Okupljanjem i polaskom Izletnika na vrijeme slutio sam zlu kob. Pripisao sam taj osjećaj mamurluku. Book, ćao, ja sam V., puno novih lica koje treba upoznati, na prvom sam izletu Plaška. Bočica vatrene vode ima tu moć lakšeg startanja konverzacije s nepoznatim osobama, nije ni meni odmogla. Zbog neke nepogode smo trebali sići s autoputa što je putovanje produžilo za godinu dana, ostario sam. Nedostatak nikotina u Z.P. je bio vidan i čujan, utihnuo je ko jaganjac. Srećom, vece u busu je u nekom trenu prije bio otključan stoga nitko nije pišnuo u pliš sjedala.

Kretali smo iz Gornjeg Sitnog koje nije isto što i Sitno Gornje. Jedino na papiru, prilično sam siguran. Počeli smo se penjati strmom stazom prema domu Umberto Girometta. Putem je mirisalo svo bilje koje raste uokolo, predivan dodatak vizualnom. Budući da nam je dom i konačište, prije kretanja prema vrhovima ostavili smo višak stvari u frižider. U Dalmaciji tako kažu za sobu valjda. Staza je kretala od doma prema kotlini te nakon toga vrlo strmo prema grebenu. Bili smo spori ali ustrajni, neki se kao vole odvojit pa onda drugi pizde što se neko odvoji pa pričaju na tokivokije no to i dalje nije ubrzavalo naše napredovanje prema grebenu. Nikud ne žurimo. Osim na sunset. Kojeg smo zatekli tamo gdje nismo planirali jer smo kasnili. Meni je osobno bilo svejedno odakle ću ga vidjeti, vjerujem i velikoj većini Izletnika budući da je panorama prema Splitu i otocima sve do Korčule, Visa i Jabuke nešto predivno na divan dan kakvog smo, srećom, imali. Ko je htio, otišao je na Ljubljan. Nakon zalaska sunca te promjene boje neba od indigo plave skoro ka crnoj, krenuli smo noćni spust nazad do doma. Prosipanjem informacija koliko kaže aplikacija neka koliko nam treba i razne disonantne informacije koje odudaraju od vremena markacije su mi samo spuštale moral. Od muke sam počeo fućkat „Ako umram il zaginam“.

Gulaš na domu je bilo nestvarno dobar. Gorak okus kasnije je ostavilo metenje poda sa mnom i E.M. u kartama. Stoički smo to podnijeli, a nakon toga sam se otišao samokaznit ili nagradit se, kako se uzme, u frižider (dalmatinski: soba). Uzeo sam krevet na kat vodeći se činjenicom da se topli zrak penje gore. Nije se penjao jer ga nije bilo. Pomogla je vreća plus jorgan. Ponio sam čepiće što se sa Izletnicima pokazalo kao must have. Čepiće za uši, jel..

Dan 2.

Idilu je prekinula Raka upalivši svjetlo u 7. (komentar editora: tko je povjerovao da je Raka palila svjetlo u 7, ne zna Raku.)

Dan D. Plan je bio poslušati pokaznu vježbu HGSSa, ponovno se popeti na greben te obići još neke vrhove uključujući Veliki Kabal. Zaključivši još sinoć kako ću preskočiti pohod na vrhove zbog nedavne operacije i izbjegavanja pretjeranog napora odlučio sam nakon pokazne vježbe obići staze nedaleko doma, nabrati bilja, te naći neki kamen temeljac da se utemeljim i samo uživam na suncu i u vidiku. Nakon pokazne vježbe GSSav krećem stazom put V. Kabla, nalazim sweet spot kod prijevoja i chill poprilično dugo. Dio Izletnika se vratio, I.R. vrlo kolegijalno naručuje pivo, odlučujem se spustiti do doma. Međutim! Ispostavit će se da sam našao i kamen spoticanja. Zakoračio sam, kamen na koji sam stao se pomaknuo pod stopalom, izvrnuo sam gležanj i protegnuo na desnu stranu za gležnjem dole niz put metar (kaže I.R.) dva (ne dam joj za pravo i bolje zvuči). Bokte! Di sam?! Zaokret s glave na dupe i na neki žbun. Ne miriši mi više ni kadulja ni origano. Samopregled. Dobro je, vrtim gležanj. Lakat. Oke. Drugu nogu sam udario. Mokra je vidim. Fak. Dignem nogavicu vidim sranje, jebiga. Roll eye toliki da sam propuh u Splitu napravio. Pukotina na cjevanici. Curi krv, kompresija na ranu i želja za samoozljedom novom jer sam paketić Prve pomoći ostavio doma. Doma ej. I.R. reagira na poziv, diže gardu i voila! Za desetak minuta dolazi ne ona sama već i HGSS lično i personalno. Ponovno. Zamatanjem rane i gležnja nije stala njihova dobrota. Riječi „Prika imaš sriće, neka žena se maloprije isto razbila, helikopter dolazi po nju pa ćemo i tebe poslat u KBC“ ću si tetovirat. Otišao sam u KBC, dr. B.P. pogledao, reko „A doobro, dobićeš par šavova, pali, vozi. Sad je dobro, sutra će bolit sve ko vrag, Brufena i biće bolje“. U kratkoj majici, smrznut ko pi, smrdljiv ko ku, gladan ko tri gladna i šepav na obje noge, na stanici sam pričekao Izletnika da me skupi. U busu mi dali neki kikiriki, imam filing da je bio fin ko i gulaš dan prije.

Epilog: Ne dajte Izletniku da krene na vrijeme.

PS Baš je bio lijep i sunčan dan za vidjeti Bačvice iz zraka.

Autor: V.K.