Noć vještica na Kleku
29+30 / 10 / 2016
Tradicionalnu proslavu noći vještica PD Izletnik je ove godine spojio
s izletom na Klek. Što je izuzetno prikladno budući je Klek
okupljalište vještica u olujnim noćima. Uzevši u obzir svjetlu
tradiciju dosadašnjih proslava noći vještica, bilo je izuzetno važno
da i ova prođe na najvišoj mogućoj razini, kako iz planinarske tako i
iz slavljeničke perspektive.
Da tome bude tako pomogao nam je i jedan trgovački lanac koji je
namjerno ili slučajno imao na popustu sve artikle potrebne za Sekelji
gulaš. A kako je dotični obrok dobio ime po području istočne
Transilvanije, predjelu poznatom po Vampirima i sličnim nadnaravnim
pojavama, bio je prirodan gastronomski izbor.
Elem, nakon posjete rečenom trgovačkom lancu gdje smo se opskrbili
namirnicama, te nakon kraće vožnje iz Zagreba, prvi dio ekspedicije na
Klek se okupio na glavnom trgu u Ogulinu negdje oko podneva. Tamo nas
je dočekalo svježe no sunčano vrijeme – idealno za planinarenje.
Nakon kraćeg dogovora i razrade plana za savladavanje uspona do doma
pravedno je raspoređen neophodan teret (kupus i ostalo) te se krenulo.
Uspon je prošao u dobroj atmosferi i bez većih poteškoća.
U isto vrijeme drugi dio ekspedicije je kretao iz smjera Bjelskog. Uz
članove PD Izletnika tu su se našli i Stringsi – mladi i perspektivni
Rock band koji će kasnije uveličati proslavu noći vještica svojim
nastupom.
U ranim večernjim satima oba krila ekspedicije su se spojila u domu,
te je sve bilo spremno za proslavu. Dio članstva se bacio na pripremu
obroka, dok su ostali provodili vrijeme u ugodnom razgovoru o
planinarskim te ostalim zanimljivim temama. Uz PD izletnik i navedene
Stringse, u domu su se našli i predstavnici nekih drugih planinarskih
društava, između kojima bi izdvojili izaslanicu iz prijateljskog PD
Panja. U domu se našla i nekolicina domaćeg pučanstva koji su gledali
s odobravanjem na našu ekspediciju. Nakon hranjive i ukusne večere
prionulo se na maskiranje u prigodne kostime koji su i ove godine bili
na zavidnom nivou te su omogućili članstvu da izraze svoju kreativnost
i domišljatost.
Sama proslava je prošla u veseloj i svečarskoj atmosferi kako je i
red. Bilo je tu veselja, emocija, i dobre muzike, za što su se
pobrinuli Stringsi te rock zvijezda devedesetih Papageno. Uz ostale
brojeve, Stringsi su premijerno izveli kompoziciju ‘Đakovo’, koju su
iskomponirali nekoliko dana prije. A ono što je cijelom događaju dalo
posebnu draž. bilo je vraćanje na zimsko računanje vremena što je
omogućilo za zabava traje jedan sat duže.
Nakon okrepljujućeg sna, u nedjeljno jutro nas je dočekalo neugodno
iznenađenje. Naime netko je ukrao mikrofon, od cca 500Kn. Zašto baš
mikrofon a ne npr mobitel ili nešto drugo se ne zna, kao ni identitet
počinitelja. Za ovo se može reći da je jedina mrlja na inače sjajnom
izletu.
VIdjevši da će nedjeljni dan biti sunčan i ugodan za planinarenje,
odlučeno je da se osvoji vrh Klečica. Opće je poznat antromorfizam da
je Klek ‘Usnuli div’. E dakle tom divu glava je vrh Kleka, a stijena
Klečica su noge. Nakon savjetovanja s domarom koji nam je preporučio
da ne idemo tamo ako nismo prije bili (što nismo) jer da nećemo znati
naći put, ipak smo se, uvjereni u vlastite sposobnosti, odlučili ići.
Klečica je udaljena od doma kojih pol sata laganog hoda, što smo
savladali bez nekih većih poteškoća. No došavši podno Klečice,
uvjerili smo se da je gospodin domar bio u pravu. Nismo znali kako
gore. Markacije ne postoje, a ima jedan put koji se čini kao da ide na
vrh, ali to je varka, dođe se do okomite stjene pa se ti misli. Taman
smo krenuli vijećati što ćemo i kao, kad nam se ukazala sreća u vidu
kolege planinara koji je slučajno nabasao tim putem te nam je
pokazaodi se ide.
Oboružani tim znanjem krenuli smo u osvajanje Klečice. Uspon je nešto
malo tehnički zahtjevniji, no zabavan i ne predug. Bio bi puno lakši
da ima sajlu, no nema. Na vrhu smo proveli kraće vrijeme u razgovoru
te zajedničkom fotografiranju.
Nako toga slijedilo je spuštanje, kod kojeg smo se opet sjetili sajle
koja nedostaje, te povratak prema domu. Kako je put prema domu vodio
kraj vrha Kleka, veći dio grupe se odlučio i na uspon na vrh, dok je
manji dio odustao to otišao ravno do doma pojesti nešto i popiti
pivicu prije povratka u Ogulin.
Tako je prošao dan i bližila se večer. Bilo je vrijeme za povratak. Do
Bjelskog ili do Ogulina kako ko. Grupa koja se vraćala u Ogulin se
nadala da će doći do svog cilja sa zadnjim zrakama sunca, no prevarilo
ju je zimsko računanje vremena tako da su za zadnji dio puta bile
nužne čeone lampe što je dalo dodatnu draž završetku izleta.
Nakon dolaska u Ogulin sljedila je večera u restoranu ‘Mlječni’ u
kojemu se između ostalog moće naći i Pizza s čokoladom, koju su neki i
naručili. Pizza s čokoladom kao koncept djeluje zanimljivo, no problem
je u tome što se radi o normalnom tjestu od pizze koje je slano pa ne
ide s čokoladom najbolje.
Tekst: Domagoj K.
Fotografije: N. Bačić