Nadahnuta ekspedicijom, mijenjam naslov izleta na Bjelolasicu u živopisniji: Demonstracija ljepota mazohizma
Odabrani Izletnici – njih 5 najspremnijih i najhrabrijih, okupili su se u subotu 21.2.2015. u 8 sati i njemačkom limuzinom krenuli prema Hrvatskom olimpijskom centru Bjelolasica od kuda kreće naš put na Bjelolasicu. Stigavši do Jasenka, pitoresknog mjesta u podnožju Bjelolasice, nismo mogli odoljeti da ne doživimo čari nadaleko poznate lokalne birtije koja slovi kao okupljalište lokalne društvene kreme. Osim toga, počela je padati kiša pa se sijelo pokazalo ugodnim i korisnim.
Na uspon smo krenuli oko 12 sati kada je čak provirilo i Sunce. Prtilo se od samog starta, a što smo se više penjali bilo je, logično, i više snijega.
Bilo je i ponešto lutanja u potrazi za markacijama tako da informacija koja stoji na netu o sjajno markiranom putu nije niti izdaleka točna. Osim oštrih uspona bilo je i dosta tabananja po ravnom iako je i tada osjećaj kao da se hoda uzbrdo jer treba prtit. Uspostavilo se da zadnji uspon vodi do Sjevernog pola (na slikama možete zorno vidjeti o čemu pričam). Vrh smo osvojili nakon skoro 6 sati napornog prćenja zahvaljujući intuiciji i oku sokolovom jer je putokaz za vrh koji stoji na grebenu bio okrenut za 180 ̊.
U skloništu, koje se nalazi u blizini vrha, dočekala nas je vatrica pa smo s guštom navalili na delicije i šampanjac jer je vrh vrhuške ispraćao dvadesete. Proširili smo dobar glas o Izletniku među dvojcem koji se tamo zatekao i nakon kraćeg zagrijavanja tijela i duše krenuli u noć. Već spomenuti dvojac savjetovao nam je da se spustimo po stazi koja vodi uz žičaru prateći njihove tragove. Pokušali, glas razuma je srećom pobijedio pa smo se, nakon izgubljenih 45 minuta, okrenuli i nastavili stazom utabanom vlastitim nožicama. Silazak je bio iznenađujuće brz u odnosu na očekivanja tako da smo VEĆ u 23 sata bili kod limuzine
S obzirom da su dojmovi izleta oprečni, ovdje su navedene gole činjenice, a članovima ekspedicije puštam na volju da napišu vlastite impresije. U svakom slučaju – nitko nije ostao indiferentan :).
Ovom prilikom želim istaknuti i zahvaliti alfa Izletnici Ivi na prćenju, moralnoj snazi i optimizmu koji nije popuštao niti u najtežim trenucima, Filipu na mačizmu i prćenju, Nemanji na pronalaženju pravog puta, Valjku na izdržljivosti i vrhunskoj vožnji limuzinom i sebi jer sam to tako fantastično osmislila 🙂 (Oskari su tijeku, euforija zahvaljivanja obuzela je i moju malenkost).
Izlet je bio naporan, iskazana je velika spremnost i odrađena je priprema za K2 – ako slučajno sumnjate da je to bio podvig kojeg se ne bi posramio ni šerpa Tenzing Norgay napomenut ću kako je 250 planinara, među kojima i brojni GSS-ovci, taj dan pokušalo osvojiti vrh Bjelolasice, ali jedino su se Izletnici odvažili to učiniti ( i učinili) sjevernom stijenom.
Marina Piskač