O DRUŠTVU
Ovo društvo doista se može s ponosom osvrnuti na svoju prošlost i postignute uspjehe uz vjeru u daljnji uspješan rad i još veći napredak planinarstva u ovim krajevima.
U 1949. godini, kada je Društvo osnovano, planinarska društva izvan većih gradova bila su rijetkost. Osnivanje planinarskog društva u Kaštel Sućurcu u to vrijeme bilo je planinarski pothvat vrijedan divljenja. To je bilo prvo planinarsko društvo u manjem mjestu.
Zanimljivo je spomenuti da je mjesto Sućurac 1949. godine imalo manje od 3000 stanovnika dok ih danas broji preko 7500. Posljedice Drugoga svjetskoga rata bile se svugdje vidljive. Gazilo se po ruševinama od posljedica bombardiranja. Osjećala se oskudica u svemu i svačemu. Osnovni prehrambeni proizvodi, kao i tekstil, bili su racionalizirani i dobivali su se na tzv. točkice. Tvornica Jugovinil bila je u fazi izgradnje, a tvornica cementa uhodavala se za poslijeratnu proizvodnju. Gotovo svi mještani, kako zaposleni tako i nezaposleni, bavili su se zemljoradnjom. U mjestu još nije bilo kina, radio aparati su bili rijetkost, dok se o televiziji pa i automobilima saznavalo iz tiska. Dragovoljnost rada i radnih obveza bili su svakodnevnica.
U takvim prilikama je 1949. godine osnovano Planinarsko društvo Kozjak. Od tog vremena započinje organizirana planinarska djelatnost u mjestu u kojemu nikada prije nije postojalo takvo društvo.
Sagledavajući prilike u tom vremenu možemo se zapitati što je tada navelo mlade ljude koji su bili u svakodnevnom dodiru s prirodom, kada zrak i okoliš još uvijek nije bio zagađen, kada je more Kaštelanskog zaljeva bilo čisto, da osnivaju planinarsko društvo koje je, između ostalih ciljeva, imalo i cilj organizacije izleta u prirodu?
Listajući požutjele bilješke iz sačuvane pismohrane, uočavamo da se poglavito htjelo organizirano nastupati prigodom pošumljavanja, održavanja i popravljanja poljskih i planinarskih putova, a zatim u okviru tadašnje organizacije Narodne fronte i planinarski djelovati.
Činjenica je da je u to vrijeme Narodna vlast posebnu brigu posvećivala pošumljavanju goleti i devastiranih površina. Stariji se i danas sjećaju udarničkih radova na pošumljavanju sadnjom brnistre (žuke), a trebala je biti sirovina za tekstil.
Osim toga, Planinarsko društvo Mosor iz Splita je u jesen i u proljeće organiziralo šumske dane u kojima bi se pošumljavalo ili bi se pak uništavao borov prelac. Pojedinci iz Kaštel Sućurca, srednjoškolci i zaposlenici u Splitu, priključili bi se tim akcijama. U učestalim razgovorima tijekom rada došlo se na ideju kako bi se u Sućurcu mogla osnovati sekcija Planinarskog društva Mosor iz Splita. U začetku ideje nije se niti pomišljalo na osnivanje samostalnog planinarskog društva u Sućurcu iz razloga što se nije znalo koliko je interes za planinarstvo, a pravila Hrvatskog planinarskog saveza predviđala su za osnivanje društva najmanje 50 članova.
Na osnivanje Društva utjecalo je i propagiranje planinarstva poslije Drugoga kongresa fiskulturnog saveza Jugoslavije.
Izrađen je prijedlog pravila po uzoru na Planinarsko društvo Mosor iz Splita. Znakovito je za povijest da je Osnivačka sjednica Skupštine održana prve nedjelje u mjesecu travnju 1949. godine u prostorijama Nogometnog kluba Jadran. Osnivačkoj sjednici Skupštine nazočni su bili, pored ostalih, predstavnik Mjesne organizacije Narodne fronte, predstavnik Komisije za fiskulturu Narodnog odbora općine Split i predstavnici Planinarskog društva Mosor. Izabrana je i uprava Društva koju su sačinjavali: predsjednik Bruno Bakotić, dopredsjednik Miroslav Sokol, tajnik Pero Alfirević i blagajnik Roko Jerkunica. Navedena četvorka ušla je u povijest, kako Planinarskog društva Kozjak tako i Hrvatskog planinarstva uopće.
Dana 29. travnja 1949. godine od nadležnih državnih organa dobijena je obavijest o registraciji Društva te je Planinarsko društvo Kozjak iz Kaštel Sućurca moglo započeti s redovnim djelovanjem.
Dva dana poslije, na prvosvibanjskoj fiskulturnoj paradi u Splitu, nastupila je i grupa od pet članova društva. Bio je to prvi povijesni javni nastup Planinarskog društva Kozjak iz Kaštel Sućurca.
Početak rada Društva, što je i razumljivo, bio je prožet s teškoćama. Bez planinarske tradicije, bez iskustva u takvome radu, te bez najnužnijih financijskih sredstava i prostorija, nastojalo se ipak ići dalje. Sve poteškoće su savladavane zahvaljujući nesebičnom entuzijazmu članova prve Uprave Društva kao i prvih aktivista koji su od prvog dana bili orijentirani na vlastite snage koristeći moto da rad pokreće ijude i usmjerava ka napretku.
U onom vremenu i prilikama nitko nije mogao naslutiti razvitak Društva, kao i razmjere do kojih se Društvo do danas razvilo.
Skromnost predviđanja dolazi naročito do izražaja i u tadašnjim pravilima rada Društva, a u njima se među zadatcima djelovanja navodi: potpomaganje izgradnje, popravljanje i izgradnja planinarskih kuća i skloništa, te osposobljavanje istih, u suradnji sa ostalim društvima.
Zahvaljujući afirmaciji društvenog rada, članovi Društva, a posebno članovi Uprave, uživaju izuzetan ugled u svojim radnim sredinama. Društveni i osobni ugled članova pridonijeli su dobivanju pomoći i pribavljanju materijala, poglavito za dragovoljne radne akcije koje je organiziralo i izvodilo Društvo. Prve bjeloliske, rnurve i tamarise u mjestu zasadili su članovi Društva. Oni su redovito pošumljavali i padine Kozjaka, što im je nekako i prešlo u naviku, tako da su neke od zelenih površina djelo članova društva.
Također, tijekom 1950. i 1951. godine osnivaju se: foto — sekcija, markaciona sekcija, sekcija za pošumljavanje, izletnička i druge. Tih godina Društvu pristupa veliki broj novih članova. U vojno — pomorskoj bazi u Divuljama osniva se planinarska sekcija Društva.
O NALJEPNICI
Znak Udruge je silueta planine koja izvire iz plavog mora, u vrhu planine je markacioni znak i natpis HPD “Kozjak” Kaštel Sućurac, te godina osnivanja 1949. u sredini planine. S desne strane je kaštel kula simbol mjesta. Zastava Udruge je zelene boje sa znakom Udruge u sredini, s jedne i druge strane zastave. Odnos dužine prema širini je 1,5 : 1.