnje jutro, no ovaj put s mirisom nadolazeće jeseni i praćeno teškom misli da ću većini sudionika današnjeg izleta zaboraviti ime čim mi se predstave.

Vremena za zdvajanje nasreću nije bilo i prva grupa, kojoj sam pripadala, se otisnula prema prvoj etapi izleta pod čvrstim i preciznim vođenjem našeg izvidničkog trolista u sastavu Čehulić-Majić-Bošnjak sa kormilarom Valjkom na začelju. U razmjerno kratkom roku smo se dočepali Medvedgrada i razmilili po platou ispred utvrde dok su ostale grupe nastavljale dolaziti. Kako je u ovako velikim kratkoročnim migracijama naroda velika vjerojatnost da će netko od članova imati rođendan, tako smo i mi imali priliku proslaviti Ivonin okretaj oko Sunca. Hvala Ivona.

Sretno ugrijani rakijom nastavljamo put prema livadi Falat’ na kojoj je predviđen prvi dulji odmor te potom prema Sljemenu kao najvišoj točki pohoda. Na cijelom potezu od Risnjaka do Grafičara nema pamtljivih vidika no staza je ugodna za hodanje i lijepo ispraća zajednice graba, hrasta kitnjaka i kestena u korist bukve po kojoj je Medvednica poznata i kojoj se pridružuje jela u vršnom dijelu. Blagost uspona nam je dala vremena da razmišljamo o sebi i svom mjestu u svemiru pa se prirodno nametnula ideja da smo mi zapravo nastavak našeg voditelja – Valjčići, na sveopće oduševljenje glavnog Valjka.

Tik do vrha izbijamo u podnožje nove žičare koja agresivno dominira krajolikom i potom prilagođeno socijalno distancirano se razmiljavamo po ugostiteljskim objektima.

Povratak prema Šestinskom Lagviću se nastavio po 1M stazi koja je naravno uključivala i serpentinasti dio staze od sarkastičnog milja nazvan Mrcina no nakon toga se spust sveo na laganu šetnju.
Na start/cilj smo stigli ranije od predviđenog vremena te smo time ukupno prošli oko 16 km Medvednice u oko četiri i pol sata efektivnog hoda sa minimalnim logističkim problemima.

* vjerojatno, izgubila sam pojam o tome jesmo li ili ne izgubili Jelenu koja je možda bila s nama, a možda i ne. Schroedingerova Jelena.

Autor: I.M.

Izvještaj s izleta – Sljeme

Nakon okupljanja, nešto iza 8.15, krećemo od sjenice iznad Šestinskog Lagvića planinarskom stazom 12 prema Medvedgradu. Tamo stižemo nakon 30ak minuta hoda. Nakon kratke pauze za rođendansko nazdravljanje medicom i orahom, krećemo dalje stazom 11 u smjeru Risnjaka.

Oko 10h stižemo na livadu Falat, gdje radimo kratku pauzu za hranjenje. Tada krećemo prema domu Grafičar, te stazom 26 prema vrhu. Staza nas vodi pored starog pansiona Medvednica, te pored Tomislavovog doma. Oko 11.45 stižemo pod sljemenski toranj. Radimo pauzu od 1h za klopu i druženje, te nakon slikanja polako krećemo nizbrdo. Put nas spušta sve do Kraljičinog Zdenca, gdje radimo kratku pauzu, te se poučnom stazom Miroslavac vraćamo natrag na početnu, ranojutarnju točku okupljanja.

Autor: R.H.

