NIŠTARIJE NA OŠTARIJE

03+04 / 12 / 2016

 – Subota 03.12.2016. –

Zagreb / Nastavno na dogovore za (napokon) dvodnevni izlet na
kon 100 godina, nepopunismo ni dva auta. Nas 6 idemo na Velebit, Baške oštarije. Dva dana, dvije kružne rute (kružno, znači super!). Auto 1: Ana, Goran, Krešo. Auto 2: Nina, Domagoj, Vanja – krenusmo od Lisinskog u 7h. Unatoč slici s eventa Ništarije na Oštarije (1),

moja mentalna slika izleta otkako sam za izlet saznala je (2).

Gospić / U 9h točni smo  pred Gospićkim Lidlom. Auto 2. doduše. Odlazimo na kavu dočekati Auto 1. U birti je 20ak GSS-ovaca. Saznajemo od Gorana da nas domar baš i ne ljubi jer nas je (na kraju) 6, a on za 6 ne bi otvarao kuću. Što ćemo jesti? Kreši svjetluca u očima deluxe fondue, kupuje ga u Lidlu. Nakon toga u Plodinama kupujemo elemente za grah, cugu i doručak.

Vila Velebita:  check in kod gospođe Diane, žene koja nas je spasila gnjeva domara.

Kružna ruta 1. : Krećemo prema Kizi oko podne-jedan, oblačno.

Stižemo na vrh Kiza, visina 1278m. Upisujemo pd Izletnik, 6 ljudi i datum, u upisnu knjigu. Staza je ok obilježena, nije naporna, a za odlazak na vrh se pred kraj treba na momente poverati po stijenama, no tko neće, može pričekati na stazi.

Pogled je cijelo vrijeme divan i sretni smo. Nina ima fotić u rukavu za ski-pass i dokumentira. Pogled s Kize prema sjeveru (sjevero-istoku?)  na niz kukova je super. Isto je divan i pogled prema zapadu na more i otok (Pag in focus). Krešo uviđa priliku za profilnu (za LinkedIn).

Nastavljamo s Kize prema vrhu Grabar, 1270m. Zatim preko Karline plane do Ljubićkog brda, 1320m. Tamo misa zahvalnica pa spust usklađen sa spuštanjem mraka.

Stižemo na Tulum u Vili Velebita s Vilom Dianom (crvenokosa gospođa s Goranom u kadru) i  još tri vile Milena,  Mare  i Jelena (Auto 3., stigao popodne). Osim nas 10, tu su i 2 psa: Bili, Izletnik i Lucija, Ličanka.

Kuhinja: Grah + kobasice: Nina i Vanja u kuhinji. Pomogao Goran sjeckati. Nazdravismo Nininim poljskim kruškovcem. Nas dvije u ovim trenucima vjerujemo da zaslužujemo počasno članstvo u PD Izletniku. Sutradan, a benzinskoj na Brinjama, od Gorana saznajemo  da to i nije baš neka premija, Papageno je jedini počasni član. Kasnije smo nazdravili i s Milenine prijateljice maminim domaćim likerom od melise. Tulum soba s pećicom: Nalazimo mali kazetofon i etui s kazetama. Hari Mata Hari, ABBA, stara Colonia i drugi random hitovi. Svakih 30-45min (ovisno o kazeti) „Netko treba kazetu okrenuti!“ . Novo-staro iskustvo. Plus – izbjegli smo kompromise oko izbora koju/čiju glazbu ćemo slušati s mobitela.

U hladnom hodniku gajba Velebitskog po 10kn/kom – iznenađenje večeri. Večera: grah. Desert: fondue (hit večeri ) – čokolada s bananama, a uz to i prskalice! Dekadencija na 920m.

