Strah i prezir u Slavonskom Brodu
Izlet: Pečenkijada III, 13-15.10.2017.
Zašto strah, zašto prezir? Čitajte do kraja pa ćete saznat.
Vođeni početnom postavkom o povijesnom pečenju dvije pečenke: slavonske i havajske, vesela družina od nas 4 se uputila naoružana havajskim košuljama, cvjetnim vijencima i rakijom prema izlazu iz Zagreba u subotu ujutro.
Dolaskom na Poloj, primjetili smo spektakl spaljenih guma, prasadi i pameti. Odmah smo se uklopili među bajkere sa kožnim prslucima sa motivima motora (koža od koze). Za dobru atmosferu su bile zadužene kuhaska ekipa, pive u kartonskoj kutiji i naravno ekipa PD izletnik, predvođene masterchefom Perom Bobanom i pomoćnim osobljem.
Prvo malo o pečenki (pečenci?).
Ono što je privlačilo ljubomorne poglede, osim havajskog outfita je pečenka (Jagoda) ukopana u zemlju u obliku raže, na opće čuđenje i PREZIR ostalih ekipa koje su sudjelovale u ovom dražesnom natjecanju. S druge strane, drugo prase (Bruno) koje se vrtilo na nekoj željeznoj šipci nije dolazilo do izražaja, vjerojatno jer nije imalo havajsku košulju. Pri kraju pečenja havajske pečenke, odlučilo se da ženski dio ekipe predvođene Perom Bobanom odnese gore spomenuto prase pred žiri i da pobjedimo. Dakle pobjedili nismo, ali samo na papiru, naime naša havajka je pokupila ovacije i oduševljenje sveopćeg naroda i svijeta u kozjim prslucima te smo osvojili sveukupno drugo mjesto (od 130 ekipa), ALI prvo mjesto za opći dojam. Naša uprava je dala divan interview lokalnom televizoru na temu Jagode i time smo potvrdili profesionalnost i dokaz da izletnici nisu samo za mudraca. Još jednom, čestitke na ideji i realizaciji, naklon mastershefu, Špiček je mala maca Pero!
Drugo malo o ljudima (izletnicima).
Došavši na Poloj, primjećen je potok, čudnog imena Zmajsko. Kasnijim očevidom se utvrdilo da je potok zapravo anestetik koji se koristi za uspavljivanje gore spomenutih svinja. Kako je dan prolazio i noć padala, svojstva i djelovanja anestetika su bivala sve jača te se anestezirana ekipa nakon pospremenja pobjedničkog setupa i pjevanja uz vatru bez gitare i vina, uputila u kuću piva na okrijepu. Kada smo se onako umorni i anestezirani konačno okrijepili uz pivo i plastični krumpir sa dobrim umacima, zaputili smo se u neki drugi klub čijeg se imena ne sjećam. Nakon uspješnog izbjegavanja da me lokalna nabrijana ekipa probudi iz anestezije, našao sam se ispred hotela Savus u kojem sam odlučio prespavati. Neki nisu bili te sreće, pa su spavali u planinarskom domu Đuro Pilar. Neki su se probudili sa plavim očima iako im to nije prirodna boja, vjerojatno im je lokalni debatni klub mladića odlučio pomoći da se probude iz anastezije. Nedjeljno jutro je osvanulo predivno, pa se ekipa iz doma uz cvrkut ptica uputila na jutarnju kavu i doručak u strašan grad Slavonski Brod (mali Beograd kako kažu).
Zašto STRAH ? Zato što mora netko bit kriv, krivac se zove Samsung S6 (ali edge, onaj ljepši) koji se ispraznio i nitko od izletnika nije znao da sam odlučio prespavat na satenskim plahtama hotela Savus. Dok sam izašao iz labirinta hotela, alarmirana je hitna, poicija, taxi službe i birtije. Tanja Haraminčić je napravila divnu gestu otisnuvši moj lik i nedjelo na kartonu od mijeka. Hvala Tanja. Došavši do doma, primjetio sam da nikoga nema i da mi je lišće padalo po autu davajući divan kontrast žuto-crvenih listova i metalik plave. Ovim putem isprika za duševne boli i intrigu prouzročene mojim nestankom.
S obzirom na bombastični blockbuster naslov Pečenkijade III, predlažem da slijedeću napravimo tematski pod naslovom “Tri praščića”, te da i slijedeće godine napravimo sličan spektakl pun akcije, intrige i drame.
Samo ljubav i prasetina <3
Izvještaj: Marko S.
Fotke: razne Izletnice i razni Izletnici
Veća, bolja i jača fotogalerija na Facebooku