3. izlet Plaško 2018_Krk

Kao i uobičajeno, dobili smo na mail detaljne upute o planu izleta te što ponijeti od opreme – naglasak na antisun zaštitu, vodu te naravno gojzerice. Preporuka je bila faktor 50 no onaj od 30 je odradio svoj posao sasvim dobro. Zapravo, boju od sunca sam dobila na sljedećem izletu, spuštanjem s Hahlića dok su vjetar i sivi oblaci prikrivali sunčani efekt u tom trenutku 🙂

Enivej, jutro polaska je došlo te se prvo trebalo prevesti iz Dubrave unutar 15min (budući da je izlazak iz stana bio kasnije nego prvotno planirano) i stići do 7h kada je bus trebao krenuti. No, pokret je bio ipak bliže 8h iz određenih razloga (podaci/informacije poznati Redakciji). Bus je bio onaj poznati iz Samobora (kodno ime 666) te smo puni nade krenuli na suncem okupani Krk.

Uz kratko stajanje na Ininoj benzinskoj stigosmo u dogledno vrijeme na cilj. Iako, dok smo išli po zavojima, poznati zvukovi busa su malo imali flashback efekt.. no, kažu da nada umire zadnja :). Na startu su krenule smione pripreme – nabacivanje sunčane opreme: krema, losion, sprej, krema/sprej…uglavnom, bilo je raznoraznih kombinacija; sve do buffa, kapa, šešira, šilterica, šala, te naravno gojzerica i drugih poželjnih dodataka. Trebalo je imati i određenu količinu vode (2-5L), ovisno o tome kako je tko kapacitet. Što se tiče ostale tekućine, toga je isto bilo na izbor – za osobnu ili grupnu uporabu).

Ruta je bila sunčana, kamena te s lijepim pogledom. Izvidnica je po običaju radila svoj dobar posao, pronalazila markacije i držala tempo, te se po putu više puta fino pilo, jelo i trackalo faktorima (poznato zvano Pauza).

Nakon dosta sati hodanja stigli smo napokon u „bazu“, kamp Mali, Baška. Roštilj se već počeo pripremati, predani drugovi su ranije krenuli prema cilju da napacaju meso i povrće, započnu vatru, a sve to kako bi gladni školarci imali šta za jesti. Voditelji i stariji članovi također. Veliko hvala na predanom trudu i zalaganju. No prije prave večere trebalo je podići šator, osvježiti se te malo noge potočati. Osvježenju je pomogao i Hacker-Pschorr Munchner Kellerbier Anno 1417:  „Kremasto i gazirano, klasično nefiltrirano pivo, divne delikatne teksture. Arome karamele, meda i šljiva dominiraju i naglašavaju pivski slad i njegovu pikantnu aromu. Nepogrešive naznake jabuke i grejpa dolaze u voćnoj svježini“ (bez reklama molim).

Krenulo se jesti i piti, te se družilo do kojih 23h u kampu nakon čega se veselje prenijelo van kampa. Iz razloga jer je prošli boravak u kampu prouzročio da se neki goste žale. Na buku valjda. Tako barem kažu. No, kamp je ipak imao svoju simfoniju (koja je počela čak i prije 23h) kojoj su prisustvovali pojedini šatori. A važno je prisustvovati i biti dio ekipe. Možda i lažu :).

Sljedeće jutro, oni koji nemaju problema s ranojutarnjim dizanjem (cca 6h) grabili su rane zrake sunca dok su se ostali polako u svom tempu dizali iz šatora.

 

Slika 4. by Nepotrebni Podaci from FB

 

Ovaj dan je bio rezerviran za rutu kroz kanjon gdje nam je obećana uloga spajdermena – tako i bi (časna pionirska). Put nas je doveo do plaže Vela Luka gdje su se neki i okupali. Na vlastitu odgovornost.

Slika 5. by Kristina Kožina from FB

 

Slika 6. by Nepotrebni Podaci from FB

 

Nakon pauze i još koja 2h hodanja ukrcasmo se u bus i krenusmo…do jedne određene točke na otoku Krku gdje je zvuk autobusa presudio…. i sve nade su pale u vodu. Tako je barem bilo na prvu.

