Lička Plješivica

09 – 10 – 2016

Izlet na Plješivicu je počeo u subotu, 9. listopada oko 8 ujutro. U vlastitoj organizaciji raskošno smo se rasporedili po automobilima (nas 19 u njih 6-7) i lagano krenuli do mjesta susreta i lokacije planirane planinarske staze. Na putu smo stali u Krnjaku, u najboljoj pekarnici na svijetu – Zalogajčić! Preporučam svima da probaju njihov prepoznatljivi burek sa gljivama i piletinom u bešamelu!

Svi smo se skupili u kafiću/ restoranu/ baru/ pansionu – Vila Velebita u Korenici i autima krenuli k mjestu polaska – seoskom gospodarstvu s kravama, u selu Mihaljevac. Iz podnožja se vidio naš krajnji cilj koji se i nije činio tako daleko pa se planina doimala pitomo, blago i pristupačno. Ispostavilo se da nije skroz blaga jer je “blizinu” od gotovo 1000 metara visinske razlike ipak trebalo nekako savladati.


Nakon dva i pol sata ne baš laganog tempa po iznimno dobro markiranoj stazi stigli smo do vrha Mala Plješivica s kojeg se prostirao pogled na Bihać s jedne strane i Korenicu s druge i u blizini – na sljedeći planirani vrh – Golu Plješivicu. Jako je puhalo i bilo je hladno. Sa odašiljača su padali komadići leda.

Dio nas je krenuo cestom koja je kako tako bila u zavjetrini, a dio hrptom planine. Oni koji su išli cestom, imali su priliku baciti pogled na vojni aerodrom kod Bihaća – popularnu Željavu.
Tik podno vrha smješten je oveći bivši vojni objekt i prirodna ljepota – Plješivički palac (nazvan od Izletnika). Vojni objekt smo razgledali, a na Plješivičkom palcu okinuli veliki broj selfija i klasičnih fotografija.


Nakon dobrih dva sata uživanja na spomenuta dva vrha zaputili smo se prema ishodišnom mjestu otkud smo krenuli s hodanjem. To je također i jedini sigurni planinarski put kojim smo se mogli vratiti – potpuno očišćen od mina tek 2013. godine.


Spustivši se u podnožje Plješivice, nakon presvlačenja i osvježenja, vratili smo se u Vilu Velebita gdje nas je čekala bogata ponuda hrane i pića koju smo pojeli i popili te se veseli vratili kućama.

Tekst i fotke: Vlatka S.