18. – 19.3.2023.
Dan 1.
Naša zajednička priča počinje sa druženjem jedne subote gdje sam načuo da se sprema dvodnevni izlet na Krk i u trenutku slabosti, a naivan i radostan, odlučio napraviti nešto za sebe i svoje opće psihofizičko zdravlje.
Otvoreni, kakvi već jesu u PD Izletniku, prihvatili su novog člana i dogovor je pao!
Posvećujem vikend sebi i zdravlju! Ooooo.. naivni i radosni Roberte.
Krenuli smo u dogovoreno vrijeme u 7 ujutro prema planu i već prije Karlovca, prema svome planu, posegnuo sam za osvježenjem u obliku Badelovog konjaka. Zanosni miris konjaka pronio se autom i zagolicao sva osjetila. Dugogodišnja tradicija i iskustvo su se osjetili već pri prvom gutljaju. Često zapostavljen i pogrdno nazivan „Mirogojček“ već je u prvom kontaktu odrađivao posao za koji je bio namijenjen.
Nakon 2.5 sata stigli smo na dogovoreno mjesto i ubrzo smo krenuli na stazu. Dan je bio savršen, 14 stupnjeva u hladu i oko 18-20 na suncu. Idealan dan za proći ovu stazu koju bi bilo jako teško proći po ljeti zbog velikih vrućina.. idealno. Odgovoran kakav jesam, završio sam bombicu u uvali Vela Luka(?) i još malo popravio dobro raspoloženje. Tu smo nas dva pajdaša bili uočeni od strane radosnih izletnika. Nazvali su mi pajdu „Mirogojček“ što je u meni, kao što će se pokazati kasnije, bilo sudbonosno te izazvalo otpor i inat.
Sama staza je bila za mene i moje nejake zglobove pomalo zahtjevna jer zahtjeva fokus i pažnju pri svakome koraku. Nakon pošteno odrađenih 24 000 koraka (fala Valentinu na tehničkoj podršci) vratili smo se kružno na polazišnu točku od kuda smo se umorni ali sretni uputili u svoje sobe. Nakon ispiranja prašine sa sebe došao je trenutak da iz sebe isperem i konjak, kasnije će se to pokazati nemogućim zadatkom.
Ispiranje sustava odrađeno je sa par lagera i nakon radosnog druženja u centru Baške na odlično postavljenoj klupici sa panoramskim pogledom na Bašku zaputili smo se u restoran na zasluženu večeru. Uvidjevši da imam problema sa prijemom potrebne količine tekućine prebacio sam se na kraća pića. Što god sam probao nije uspijevalo. Žeđ nije bila ugašena!
Kako se večera bližila svojem kraju neki izletnici su pronašli lokal u kojem su bili više nego radosni da prime izletnike u dobrom raspoloženju. Ušao sam unutra ne očekujući puno od nastavka večeri, sve do trenutka dok nisam pogledao na šank da vidim šta nude od kraćih pića i tu je u zapučku na kraju police stajao ON! Badelov konjak. Ne znam kako sam došao u posjed Badelovog Black konjaka ali to nije bilo to.. usput dobio priču iz prve ruke da je taj konjak dobila prije 3 godine od Badela i da to nitko ne pije.. vjerojatno u pokušaju razuvjeravanja. Naravno, neuspjelom pokušaju.
Dapače, probudio se inat! Bacio sam brzu procjenu koliko je prave stvari ostalo u boci i zamolio gospođu vlasnicu da mi rezervira to kaj ima da me neko ne preduhitri.
Slistivši zalihu shvatio sam da mi je vjetar tijekom dana nanio puno prašine u oči i da se počeo stvarati efekt zamagljenog vida pa sam zamolio Valentina (još jednom hvala na ljudskoj i tehničkoj podršci) da me vodi doma. Nisam naravno neodgovoran i bio sam svjestan da me sutra čeka naporni dan pa je došao trenutak da krenem na počinak.
Dan 2.
Zvoni alarm na mobitelu, mrzim ga kao što mrzim i sebe.
Zahvaljujući smještaju u par koraka smo došli do toliko željnog mjesta doručka i kako će se kasnije pokazati izvrsnom mjestu otrežnjenja pred naporan 2. dan. Nakon unosa nutrijenata, kave i cijeđene naranče koja će se pokazati kao izvrstan način za otrežnjenje.. o tome nešto kasnije.
Valentin i ja smo uzevši top poziciju postali centar za prijem radosnih izletnika i sabiranju dojmova prvog dana. Ne bi o tome pisao da se tu ne krije motiv za odabranu temu izleta. Naime, jedna od radosnih izletnica koja je navratila na ćaskanje mi je dala „kompliment“ da jako podsjećam na jednog hrvatskog glumca, čije ime neću navoditi iz razloga zaštite dostojanstva glumca.
Okuražen i razdragan početnim komplimentom dobio sam i objašnjenje da se i taj glumac uništava Badelovim konjakom.. pomalo uvrijeđen da mi je samo to dodirna točka sa navedenim glumcem nastavio sam sunčanje i pogled u daljinu.
Nakon par hokejaških izmjena došao je trenutak otrežnjenja zahvaljujući cijeđenoj naranči. Doručak 5 i nešto eura, cijeđena naranča 6 eura. Ooooo surovi kapitalizmu! Pa koliko košta kila naranči i koliko treba naranči za 3 dcl. cijeđenih? Pomalo otriježnjeni krenuli smo hrabro na stazu.
Nevjerojatno je sličan kamen bio drugog dana kao što je bio i prvog. More nepreglednog kamenja, mora da su tu lažirali spuštanje na Mjesec koje se nije dogodilo. Vrijeme nam je još više išlo na ruku jer je bilo oblačno ali toplo .. dok ne zapuše. Tu me ni moje prezime Toplak nije uspijevalo zaštititi od hladnih vjetrova. Korak po korak skupilo se 20-tak tisuća koraka i sa druge strane smo se nagibom od 50% spustili do auta. Mora da me netko voli gore (hvala Mama!) pa da me sačuvao od ozljeda i moguće drame na stazi. Okrijepu smo potražili u vrlo dobroj piceriji gdje se dan prije odvijalo radosno druženje radosnih izletnika. Naravno da sam provjerio imaju li Badelovog konjaka i nakon negativnog odgovora obuzeo me osjećaj ponosa! Uspio sam, nema više nakon mene.
Pica je bila na razini dobrih zagrebačkih picerija. Pristojne cijene i ugodan ambijent. Preporuka za sve koji se nađu u Baškoj. Nakon unosa nutrijenata i kave zaputili smo se u Zg gdje smo nakon ponešto okretaja kotača i stigli. Radosni i umorni.
Još nešto.. konjak pijem rijetko. Sada ću više.
Zahvale:
Valentinu – za ljudsku i tehničku podršku
Marku – za strpljenje i odgovornost vođenja puta. Čak niz 50% nagiba, svejedno si drag i radostan.
Robertu „ Metli“ – za osiguravanja začelja kolone
.. i svim ostalim radosnim izletnicima s kojim sam dva dana dijelio lijepe i teške trenutke.
Autor: R.T.