24. – 25.04.2021.

Autor: Marko M.

Izlet na Papuk organizirao je Trpimir. Čekao nas je cijeli vikend i dva dana hodanja po lijepom vremenu. Mene je, kao novog člana, zadesila dužnost da napišem ovaj izvještaj.

Nakon okupljanja u 08:30 u Zagrebu, krenuli smo prema Papuku. Prvo stajanje je bilo u Požegi, gdje smo, neplanirano, osvojili prvi vrh toga dana, na Starom gradu Požega. Poslije nas je čekala vožnja do PD Jankovac. Dio puta do doma je makadamska cesta, ali je uglavnom dovoljna široka za promet u oba smjera.

Nakon dolaska u Jankovac, krenuli smo prema vrhu. Bilo nas je dvadesetak, a s nama su išla i 2 Damirova psa. Odlični psi, ali dragati se nisu previše dali. Naš cilj je bio Ivačka Glava. Uspon je srednje zahtijevan, osim završnog strmog dijela. Gotovo cijelim putem, oko staze raste medvjeđi luk (allium ursinum). Ponekad se čak i osjeti njegov miris. Uz manju pauzu kod spomenika stradalima u Domoviskom Ratu, napokon dolazimo na Ivačku Glavu. Sa vrha se pruža lijepi pogled na sjever. Vrijeme na vrhu provodimo u razgovoru i boljem upoznavanju. Upravo je ta pauza na sunčanom vrhu zaslužna za to što su neki članovi i članice dobili lijepu rumenu boju lica. Za povratak koristimo drugu stazu. Ovaj put cesta nas vodi do partizanskog groblja. Zatim dolazimo na asfaltiranu cestu i po cesti, uz potok vraćamo se prema Jankovcu.

Povratak koji opisujem vrijedi za većinu grupe. Ipak, jedan dio grupe uz Trpimira ostao je na začelju, spustio se do Jankovca drugim putem i zaobišao je spomenuto groblje. Razlog je taj što su se zapričali i izgubili su nas ostale. Ali što je planinarenje ako ne druženje? Razgovor je sigurno bio jako zanimljiv.

U PD Jankovac raspoređujemo se u dvokrevetne i trokrevetne sobe. Cijelo mjesto zapravo više sliči hotelu nego planinarskom domu. Nakon večere, ostajemo se družiti, neki više a neki manje. Neke od nas gazda je morao tjerati na spavanje, a drugi su pak iskoristili udobnost soba i naspavali su se i više od preporučenih 8 sati.

Slijedeće jutro, nakon doručka, krećemo u obilazak slapova. Zapravo se radi o kružnoj stazi koja vodi do jezera uz dom, pa se penje do groba grofa Jankovića i nastavlja do slapova. Kod slapova smo napravili pauzu za slikanje. Nakon ponovnog povratka u Jankovac, počeli smo se razilaziti. Dio društva odlazi za Zagreb, dio ostaje da uživa u suncu ili bere medvjeđi luk. Na kraju svi, živi i zdravi dolazimo u Zagreb.

Izlet je bio lijep i ‘simpatičan’. Simpatični su bili i ljudi koje sam na izletu, kao novi član, upoznao. Osim boravka u prirodi i fizičke aktivnosti, druženje je najljepši (a meni i najvažniji) dio svih izleta.
Organizatoru, Trpimiru, svaka čast!

Sa lijepim uspomenama i uz miris medvjeđeg luka, do ponovnog susreta!