Izvještaj sa Sljemena

U subotnje jutro 18.09.2021.g. započela je prva avantura u sklopu Plaško škole za nadobudne planinare u usponu – Sljeme. Zbog najave kiše danima prije tražila se kabanica više jer ipak “Vakula je rekoo”… No, čini se da sreća ipak prati hrabre pa je bilo samo blato 😀

Okupljanje je započelo u ranim jutarnjim satima na Šestinama (kod Lagvića), gdje smo s nestrpljenjem (možda i ponekim pitanjem “što mi je ovo trebalo”) čekali početak. Najnestrpljiviji su ipak bili četveronožni Bura, Blue, Bilbo i Frodo koje entuzijazam  nije napuštao do kraja izleta. Na putu je bilo svega – od strmih i manje strmih uspona, izbjegavanja padova, pa do proslave rođendana na našem prvom stajalištu – Medvedgradu.

Nakon rođendanskog aperitiva i kratke pauze uputili smo se dalje prema vrhu. Osim uživanja u prirodi imali smo priliku bolje upoznati polaznike Plaška, razgovarati o planinarskim iskustvima te dobiti pokoji savjet o potrebnoj opremi od iskusnih voditelja naših grupa. Nakon puno prijeđenih koraka napravili smo drugu pauzu na livadi u blizini Risnjaka, a nakon čega smo se uputili put sljemenskog tornja. Tu smo uživali u ćevapima, štrudlama, gulašu, pivi i drugim sljemenskim delicijama.

Punih želudaca morali smo se vratiti na početnu točku. Put prema dolje bio je brz, pun strmina i začas smo bili kod Kraljičinog zdenca gdje smo napravili kratku pauzu, a nakon čega smo se, već lagano umorni, uputili prema Lagviću završavajući svoj prvi Plaško izlet. Nakon završetka izleta neki su išli na pivo, a neki do prve ljekarne po magnezij direkt jer upala mišića i tako to.. 🙂

Veselimo se novim avanturama 😀

Autor: D.M.

Izvještaj Sljeme

Budim se rano. Prerano. Gegam se do autobusne stanice, upadam u auto. Kratka vožnja i evo nas u Šestinama. Parking je prazan, nismo valjda došli prvi. Uskoro stiže pojačanje i idemo u lov na kavu. Jednu kavu kasnije stižemo do sabirne točke gdje je ostatak grupe već umalo blokirao promet.

Sabirna točka #1

Grupiranje, prozivka i krećemo uz brdo. Hodamo lagano šumskom stazom dok ja plašim ostatak grupe velikom količinom blata na drugom dijelu uspona. Nakon sata laganog uspona stižemo do Medvedgrada. Spominje se pauza za slikanje, a u mojoj ruci se pojavljuje čašica rakijice. Pijuckamo i poziramo dok pseći kontingent protestira protiv uporabe drona. Slikanje gotovo, krećemo dalje.

Idilični puteljak se pretvara u raskopanu šumsku cestu, ali blatu ni traga. U prolazu tužno gledamo klupice na suncu kraj Grafičara. Nogu pred nogu i evo nas na livadi – pauza za okrjepu. Nastavljamo do odašiljača, gdje se raspoređujemo po restoranima za ručak. Tokom ručka stiže obavijest da nas čeka još jedno grupno slikanje. Svi (osim nekih) se skupljamo, okida se par fotki i možemo krenuti dolje.

Sabirna točka #2

Putem dolje ćaskamo i svi kao da su odahnuli. Preživjeli smo i taj prvi izlet. Zadnja pauza kod Kraljičinog zdenca i zadnju etapu prolazimo u čoporu. Nakon silaska dobivam dojava da postoji opcionalno okupljanje za kavu/pivu. Zauzimamo cijelu terasu i komentiramo izlet, pitamo se zašto se zamka zove zamka, a neki se pokušavaju i izvuci od pisanja izvještaja (neuspješno). Nakon ispijene pobjedničke cuge pozdravljamo se i razlaz do idućeg izleta.

Sabirna točka #3 (opcionalna)

Autor: I.B.

Plaško2021 – 1. izlet, Sljeme

Stigao je i taj prevrtljivi vikend za koji sam imala velike planove. Morala sam ih mijenjati nekoliko puta, uglavnom zbog obećanja kiše: proslava rođendana, Urban na PineFestu… osim izleta na Sljeme: taj je plan ostao postojan. Od kiše na kraju samo spomen. Vrijeme kobog.