Dom- aći/ri -ca Diana cijelo nas vrijeme (nehotimično) zabavlja (rubno) zabavnim pričama na temu svoje mladosti, o (crnoj&bijeloj) magiji u politici, samoubojstvima po Lici, filmu koji STVARNO moramo pogledati – al ne zna kako se zove (sutradan je netko naguglao o čemu se radi), ličkom egzorcizmu … dalje ne znam. Fokus je bio zadržati pribranost i ne smijati se neumjesno što je, kako kome, uspjelo. U nekom trenutku mi je izgledala kao čarobnjak iz oza.  Saznajem da ovo nije ni T od tuluma na pd izletnik izletima. Možda mi je ovo osobni hit večeri.

Planiramo dan drugi ambiciozno: u 9h startuje Kružna ruta 2 pa povratak u V.V., ručak u Gospiću u najboljoj piceriji (Pavelić), kupiti domaći škripavac i basu u Smiljanu (Diana nam riješila kod Marine), memorijalni centar Nikole Tesle, Advent u Gospiću. Posljednji budni izletnici (budnici) liježu oko pola 2.

 – Nedjelja 04.12.2016. –

Vila Velebita: Ustajemo oko 8h. Ambicija je krenuti u 9h. Uz kavu i doručak, nastavak serijala Diana. Goran i Krešo su good cop i bad cop znači, možemo do kraja pojesti pa krenuti VS moramo točno u 9 krenuti.

Kružna ruta 2: Krećemo oko 9:15-30 siti. Oblačno, nekoliko kapljica pada. Krećemo prema Velikom Sadikovcu. Nakon  45min uspinjanja stižemo na lijepi pogled, mala pauza.

Nastavljamo. Nakon HC uspona od 30-40min stižemo do livadice. 8 od 10 ljudi i 2 od 2 psa penje ne na Manji vrh: kamenit, markacije pred kraj se na vide. Spušta se magla, vraćamo se na stazu i stižemo na Veliki Sadikovac, 1286m.  Spuštamo se prema domu kroz tvornicu oblaka. Divno je. Krešo koristi priliku za repliku Wanderer above the sea of fog. Nina i dalje fotić u ski-pass džepu ima… uspješno repliciraju.

Tijekom cijelog spusta kiša.  Stižemo u V.V. oko jedan-dva. Presvlačenje, pozdravi s Dianom i pokret.

Povratak

Gospić, picerija Tomislav aka Pavelić: Pozdravljamo se s Milenom , Mare i Jelenom. Pas Bili ne smije u piceriju pa one nastavljaju za ZG.

Najeli se i zaključili da bi Krešo mogao održati radionicu pdf-iranja karata koje onda spojiš na gps i život ti je pjesma. Krećemo po sir i basu. Stižemo, degustiramo. Kupujemo više nego smo planirali (FYI: PG Miškulin, Marina Miškulin / 098 99 22 044). Ništa od posjeta Nikoli Tesli, kasno je. Ništa od Adventa u Gospiću, nema ga.

Brinje INA: Posljednji zajednički momenti. Zahvale Goranu na organizaciji i menadžmentu, Kreši na rutama i pastirstvu, Nini i Domagoju na dokumentiranju i svima na druženju. Kava, čaj, kola, pozdravi, povratak u Kansas.

Zaključci:

Divno: dvodnevni izleti, Diana (BR TEL), Velebit, Velebitsko, fondue, i Lidl, pdf-karta spojena s gps-om.

Naučili smo vezati neodeziv čvor (life-hack by Krešo, video by Nina)

PG Miškulin za sir škripavac, basu, mlijeko, jaja, sirutku, možda i rakiju. Šalju za ZG!

Dobro društvo zlata vrijedi.

Planovi:

Treba se vratiti za ljeto i ići u neku začaranu šumu – divlji velebit (Ime?).

Treba se vratiti za ljeto i ići do mora.

Mogli bismo u Rumunjsku na avanturu/planinarenje u lipnju kad se spaja što se već spaja (Vanjin to-do task).

Treba više dvodnevnih.

Tekst: Vanja

Foto: Nina