Bila je subota, a mobitel me probudio prije 6 ujutro. Teško je objasniti zašto, ali ustao sam se. Oko 7 sam se dovezao do Lisinskog gdje se već okupio solidan broj izletnika. Krenuli smo za 15-tak minuta prema Istri. Uz stajanje na Ravnoj Gori, druženje u autobusu i dobro raspoloženje došli smo iznad Rijeke gdje je Rukavina otpjevao par predivnih navijačkih pjesmica. Nećemo sad citirati da ovaj izvještaj ne bi završio na sudu kao dokazni materijal.

Bus nas je odveo do Medveje. Većina ljudi se spustila na plažu i nikad ne bih rekao da će ti isti ljudi umjesto da se čitav dan izležavaju i piju kavu par metara od mora krenuti na uspon od 0 do 1400. Međutim, mi smo krenuli uzbrdo. Putem smo imali par pauza, naletili smo i na neke ne previše zanimljive ljude i malo po malo se penjali prema cilju. Bilo je hladno, a ja to nisam očekivao. Inače ne bih imao rukavice, ali sam ponio Damirove da mu ih vratim i mogu reći da su mi jako dobro došle. Bilo je nešto sitno i snijega, ali ne možemo biti nezadovoljni vremenom.

Malo po malo smo došli do vrha na kojem smo se zadržali petnaestak minuta i krenuli polako dalje prema domu. Prije doma nas je počeo hvatati mrak, tako da su neki stavili i lampe na glavi. Očito ima smisla što smo krenuli rano ujutro. U domu nas je dočekala hrana, a za zabavu smo se pobrinuli sami. Pojeli smo, lagano pijuckali razne osvježavajuće napitke i zabavljali se. Ja sam se izdvojio od ekipe i pročitao intervju Stipe Božića u Jutarnjem. Ostalo mi je u sjećanju da se Stipe Božić sto puta u planinama pitao što je njemu to trebalo i zašto nije ostao doma na toplom. Kako je vrijeme odmicalo bilo je sve zabavnije. Čak se i plesalo. Negdje poslije ponoći je domar ušao, bez riječi ištekao radio iz struje i odnio ga. Po hodu je malo podsjećao na Ramba. Kažu da je bivši Gss-ovac. Vrata doma su bila zaključana, pa su neki ljudi do šatora izašli kroz prozor. Pozicija prozora je bila malo povišena. Kad su izlazili pomislio sam da je dobro što je cesta blizu, jer će hitna lako doći. Čudo da je to prošlo bez ozljeda. Sve u svemu, bilo je zabavno, griješilo se mišlju, djelom i propustom… da … dobro nećemo o propustima. Tko je bio tamo zna, a tko nije bio tamo isto zna. Ja sam spavao u kuhinji i bilo mi je skroz ok.

Sutra ujutro nas je domar postrojio i rekao kako je on jako dobar, jer neki drugi bi nas u 10 potjerali spavati. Nešto poslije 9 smo krenuli polagano prema moru. Bili su u planu neki manji vrhovi, ovisno tko hoće.

Slučajno smo naletili na ranč i simpatičnog rančera. Tamo je bio konj od 39 godina. Genije ga je hranio jaffa keksima. Malo smo popričali, popili nešto i otišli do nekog slapa. Ja u flisu, bez ičeg ispod. To nije bilo pametno i zbog toga su mi se ljudi smijali. Slapa nije bilo, jer nije bilo vode. Vratili smo se do ranča i krenuli dalje. Neki su se popeli do vrhova. Ja sam to zaobišao i otišao sjesti u kafić uz more. Neki su otišli pojesti nešto konkretno, neki samo sladoled i nakon nekog vremena smo otišli do busa. U autobusu je Rukavina ispuštao neartikulirane glasove, valjda zato što on misli da je to lijepo. Ne znam točno kad, ali nismo prekasno došli u Zagreb. Bilo je lijepo i nadam se da će se ovakvi izleti ponoviti.

Andrija Juric