Izlet na Sljeme

Umjetnost preživljavanja

Stubičke Toplice – Sljeme – 30.04.2019.

U subotu 30. Travnja u 7:30, ekipa PD Izletnik okuplja se na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i
kreće prema Stubičkim Toplicama. Sporo ljuljuškanje HŽ putničkog vlaka nas je pomalo
uspavalo, no nakon sat i pol smo vedri i entuzijastični sišli u Stubičkim Toplicama, te krenuli
put šume. Izvidnica je krenula prva, oprezno provjeravajući kojim putem krenuti (mali zaj…
zastoj na početku, no sve je to dio izleta). Nakon što smo prehodali brdo (i pol) te se spustili u
selo (?), saznali smo da nismo još niti blizu početku staze, te da imamo još hodanja. Nakon
drastičnog pada početnog entuzijazma, vrištanja u sebi i preispitivanja vlastitih životnih odluka,
stali smo na kratku pauzu te počeli penjanje na stazu broj 39.
Put je bio zabavan! Osim pomicanja vlastitih granica fizičke izdržljivosti, te koncentraciju na
pozitivne stvari u životu a ne na mogući srčani udar, uživali smo u čarima šume i zrakama
sunca. Nakon određenog vremena i neodređenog broja koraka, napravili smo kratku pauzu u
hladu te krenuli prema Horvatovim stubama (koje nisu zapravo stube nego kamene stijene, gdje
otkriješ kako ipak možeš podići nogu više nego što si mislio, i da se ipak malo bojiš visine). 500
stepenica je prošlo iznenađujuće brzo kada si koncentriran na osvajanje vrha.
Nakon desetog “KOLIKO JOOŠ” pitanja vodičima, došli smo do planinarskog doma Hunjka,
te napravili dužu pauzu za ručak. Note to self: nemoj se prejesti jer imaš još hodanja. Nakon
pauze, uspavani, siti i teški krenuli smo put Sljemenskog tornja (broj staze ne znam – isprike).
Povratak dolje je bio ekspresan, kotrljanje Leustekovom stazom bilo je više nego ugodno. Svi
smo sanjali o tušu i krevetu. Dovukli smo se do tramvaja te napokon došli doma s ugodnim
osjećajem postignuća.
Najbolje iskustvo sigurno! Veselim se idućim izletima 🙂
Upala mišića: 4 dana.