Učka-mućka

Krenuli smo tog dana hrabro, sa busom nam milim
satima u društvu s izletnicima mi divnim.
Petero pasa u busu nam društvo prave
shvaćamo da su i oni ekipe nam važne.
Prošli smo Rijeku, odužilo se putovanje
ajmo ljudi, kažu voditelji, sada malo pažnje!

…jer stigli smo na početak rute…

Livade nas zovu
hodamo smjerno
planinarski vjerno
a izvidnice nema
pokraj Babinog groba gdje baba drijema.

Penjemo se više
od uv zraka šuma nas štiti
poput sunčane kreme u proljeće kao i liti

Odmor sim, odmor tam
Vojak nas zove
Hajmo izletnici, udarimo ritam!

… došli smo gore, uhvatili vrh
gledamo more i šumski vrt.
Vjetar duva, kiša se sprema
shvaćamo da opasnosti nema.
Opijeni zrakom,  u ruci i pivo

povratak nam čini zadovoljstvo milo.
U koloni vjernoj, spuštajući se dolje
shvaćamo da smo i dalje dobre volje.

Evo nas na kraju puta
Umorni od hoda
sa jezicima do poda
piva simo, piva tamo
Hajmo u bus da se barem naspavamo.

Krenuli smo kući s vozačem nam vjernim
stižemo Zagrebe tebi
do druge prilike i nekim drugim putem smjernim.

P.s. bila sam prelijena pisati izvještaj u formi proze.
No kužimo se 🙂