Slika 7. by Nepotrebni Podaci from FB

 

Slika 8. by Nepotrebni Podaci from FB

 

No školarci, njihovi mudri voditelji te stari kompanjoni se nisu dali smesti. Put pod noge te skroz do Konzum Shopping Centra, da bi ustanovili kako nas web laže.

Slika 9. by Goran Burek from FB

Morali smo nastaviti Put do Omišlja gdje smo odlučili čekati da nas sudbina snađe. Sada nije bilo izvidnice, vidljivih markacija no uspjeli smo u manjim grupicama i po sjećanju upustva s Teinog mobitela doći na okupljalište.

Slika 10. by Nepotrebni Podaci from FB

 

Sudba nas je snašla u 22h kada nas je bus pobjedonosno pokupio i doveo Put cilja. Lijegasmo kasno/ili jako rano u ponedjeljak (iza 1h) te su neki kasnije posvjedočili da su zakasnili na posao, propustili sastanak te šta se već može očekivati od radnog naroda (s klasičnim vremenskim modelom rada). No, sva sreća na kliznom vremenu i vlastitoj sobi na poslu tako da se efekti izleta ne moraju u punom jeku dijeliti s kolegama :).

Andrea Jelić

 

 

 

PlaŠko Episode 3 – 07.-08.04.2018. Krk

Pravac Baška, Krk.

Rano dizanje i na bus trk.

Za početak netko kasni.

Razlozi mi nisu skroz jasni.

Na prvom raskrižju nakon što krene.

Bus napravi zvuk iz samoborske scene.

Dok se na otok dođe.

Vrijeme brzo prođe.

Bus nas iskrca kod odlagališta otpada.

Za sad mi se klima sasvim dopada.

Početni dio puta svugdje mekana trava.

Staza je ugodna i za gušt prava.

 

Pratimo put Treskavac-Obzova-Bag pa Baška.

Zbog žeđi se stalno vadi od vode flaška.

Ubrzo osvajamo Obzovu, najviši vrh otoka.

Od pogleda na Jadran mi suze oba oka.

Hodam i pazim na kamen, kamen i još jedan kamen.

Tomek i Goran pod pauzom vade Staropramen.

Samouvjereno hodamo do Baga.

Kad ono, minsko polje, vidi vraga.

Od Baga se u Bašku spuštamo dolje.

U hladu je već puno bolje.

U kampu sve štima.

Samo bojler slabo tople vode ima.

Genije nam roštilj radi.

Na vratini se brk sladi.

Čaček se na pop glazbu žali.

A dottore Devoo željno pali.

Kad krenu svirat Talijani.

Svi su prilično nasmijani.

I kako svira Glorija, ključa atmosfera.

Iz kampa tulum vlasnik tjera.

Scena u klubu oko 12 sati.

Goran ima pidžama party.

Svi šatori u premium kampu Krk.

Nabacili preko noći glasan hrk.

U Portu burek od mesa leži.

Ujutro se budimo od rose sviježi.

Pogled je prekrasan na plaži.

Baš ono što se za odmor traži.

Nije se baš svatko dobro naspava.

Zato se na platou pije ekspreso kava.

Na nudističkoj plaži izbjegavamo golaće.

Pritom mi netko nudi suhe kolače.

Ulazimo u krčki kanjon Vrženica.

Po kamenu se penjem kao stjenica.

Kako se spuštamo u Velu Luku.

Kamenčići me po nogama dosadno tuku.

Vrući planinari u špilji traže hlad.

Od sunca im je jedini spas tad.

Kristina, Denis i Toni se hrabro kupaju.

Od temperature vode im srca lupaju.

Na povratku prema busu kad se krene.

Dođe par oblačaka pa sunce uvene.

Kad bus krene u svoj đir.

Tomek i Tea režu fini sir.

Odjednom nam bus stane.

Zbog neke motorne mane.

Spremno hodam po autocesti

Jer nemam ništa za jesti.

U Omišlju, u bircu Frenky.

Za čudo nitko cranky.

U parku ekipa lovi vukodlake.

S prozora ih gledaju stare bake.

I kad završi od busa marke DAF majstor.

To je za izlet završni zastor.

Na omišaljskom trgu sat kaže 10.

U Zagreb dođosmo u ponoć i 50.

Autor: Andrija zvan Matej, ali za prijatelje Matija 🙂

Slike: Martina