Kibidabi Čabri
17 + 18 / 12 / 2016
U subotu 17.12. u 7h krećemo iz Zagreba za Sviščake odakle planiramo uspon na Veliki Snežnik (slovenski Snežnik – 1796m) i drugi dan šetnju uz Kupu do izvora.
Uz Franku V., Domagoja K., Ivu J., Genija P., Vanju V. i mene pridružuju nam se i dvije planinarke početnice: Ivana Putopisna i Laura M.
Sam put nije lišen drama – nevino trubljenje upozorenja nekom liku da ne prelazi u moju traku dok ga pretječem pretvara se u mitski progon na cesti. Ipak na koncu lik odustaje uz gestikuliranje iz kojeg je jasno šta on misli o tome da mu se trubi dok on leluja po traci.
Trebam brži auto ili se naoružati.
Na odmaralištu u Ravnoj Gori smijemo se, kupujemo vodu, pivo i ostalo, kafenišemo nekih pola sata/sat i nastavljamo put.
Nakon Matulja krećemo za Sloveniju, i uz sadržajne rasprave o smislu života, vezi međuljudskih odnosa i planinarenja i receptima za kefir radim neplaniranu kružnu turu. Dolazimo u dom na Sviščakima oko nekih 11 i 30h gdje nas dočekuje nasmiješeni drugi dio momčadi. Ljubazni domar posudio nam je svoju kartu Snežnika i mi krećemo za Veliki Snežnik stazom uz Lom.
Sam put je lijep, ne pretjerano uzbudljiv, no nakon nekih 3 sata i uz pokoji #kukulele i #ajoj stižemo do doma koji je na samom vrhu s kojega se vide gotovo sve planine Slovenije i Hrvatske.
Evo što je Johann Weikhard von Valvasor napisao o Snežniku (izvor: Wikipedia).
Slivnica is considerably high. Snežnik is much higher. This mountain, the neighbour of which is the castle with the same name, is completely pointy and a true sky drill, because it raises you so much that you may wander with eyes all across the country, yes, you may cast the rays of your eye across the sea, to Italy, to Croatia, to Turkey, and everywhere around. It lies on the Croatian and Dalmatian border and harbours dreadful wilderness.
Nakon početne ekstaze hvata nas panika hoćemo li sve stići obići za svog životnog vijeka, a Laura i Ivana momentalno odlučuju postati Izletnice. Na vrhu smo nekih četrdesetak minuta, naslikavamo se, pogledavamo još malo planine i krećemo nazad grebenskim putem do Malog Snežnika.
Škicamo okolne planine i fantaziramo gdje, kada, kako, i s kim ćemo sve ići… Za nekih sat vremena stižemo do Malog Snežnika gdje se opet naslikavamo za sve one koji su ostali u Zagrebu i nastavljamo prema domu.
Između 17 i 18 dolazimo do doma i krećemo za Zamost (mjesto blizu Čabra). Putem se opet gubimo jer je cesta koju predlaže navigacija zatvorena zbog radova no uz malo sreće, savjet šljakera iz lokalne birtije i ljubaznosti slovenske policije vraćamo se na pravi put. U Zamost stižemo oko 21h gdje je Genije dogovorio pasirani grah za večeru. Jedemo, pijemo, zezamo se i krećemo u dom gdje nas dočekuju planinari iz PD Tuhobić. Dio društva tulumari, dio osvaja milijune, a dio je umoran i (tiho) spava.
Drugi dan dragi domaćini nas za doručak nude svojim specijalitetima – pitom od jabuke i kruščićima. Rastajemo se od njih, pospremamo kuću i oko 11h krećemo iz Kupara prema izvoru Kupe. Put ide kroz livade (zovu ih Čudesne doline leptira – ma čudo jedno neviđeno!) i uz samo rijeku, šetkamo se, naslikavamo, šetkamo, naslikavamo… Srećemo pokojeg gorštaka, stado ovaca i vukopasa.
Dolazimo do izvora gdje se prelijevaju sve moguće i nemoguće kombinacije nijansi plave, zelene, tirkizne …(vidi radije slike J). Vraćamo se natrag istim putem i nakon kratkog posjeta Čabru krećemo za Delnice da ispratimo Ivu na autobus. Jedemo u Lovačkom rogu, tko jelena, tko pastrvu od žuči, a tko šarenu kombinaciju roštilja, pozdravljamo se s Ivom i vraćamo u Zagreb bogatiji za dvije nove članice.
Tekst: Maroje M
Foto: Razne Izletnice i Izletnici