Pravodobno dolazimo na lokaciju ja i 2 usputna suputnika. Neki kasne: normalno, vjerojatno i uračunato. Ekipa je vesela i pozitivna. Ja ipak često zijevam. Prerano sam probudila alarm.

Okupljanje iznad Šestinskog Lagvića

Svega 30-40 minuta od dolaska na mjesto okupljanja, podijeljeni u grupe po „jačini“ (ili možda ne, nećemo nikad saznati), krećemo uzbrdo, s razmacima od minute između grupa.

O svojoj grupi u tom trenutku znam samo da je vodi Košarić („samo Košarić“, da citiram Košarića) i da je tu još jedna Maja. Svi dobro gaze, napredujemo po propisima. Čudimo se što nema više blata, bili smo spremni na sve. OK, skoro sve, recimo na medvjede nismo.

Predzadnja jakosna skupina: Košarić, Draženka, Bruno, Maja, Antun, Ivor i ja (iza
kamere)

Prvo stajanje je na Medvedgradu radi fotografiranja dronom. Da se ne ohladimo prebrzo nakon uspona, ide zagrijavanje žesticom pa tek onda hlađenje. Navodno netko slavi rođendan… Ja ću idući put, nek’ se djeca vesele.

Živjeli
Neumorni Bilbo & Frodo (?) ili tako nekako

Krećemo dalje i dolazimo do Risnjaka. Tu nam je već dobro došao odmor. I okrepa svih vrsta.

Košarićeva grupa plus minus

U cca pola sata pauze, dodatno smo se upoznali, opustili, razmijenili iskustva, obnovili poznanstva, popiškili… i na „Walk of Life“ uredno pokupili smeće za sobom i krenuli dalje da ne zakasnimo na grah.

Ne daj se, Ines!

Na Sljeme stižemo oko podne, taman po planu.

Zagreb

I onda, kad se najbolje zabavljamo i sunce najljepše grije, mama zove da moramo doma.

Isto Zagreb, ali kad moramo ići

Klopa je bila mljac, i to ne samo štrukli.

Ali štrukli

Put prema dolje bio je (gle čuda) strm, dosta sklizak, i prilično neugodan za koljena.

Tip of the day: štapovi, nosite ih.

Posljednje stajalište bio je Kraljičin zdenac. Tko ga ne bi volio.

Pojilište

OK, lažem, posljednje stajalište bilo je u bircu Arka, ali nisam sigurna treba li o tome izvještavati… Kako god, nisam bila prisutna. Žurila sam na žurku.

I na kraju takvog dana kaže mi moj fitness assistent da sam napravila više od 24,000 koraka, od čega 0 (riječima: nula) planinareći. Što ti je život.

Zaključak

Izlet: super organizacija, raspoloženi voditelji, poticajna atmosfera, simpatična ekipa.

Dan poslije: mišići malo bolni, natisak samo od desne gojze, glavobolja (ali od mamurluka).

Autor: M.J.

Izvjestaj – Sljeme

Krenuli smo sa Šestina prema Medvedgradu gdje smo napravili pauzu. Od tamo smo krenuli prema livadi u blizini Risnjaka, odmorili, otpjevali sretan rođendan jednoj curi i nastavili preko Grafičara do vrha. Vidljivost je bila odlična, a teških nagiba dovoljno malo. Nakon ručka smo se u jednom mahu spustili do kraljičinog zdenca.
Fin đir.

Autor: N.F.

Izvještaj Sljeme

Za prvi izlet sa Izletnikom najavljivala se kiša.

Još od školice u srijedu smo pripremali opremu s naglaskom na kabanice.

