29.01.2022.
..Bit će vam papreno.. sve je prekriveno snijegom i ledom… 18 nepreglednih kilometara… preskačem ovaj izlet… sretnooo…
Bio je ovo uvod je u prvi izlet četrnaestero hrabrih Izletnika predvođenih leadericom Martinom, motivatorom Adamom i glasom Ivane Rakamarić iz aplikacije u rukama Maria (u jednom trenutku i Melite koja je rekla da idemo dobrim putem!)
No, uvjerite se u pravo stanje situacije te subote 29.01.2022. kada se kretalo po žig na planinu Sv. Gere 😀
Oko 7:20am, četiri vozača su skupila svoje suputnike iz Zagreba, te krenula putem Jastrebarskog do sela Sušice odakle je zpočinjala naša ruta do vrha sv Gere. Banana, sendvič, kavica za razbuđivanje u lokalnoj gostioni Radić, naručivanje gulaša da nas dočeka po povratku, zadnja provjera opreme i Izletnici su se otisnuli oko 9:15 prema PD Vodice. Staza je puna uspona, padina, ali i lijepih zaravni na kojima smo imali priliku malo dignuti pogled i diviti se još netaknutom snijegu. Super je što nije bilo prezaleđenih površina.
Prva stanica za skupiti žig bila je na vrhu Pliješ koji se nalazi na 977 nmv. Sa vrha Pliješ imamo još cca 2 i pol sata pješaćenja do vrha Sv. Gere.
Cijelom dužinom staza je bila dobro označena, jednostavna za snalaženje i ugodna za planinarenje. Uzimali smo kratke pauze za okrijep i uz ugodno čakulanje stižemo do zadnjeg uspona ka vrhu Sv. Gera.
Prolazimo pokraj vojnog Slovenskog objekta i s radošću vidimo vrh Svete Gere koji sa svojih 1178 mnv glasi kao najviši vrh Žumberačke gore. Vrh je smješten je na slovenskoj granici koja prolazi točno između dvije crkvice: Sv. Jere i Sv. Ilije i označen je geodetskom piramidom kao preglednim vidikovcem. Zanimljivo je da samo Vrh planine neformalno dijeli više od samog jednog naziva:
- Sveta Gera – slovenski naziv
- Trdinov vrh, kako ga nazivaju slovenci prema svojem književniku.
- Sveta Jera – najstariji naziv prema crkvi svete Jere iz 15.stoljeća, koja se nalazi nekoliko metara of vrha na slovenskoj strani
- Kako su na vrhu sačuvani i ostaci Crkve svetog Ilije, svakako se može i to ime posuditi kao naziv vrha – ovo bi bio jedini hrvatski naziv
Nakon polusatnog odmora i vraćanja energije / olakšavanja sadržaja ruksaka, krenuli smo nazad prema selu Sušice s ciljem da svakako stignemo do auta prije mraka. Dodatna motivacija bila nam je svakako gulaš dobrog ugostitelja Radića.
Krenuli smo tako kružnom turom prema selu Sošice do kojeg smo imali za prijeći cca 6 km, no ta staza je svakako bila strmija i bogata poledicom ili lišćem prikrivenog blata. No, uz druškanje i zabavne pričice po putu, stižemo do makadamske cestice, s koje nas je ispratila ekipa dražesnih starosjedioca: magarca i umiljatog mačka.
Vidno umorni – i gladni – stižemo do auta koje smo parkirali kod gostionice Radić, u kojoj smo prethodno i naručili klopu.
Gulaš je bio van svih očekivanja, ali kad je gazda poslužio piće ‘Hidra’, neki od nas nisu krili očaranje … nije nam čak više ni tanjurić za kosti bio sporan 😀
Pomalo se spuštao mrak, a Izletnici polako zauzimali svoja mjesta u autima. Fizički izmoreni, spremni za tuš i krevet, ali obogaćeni jednim prekrasnim iskustvom i nahranjeni iznutra, krenuli smo ponosno nazad za Zagreb.
Nakon 7-satnog hoda, prijeđenih 18km toga dana i dalje smo s nadobudnošću bacali ideje za sljedeći izlet kako bi ponovili smijeh i ugodnu atmosferu svih cca 10 sati provedenih na području Žumberka i priliku za novom prilikom isprobavanja Adamovih zdravih „đumbir-smokva-stevia-mastavišsveštotijepodrukom“ prefinih kolačića koji su nas zapravo i osposobili za uspješan povratak – nadam se da će ih poslat po nekome i ako bude spriječen prisustvovati na nekom od nadolazećih izleta :D?
Autorica: M.K.
Komentar urednika: super je ovaj novi trend da izvještaj završava fotkom Adama <3