Ovo su dojmovi šaćice izletnika koji su posjetili NP Paklenica.
Upute za čitanje:
- Dok čitate dojmove, u pozadini si pustite ovu pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=n_-L7BjnKO8
- Kada ste pročitali dojmove, pustite si ovu pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=_chVPrp4oK4
Karlo
Savjeti za pohod na dva najviša vrha Velebita (u istom danu):
- Imati lampaš u ruci pri hodanju za vrijeme cijelog pohoda (nema iznimke)
- Pelin ne nositi u staklu, osigurati da će se isti (zajedno sa šest pivi) popiti, u protivnom će to “popiti” tvoji mišići
- Preporučljivo je imati dovoljno snage, energije i volje za ovakav izlet, no dovoljno je imati jednu Doru sa šarenom ribičkom kapom koja će plesati sa štapovima jer je to jedini način kako ih zna koristiti gledanje toga iz nekog razloga pomaže pri penjanju
- Imati Adama na vrhu za slikanje, po mogućnosti bez majice ako ga Martina uspije nagovoriti
- Ako nemaš vode pronađi izvor, ili se obrati najbližoj Štefici ona će imati
- Spavati u hammocku bez obzira na popunjenost skloništa, vrijeme i životinje (pišanje prije nije potrebno)
- Nepokretno buljiti u strop narednih dva tjedna poslije
Bela
Kaže ona neka pjesma: „Dvaput sam umra.” E, pa jesam. I moj pas također.
Daleko najzahtjevniji izlet ikad s PD Izletnikom. Ali i jedan od najdražih. Moćna gomilica onemoćalih ljudi punih entuzijazma i ljubavi prema planini. Velebit nikad ne razočara. Ali, Velebit ti pokaže i kaj Velebit je. Ponesi dovoljno vode, i kad misliš da imaš dovoljno, uzmi još malo. Ponesi kremu za sunčanje, ali i toplu odjeću. Ponesi hranu, pelin i pivo. Ako možeš uzmi i slobodan dan u ponedjeljak. S Velebita se vraćaš prazna ruksaka, ali puna srca
Stoja
Hodamo vječno
Divna brda, divni ljudi
Oh ne, nemam prst.
Mare
Velebit ima posebno mjesto u mom srcu i svaki put kad odemo to bude jedan od onih izleta koje pamtiš, tako je bilo i ovaj put. Crtice po kojima ću pamtiti ovaj izlet:
- nošenje laptopa do Ramića da bi u 11 navečer slala važan mail preko njegovog wifija, hvala Ramiću! <3
- novo ime u mojoj crnoj knjižici hrkača hodanje
- hodanje i još malo hodanja u subotu (jedno 14 sati sve skupa)
- predivni, najljepši Velebit!
- Adam Apolon bez majice koji nam nabija svima komplekse, ali bar ga je lijepo gledati
- teško je, najteži izlet do sad, ali svi smo pacijenti koji volimo patiti sekta foeva <3
- Dorini komentari svakih pola sata kako nam je dobro, dok svi ostali patimo
- čarobni zalazak na Vaganskom vrhu
- noćni spust s čeonim lampama do Struga – jako lijepo i smirujuće
- noćno točenje vode iz bunara na Marasovcu
- spavanje u hemoku na dva metra visine (da me ne pojede medvjed) pored skloništa u Strugama
- smrzavanje i mučenje pola noći jer ne mogu na wc (da bi na kraju skužila da sam cijelo vrijeme mogla izaći van) – Hvala Vanji što mi je pomogao svezati hemok i Marku na pomoći da uđem u njega
- neverending spuštanje natrag do Paklenice
- kupanac u moru za kraj
Zaključak 1: Martina organizira najbolje izlete i već mi fali <3
Zaključak 2: Velebit je ljubav!
Zaključak 3: Volim našu sektu!
Dora
Ovaj put me vjera vodila preko Velebita, čak od Lastova a preko Zagreba. Sve nedaće koje su zadesile putnike crvene Toyote Yaris iščeznule su pri pogledu na tamnu šumu Paklenice obasjanu samo svjetlucavim zvijezdama i nasmiješenim mjesecom. Veseli žamor Izletnika na Ramića dvorima odledio je sezonom zaleđenu dušu te ju učinio podatnom za ljubavne İzljeve Marija Ramića u vidno alkoholiziranom stanju. Usprkos stravičnom zamoru glave i tijela nisam sretnijih 20ak km u životu prehodala jer sam znala da sam u sigurnom zagrljaju sekte i Adamova seksi torza a i Bog Isus Krist je bio na našoj strani i blagoslovio nas s najljepšim mogućim vremenom. Iskreno ne znam što je bilo ljepše za gledati, Karla kako živčano praktički trči na Sveto Brdo, Tonku koja sa smijehom usred grmlja punom osa ustvrđuje da nije ponijela epi pen ili ljudski buffer zone koji se stvorio oko Adama u kriznom trenutku potencijalnog gubitka dekoruma. Velebit je još jednom dokazao da je svetinja i mogu biti i dalje samo Bogu zahvalna što sam u mogućnosti hodočastiti po njemu i na Martininom generalnom postojanju jer bez nje ne bih na ovako predivan način uspjela sprati ljagu sezonskog horora s duše. Amen.
Tonka
Naslov: Grebenom Velebita
Režija: M.Š.
Uloge: 16 naivnih izletnika
Trajanje: ajmo reći dva i po dana/40ak km
Mjesto radnje: NP Paklenica, Ramića dvori, Ivine vodice, Vlaški grad, Sveto brdo, Vaganski vrh, Struge, Starigrad Paklenica
Dojam: Velebit je toliko magičan uživo da ga ni najbolja fotka ne može do kraja dočarati. Posebna zahvala: MS. za organizaciju i ljubaF, M.B. kao asistentu članici (meni) s PP, ekipi crvene Toyote Yaris na satima smijeha i ostalim Izletnicima na divnom društvu
Theme song: Leteći medvjedići
Adam
Zašto ću ja pamtiti ovaj izlet:
- Nakon što me 4 puta izbjegla Paklenica došao je napokon red da je prvi puta u životu zaista i posjetim
- Ovo je definitivno za mene do sada bio najzahtjevniji izlet u organizaciji Izletnika – Hvala Martina. Napokon nešto po mom guštu!
- Prvo moje spavanje u planinarskom skloništu bez invazije stjenica koje su mnogi najavljivali
- Prvo noćno planinarenje po Velebitu uz opskrbljivanje vodom iz bunara
- Prvi odlazak s planine na kupanje.
- Niti jedna Izletnica nije planinarila u toplesu