Očekivalo se dosta blatno iskustvo. No na okupljalištu u Šestinama Raka je obećala gosta iznenađenja – Sunce koje je u toku izleta stvarno zasjalo i pratilo nas do kraja dana. Nakon podjele po grupama, upoznavanja voditelja, izvidnica i ostalih članova grupe, u koloni podijeljenoj u 5 skupina krenuli smo u osvajanje Sljemena.

Prva stanica za pauzu bio je Medvedgrad nakon cca pola sata uspona, izvrsna prilika da umjesto subotnje jutarnje kavice povodom Ivoninog rođendana padne prva zdravica. Happy bday Ivona!

Tek ovdje sam se sjetila upaliti Stravu da lijepo popratim gdje smo prošli i koliko smo hodali.

Nastavili smo put prema Grafičaru stazama koje su se meni činile kao da nismo u Hrvatskoj. Prekrasno!

Za 1h stigosmo do livade Falat gdje smo još jednom uz glazbu, sendviče, kinder čokoladice i rakijicu po drugi put slavili Ivonin roćkas.

Ubrzo je krenula glazba koja je označavala vraćanje ruksaka na leđa i povratak na stazu.

Cijelim putem bila sam opčinjena štapovima za planinarenje koje sam koristila po prvi put u životu. Fasciniralo me kako tako jednostavan izum olakšava kompletno kretanje i raspoređuje teret hodanja i teret mog zapravo dost laganog ruksaka po cijelom tijelu, tako da pritisak nije samo na nogama i koljenima. Više nigdje ne idem bez štapova.

Oko 11:30h se počeo nazirat nazirati vrh, odnosno nova žičara pa smo znali da do cilja imamo još malo.

Stigli smo do vrha. Malo odmor, uživanje u pogledu, čakulica, naravno fotkanje i slobodno vrijeme za ručak. Gore smo se zadržali 1h. Vrijeme je proletilo brzinom svjetlosti i Ponovno glazba koja označava kraj chillanju tj. pokret. Vraćali smo se drugom rutom, kroz Kraljičin Zdenac.

Tek kad smo stigli nazad u Šestine sam shvatila kako smo lijepi i veliki krug napravili i bila ponosna na cijelu skupinu, tempo i atmosfera koja je vladala.

Veselim se svim izletima koji slijede i daljnjem upoznavanju i ljudi i ljepota naše zemlje!

Autor: M.Š.

Sljeme

Prvi izlet Plaška bio je rezerviran za Sljeme te smo se oko 8 ujutro našli iznad restorana Lagvić. Bili smo podijeljeni na 5,6 grupa te je mene snašla ona zadnja sa ikonom svih  metli, Emilom. Iznimno laganim korakom krenuli smo via Medvedgrad gdje smo obavili fotografiranje za društvene mreže te čak i proslavili rođendan jedne naše članice. Ugrijani medicom i orahovcem krenusmo dalje kroz šumarke prateći naše izvidnice koje su odradile odličan posao. Uskoro dolazimo na livadu Falat na kojoj je samo tjedan dana prije održan odličan party u režiji Forestation kolektiva. Inače, ako ste željni dobre glazbe i cjelonoćnog druženja, slobodno zapratite navedeni kolektiv na društvenim mrežama, i svratite na koji party. Nakon što smo se malo okrijepili i ponovo zagrijali medicom krenuli smo na završni uspon na vrh Medvednice. Pošto sam većinom na Medvednicu išao na partije, a manje je posjećivao na ovaj način, iznimno drago mi je bilo vidjeti podsljemensku šumu u trijeznom stanju. Izvirivši podno vrha, prvo smo se neko vrijeme divili osmom svjetskom čudu, žičari MB nakon čega smo se u maniri budističkih redovnika dovukli do vrha Sljeme gdje smo pivom  i štruklama proslavili ovaj uspjeh. Divno je vidjeti i upoznati mlade ljude željne druženja na čistom zraku te jedva čekam daljni nastavak ove prekrasne priče.

Autor: T.P.

A gdje je Nataša?