13. studeni većini je još jedan petak 13. u nizu koji treba preživjeti, no za par izletnika je to početak prekrasnog izleta. U kasne poslijepodnevne sate smo se okupili i krenuli ka Splitu. Veselje i pjesma u autu su skratili put. Oko ponoći smo se našli u selu Gornje Sitno i iako je dogovor bio da se auti neće čekati pošto je svaki krenuo u drugo vrijeme iz Zg-a, planinarski duh je bio jači i čekali smo se.
Grupica od 15tak izletnika + Bili je krenula prema domu i stigla oko pola 2. Domaćin nas je lijepo dočekao te smjestio u 16-krevetnu sobu. Neki su odmah pošli spavati, a neki su ostali vani guštati na svježem zraku uz pivo. Nije bilo pretjerivanja jer nas je čekalo cjelodnevno hodanje.
Ujutro oko 8 smo se budili, doručkovali i oko 9 krenuli. Vrijeme nas je poslužilo, a ljepota planine je održavala raspoloženje. Prvi vrh je bio Ljubljan 1262 m. Tamo smo se okrijepili i krenuli dalje prema Vickovom stupu. Činilo se da je taj vrh udaljen 10tak minuta hoda no put je bio mnogo dulji. Pratio nas je prekrasan pogled jedino nije bio u boji.
Na Vickovom stupu nas je dočekalo malo iznenađenje. Mali dječačić je spavao i tata nam je objasnio kako ga je nosio na leđima jer dječak ne voli noslicu. Krenuli smo dalje prema Velikom kabalu 1339m, najvišem vrhu Mosora. Taj put je bio nešto adrenalinskiji (upravo izmišljena riječ:)). Hodali smo po hrptu na sve četiri. Na Kabalu smo napravili veću pauzu i komentirali kako je Mosor veliko iznenađenje, a radost kad je jedna zraka sunca provirila kroz oblak i reflektirala se od more je bila nepocjenjiva :-)).
Spust prema Kontejneru je bio nešto teži, bar nama početnicima jer je tražio mnogo pažnje i naravno sve četiri su bile u pogonu. Kod Kontejnera smo već poloko osjetli umor i jedva čekali stići do doma koji je bio udaljen 30tak minuta hoda. Tamo nas je čekalo kino na otvorenom koje nam je omogućio PD Mosor. Nakon filma i večere slijedi naravno zabava. Titulu najboljeg zabavljača te večeri dobiva Ico. Pjesme, plesa i smjeha nije falilo. Sljedečeg dana uz izležavanje na travi i lagani mamurluk odlučilo se svratiti do Trogira gdje su se neustrašive djevojke M.i D. odlučile i okupati. Samo da napomenemo da je u pitanju bio 15.11. Svaka riječ suvišna.
Već pomalo umorni i puni lijepih uspomena krenuli smo prema Zagrebu.
p.s. Zahvaljujemo organizatorima Dini i Goranu te se preporučamo i za sljedeći izlet :-))
Jelena Ciprić i Mara Pepić