Bila je to jedna predivna nedjelja u novembru. Namjerno kažem novembar, a ne studeni, jer želim podsjetiti da su novembarske kiše opjevali i oni najveći. No, ova novembarska nedjelja nije imala veze s kišom, a nije bila ni studena. Dapače, sunca kao u maju!
Krenuli smo iz Zagreba prema Ogulinu oko osam ujutro. Po dolasku u Ogulin, neki su otišli na kavu, neki u nabavu, a neki na ringršpil… Šalim se, nije bilo ringršpila. Šteta!
Nakon kraćeg vijećanja, odlučili smo se ići dužim putem na Klek, a kraćim s Kleka, što je bio pun pogodak, budući da smo se, kako ćete kasnije saznati, vraćali po mraku.
Dakle jedan auto smo parkirali u Bjelskom, a drugim otišli do Vučića, od kud smo krenuli izvrsno markiranim putem, prvo u šumu, a zatim na planinu. Budući da ekipa nije bila suviše konzervativna, odmah smo počeli s udarnim temama. Specijalizirane istarske plaže i amsterdamski izlozi. Vrh:-)
Malo po malo, prošli mi Kneju i došli do vidikovca od kud se pruža lijep pogled na vrh Kleka. Budući da je dan bio predivan, skoro smo se ostali izležavati na suncu, međutim, zov vrha je bio jači. Krenuli smo na fizički najzahtjevniju dionicu uspona. Tu smo malo i lipsali, ali na kraju smo ipak u razumnom roku stigli do Planinarskog doma Klek. Tada je uslijedio šok! U domu se alkohol već bio popio do temelja! Nije to bilo neko preveliko čudo, budući da je gore bilo ljudi kao subotom na zagrebačkoj špici. Malo smo žugali, ali šta je tu je. Natoči vodu i idi dalje!
Zadnju, tehnički najzahtjevniju dionicu uspona, na kojoj postoje gelenderi, čak i sajla, odradili smo besprijekorno. Sve(i) do jedne(og). Svaka čast!
Na sam vrh smo stigli negdje pred sam zalazak sunca. Podsjećam, dan je bio predivan! Da, sve se vidjelo, i Medvednica, i Alpe i Karavanke. Čak i Triglav! A onda, kao da to sve nije bilo dovoljno, Valjak je iz ruksaka izvadio pivu! Naravno, podijelio ju je sa svima. Kakav kralj!
Na uživanje u zalasku sunca s vrha Kleka ne treba trošiti riječi! Ah ti zalasci sunca… U raju je valjda stalno zalazak sunca. Putuje se autom negdje uz more. Pored je osoba u koju si zaljubljen(a). Na radiju Jessie Ware – Wildest moments (https://www.youtube.com/watch?v=bMJkddvJ4L4). Da, tako izgleda raj!
Uživali smo mi tako u predivnim prizorima i onda u sumrak krenuli nazad. Prvo natrag do doma, koji je već bio zaključan i pust, a onda dalje stazom prema Bjelskom. Spustio se mrak, ali mi smo, naravno, imali čelenke! Neki čak i ne. Neki nisu imali nikakvu lampu, ali zato sami svijetle u mraku. Dragi bradati ljudi.
Putem smo još malo gledali zvijezde i na kraju sretno stigli na odredište, u Bjelsko. Bio je mrkli mrak i nikakve aktivnosti oko Kleka, pa i u Ogulinu, više nisu imale smisla. Zaputili smo se u Zagreb. Pogađajte gdje smo na kraju završili!
Živjeli!
Vaš Ico