Kad pišeš priču sa ovećim vremenskim odmakom imaš dojam da su slike u međuvremenu mutirale, dojmovi se potencirali i sve nekako pada pod poklopac koji se među pozitivno nabijenim planinarima zove “genijalno”.

Genijalnom je prethodio predznak 3. Dakle, 3 dolaska (da bi se došlo dolazilo se, dolazilo i opet dolazilo), ruta po mojem razrezu sastavljena od 3 dijela (dva uspona i kvazi-silazak), za potrebe priče recimo da smo došli sa 3 auta.

Izlet primarno najavljen kao eno-gastro iliti cuga-klopa, takav je i ostao, zacementirano izdanje primarnih gabarita.

Prvi od naravno 3 čina je izgledao ovako. Glavni i odgovorni su došli u petak. Glavni i odgovorni dolje niže nepotpisani su nosač karte puta Igor (btw karta ti je kod mene), ključarica doma Petra i još par veseljaka. Dakle, došli su u petak samo zato kako bi nama ostalima boravak učinili što ljepšim, pa su tako isti taj petak proveli bezrezervno brišući prašinu i ribajući pločice. Sva sreća pa sad već naveliko popularni Lidl radi jaaaaako dugo ta nije nedostajalo prijeko potrebne okrijepe za napaćena tjelesa.

Drugi dio ekipe stiže u subotu. Mrvicu kasnimo u startu, malo kiša, malo gužva, malo cesta, malo pijemo kavu, malo sve se pretvori u dosta ali stižemo. Vrijeme je idealno za start, finih 25 stupnjeva sa suncem okomito na potiljcima. Sat je otkucao 11, aute parkiramo u Bribiru koji je dogovoren kao polazišna točka i krećemo. Lijepi smo, zgodni, odlučni i mirišemo na jeftini kokos.

Vrlo brzo predodžbu o golom kamenu i šikari zamjenjuje ona “ovdje je fakat zeleno” (ne, nije toliko zeleno da se pitamo koji je kontinent) ali vegetacija, šumarci, raslinje, bubice i ptičice čine da hitamo, hitajući uživamo, jurimo prema moru, prema zadnjoj trećini puta koja je najljepša. Apostoli zvizdana sa srećom pod nogama (iliti dreka na sve strane). Pod mantrom “požurimo da se što prije okupamo” Grižane postaju lak zalogaj, otprilike 3h. Staza nema dramatičnih uspona i kontinuirano se nudi u bojama i teksturama. Zemlja je crvena, pa je pjeskovito crvena, pa prašnjavo crvena, pa smećkasta… zen očito ima i zemljastu skalu. Od Grižana bez većih stajanja idemo prema vrhu Dreninu koji je ujedno i najviši vrh primorskog bila iznad Crikvenice. U pauzi od mantranja, baš negdje oko vrha, počinje širenje voljnih gabarita, ali tek nakon što smo se nadivili zabilježenim prosto sažetim emisijama entuzijazma pretežito njemačkih turista (čitaj čitali smo bilježnicu na vrhu).

Tematski raskol “šta je meni ovo trebalo” kratko traje. Otprilike 6h smo na putu, more mirišemo, tabani bride, neki se izuvaju i objavljujući rat žuljevima dižu moral cijeloj ekipi koja još ekstatično čeka zadnju trećinu puta. Hrpa gojzerica, tenisica i jedan par nanulica se kroz žive ožiljke požara diže kao kolektiv.

Otprilike tada negdje poradi neodgodivih obaveza stiže i treći dio ekipe. Željno nas iščekujući smjestili su se u ciljnoj ravnini kodnog imena Mirakul, kako će večer pokazati tamo valjda radi najljubaznija gospođa na ugostiteljskom bilu Istre. Dakle na obje lokacije rastemo s tim da se mi krećemo, prema Selcu, odakle krećemo na obalni dio staze i naravno žurimo da se što prije okupamo. Spuštamo se lagano po kamenjaru. Usporedo sa rastom šoping liste za Lidl sigurni koraci postaju brzi koraci. Naime ino-pivo je na akciji i valja još izvršiti pripreme za ono što slijedi.

Red koraka, red gruntanja, vruće je, kokos je izhlapio i recimo da više ne mirišemo. Usred svega toga stižemo u kamp u Selcu, kamp sa najgorom ponudom sladoleda u marketu i bezbroj kičastih kamp kućica. Usputni pit stop s kojeg krećemo put Novog Vinodolskog vidjeti zašto smo upravo na ovom izletu, stazu koja je apsolutno predivna. Kombinacija šume, stijena i valova radi koje bi svaki prosječni prirodoljubac nakon 8h u gojzericama doživio kvantni pomak (pa gdje nećemo mi).

Na pola puta od kampa – prema ciljnoj ravnini gdje nas revno čekaju nailazimo na uvalicu u kojoj se svak ponaosob pronašao. Centriranje se sastojalo od pranja nogu, kupanja, kupanja sa pivom, te kao idealni idejni predložak plivanje sa pivom u džepu i vrećicom čipsa u rukama. Kako pada mrak tako se pale i lampe na našim glavama, usporedo se pali i javna rasvjeta negdje bliže civilizaciji. Preostalo je nekih 45min do kraja jednog izdanja subote koja je bila iscrpljujuća, testna po mnogočemu i apsolutno predivna.

Novi Vinodolski je brzo izronio pred nama, a s njim je nestao i dio umora. Ostatak je anulirao Lidl, poznate njuške i prekrasan ljetni dom naše drage kolegice Petre koja nas je ugostila na čemu se u ime svih još jednom zahvaljujem.

Sa subote na nedjelju smo prešli mirno, nismo smetali susjedima, jelo se i pilo a isti scenarij je pratio i nedjelju. Lagani modus koji u praksi izgleda bolje nego u teoriji, nešto kao kavica-pivica-mirakul, šetnjica-pivica-mirakul, mirakul, pakiranje,idemo doma.

Hvala svima na sudjelovanju. Vidimo se u reprizno proširenom izdanju najesen.

Tekst: Sandra
Fotke: Razne Izletnice i Izletnici