26. – 27.03.2022.
Slijedom pojedinih konfiguracija i okolnosti došao je trenutak u kojem se 15 jedinstvenih druida sastalo. Nakon višednevnih poruka i vibriranja mobitela u nedogled nastane tišina, padne mrak što znači da je vjerojatno svima sve jasno i svi su spremni za izlet kako bi istražili i osjetili široku raznolikost Papuka. Ni sami nisu znali što ih sve čeka…
Prvo nas je dočekalo ustajanje u ranu subotnju zoru, ajde zaboraviš na to čim osjetiš miris i okus jutarnjeg svetog napitka i same pomisli da ćeš nakon cijelog tjedna nogom na zemlju stati, resetirati se od tjednih obaveza i uživati u šumskom okruženu. Imao sam sreće da se ranim jutrom ne drndam u tramvaju. Ivor mi je izašao u susret, pokupio me i tako smo nas dvojica krenuli put istoka lijepe naše. Dijalog je bio raznolik, pričalo se o planinarskim iskustvima, poslu, šalama, muzici, raznovrsnim glupostima, do zaključka da nas dvojica na jesen organiziramo izlet samo lokacija neka ostane tajna. Prvo dogovoreno odredište – Požega. Uz zajedničku kavu i malo čakule dodatno smo se razbudili i bili spremni za nadolazeće pustolovine. Pojedinci su obavili šoping kako bi imali dovoljno zaliha za raznovrsne napitke i hranu. Nastavili smo put prema cilju i uskoro stigli u planinarki dom Jankovac. Nigdje nam se nije žurilo, polako smo svi uskočili u gojzerice, primili štapove u ruke i krenuli prema vrhu Ivačka glava.
Putem smo naišli na raznovrsni biljni svijet gdje je prevladavao medvjeđi luk a mogle su se vidjeti ciklame, visibabe, šafrani…. Tempo nam je bio dinamičan, kolona se izmjenjivala: kraj na početak, početak na kraj, stajanje za fotkanje, razgledavanje spomenika poginulim braniteljima. Tu smo malo predahnuli, pojeli malo slatkog i krenuli dalje. Polako smo svladavali uspon za usponom dok nismo stigli na vrh. Umorni smo svi zauzeli pozicije i hvatali predah. E onda nastupi vrhunac kad se pojavi nož od pola metra i krene žrtvovanje kulena, sira, kobasice, pečenice. Sve je bilo jako ukusno, lijepo smo se počastili, napunili energijom i polako krenuli nazad.
Nizbrdo je bilo lakše hodati, pojedinci su u jednom momentu trčali stazom kao da su na igralištu. Nismo bili stalno sami, imali smo i iznenađenje od šumskih stvorenja. Tako nam je put presjekla jako lijepa srna, vitkih dugih nogu, crnih papaka, s kratkim repom koji je bio jedva vidljiv. Kratko je i zastala da nas pozdravi te nastavila svojim elegantnim pokretima put u dubinu šume. I tako laganim hodom uz mijenjanje rute kako bi malo produžili stazu stigli smo u dom Jankovac. Malo smo se odmorili pa spustili na večeru. Iza večere je uslijedila lagana zabava uz razne diskusije i gitaru. Pala je i kratka radionica gledanja zvijezda, ali je bilo toliko hladno da nije dugo trajalo pa curama i nije bilo baš romantično. Evo obećavam, idući put ispričam romantičnu priču o Kasiopeji. Dio ekipe koji je boravio vani se grijao raznim napicima. Svašta se moglo izmiješati i probati, a kako nos ne bi bio crven od hladnoće i njega smo povremeno ugrijavali… I tako kad već nije bilo logorske vatre, kojeg krumpira i kobasice, cuga i dobro društvo je nadoknadilo sve. Sramota za nas da nitko nije imao metar konopa, šteta rezat veliki ali ajde snađi se druže pa Katarinina dukserica spašava stvar iz koje smo izvukli vezicu koja je poslužila za vezivanje. Mislim da su lisice svima ostale u pamćenju i da će u budućnosti biti jako korisne. I tako su naši druidi do dugo u noć izmjenjivali svoja iskustva, naučili nešto novo, dogovorili neke nove ideje i dobro, dobro se zabavili. Nedjelja jutro nije za svakoga bila lagana, nekima je falilo više sna. S obzirom da su pojedini napici bili jaki danas je glava nekima slala signale. Dok su se drugi razbuđivali moja malenkost je obavila kratku šetnju oko jezera i jutarnju tjelovježbu. Uskoro se pridružio ostatak ekipe pa je krenulo zajedničko kafenisanje, lovački doručak tko što uhvati, dok su neki ipak uzeli doručak iz restorana. Brzo su nestale slatke i slane poslastice iz kućne radosti (pita od špinata i fete sira, slatki kolačići od lješnjaka, zdravi kolač od rogača i jabuka, slanine, pečenice, kapule, mladog sira, tofua…) Nakon doručka smo se uputili na poučnu stazu koja je trajala nekih cca sat vremena uz branje i stvaranja zaliha medvjeđeg luka, zavlačenje u polušpilju gdje izvire Jankovački potok ne bi li se možda našao eliksir mladosti, naslikavanje, te uživanje u zvukovima vode kod slapa Skakavac.
Dan je bio sunčan i topao, stvoren za izležavanje na travi da uhvatimo malo boje. Kad nam je dosadilo ležati, uputili smo se u Voćin gdje je smješten Geo info centar. Tamo smo se još više upoznali s parkom prirode ali na sasvim drugačiji način. Tako smo imali priliku putovati kroz vrijeme, a za to se pobrinuo simpatični amonit Toni u višeosjetilnoj dvorani 4D.
Toni nas sa svojim vremenoplovom odveo u vremena papučkih staklara i Josipa pl. Jankovića, do misterioznih legendi o uspavanoj utvrdi Ružici gradu. Toni nastavlja priču kroz vrijeme dok su Panonskim morem plivali veliki morski psi megalodoni, dupini i tuljani a kopnom hodali nosorozi, do doba razvoja sisavaca i doba dinosaura. Kroz putovanje smo osjetili škakljanje nogu (i dalje vjerujem da to nisu bile gusjenice), njihanje, vibracije, efekte vode, prskanje slapa, vjetar. Sve je to doprinijelo da doživimo Papuk na čaroban način, ali i nastanak života na Zemlji kao nikad do sada. Također kroz simulacijske naočale smo imali priliku plivati u oceanima među ribama, koraljima i chillati u šumi među nosorozima, dinosaurima, tigrovima. Kako je putovanje kroz vrijeme iscrpno naš put je završio okrepom u restoranu Bijeli Bagrem. Gulaš je bio vrhunski koliko sam čuo, ne znam od čega je ali eto nekad recepti ostanu tajni, a mi možemo samo nagađati što smo jeli. Ni ćevapi nisu bili za baciti, našlo se tu i ribe i pokoja gljiva. Napunjenih stomačića, umornog tijela ali opet puni zadovoljstva svi smo na neki način sjajili jer smo se napunili daškom energije koje nam je pružila predivna priroda na Papuku. Puni novih iskustava, spoznaja i vjerujem ispunjenosti svatko na svoj način zadovoljni smo se uputili svojim kućama.
Autor: I.P.