PD Izletnik

PD Izletnik

Planinarsko društvo Izletnik

Category: Izleti

Prvi zMaj

30.4. – 1.5.2021. Autor: Marko B. Za ovogodišnju proslavu praznika rada, planinarsko društvo Izletnik organiziralo je izlet na Bjelolasicu. Moj cimer Trpimir, i sam član planinarskog društva, pozvao me da…

30.4. – 1.5.2021.

Autor: Marko B.

Za ovogodišnju proslavu praznika rada, planinarsko društvo Izletnik organiziralo je izlet na Bjelolasicu. Moj cimer Trpimir, i sam član planinarskog društva, pozvao me da im se pridružim. Kako volim povremene odlaske u prirodu, sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv.

Obuća za povremene odlaske u prirodu

Nekoliko članova društva uputilo se na Bjelolasicu već u petak poslijepodne, te su prenoćili u skloništu „Jakob Mihelčić“. Sklonište se nalazi nedaleko od vrhunca Kula, svega petnaestak minuta. U  vrlo dobrom je stanju, pod brigom društva i ugodno za boravak ili prenoćište.

Nas dvojica smo se zaputili u subotu ujutro, zajedno sa trećim članom društva i još dvije članice. Od Zagreba se vozimo kroz Ravnu Goru do Begovog Razdolja (najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj!) za manje od dva sata. Nekoliko kilometara kasnije smo parkirali i krenuli stazom prema vrhu. Tu smo naišli na neke neočekivane probleme… Naime, budući da je vrijeme otapanja snijega, a bilo je i kiše, staze su bile poprilično skliske i blatne! Neki od nas su bili profesionalno pripremljeni, dok su (smo) neki bili u laganim cipelama i tenisicama! To nam je bio povod za razne smicalice, podbadanja i općenito nije falilo šala na račun obuće i opreme. Kako to obično biva, život se ponekad i sam našali u takvim situacijama. Tako je  najbolje opremljen i pripremljen član, sam upao u blato do koljena, i u nevjerici se počeo smijati i tražiti način da se izvuče!! Kasnije se ekipa našla sa dvije različite strane jarka. Tražili smo način za prijelaz bez da upadnemo u blato. Nakon nešto mozganja, postavili smo grane preko jarka, tako da smo ipak prešli po suhom. Ove su nas situacije natjerale da se malo opustimo uz tradicionalna opuštajuća sredstva, te smo nastavili uglavnom veseli i zadovoljni.

Mostić

Sam uspon traje otprilike 45 minuta, no u ovim uvjetima trebalo nam je nešto više. Na vrhu su nas dočekali planinari koji su krenuli dan ranije. U to vrijeme su već pripremili vatru, o ponad vatre se nešto i krčkalo. Budući da je bio prvi maj, krčkao se naravno – grah. U ovom trenutku društvo je bilo malo podijeljeno… Predmet podjele su bili sastojci koje je trebalo dodati u grah. Dio planinara je navijao neka se doda još par konzervi graha, drugi dio je navijao nek se doda još kobasica!

Čarobni lončić

Budući da se grah imao još neko vrijeme krčkati, odlučili smo se napraviti još zadnji napor, i od skloništa se popeti do vrha. Pri vrhu je još uvijek bilo snijega, što su neki radosno iskoristili za – zimske radosti! S vrha je pucao predivan pogled na sve okolne vrhove. Vrijeme je bilo izuzetno zahvalno, oblačno, bez kiše, sa ugodnom temperaturom od dvadesetak stupnjeva. Nakon obilaska nekoliko najbližih vrhova, vratili smo se na ručak.

Čilanje na vrhu

Nakon ručka smo još malo odmorili, pospremili stvari te se uputili nazad. Iako smo ponijeli svu opremu za prenoćiti, budući da se većina članova društva željela vratiti u subotu poslijepodne, i mi smo odlučili kako je najbolje da se spustimo svi zajedno taj isti dan. Po putu nazad, razdvojili smo se kako bi vidjeli kojom će stazom biti brže.

Vesela družina

Po povratku u Zagreb bili smo umorni ali opušteni i zadovoljni.  Koliko sam razumio, ovo planinarsko društvo ima tradiciju dobrog društva i dobre čašice. U to ime, nije nam odgovaralo otići svatko svojim putem! Ponovno smo se sastali navečer kod nas doma, sa druženjem i opuštenom atmosferom nastavili smo do sitnih sati…

Kućni druž
Comments Off on Prvi zMaj

Papuk 2021

24. – 25.04.2021. Autor: Marko M. Izlet na Papuk organizirao je Trpimir. Čekao nas je cijeli vikend i dva dana hodanja po lijepom vremenu. Mene je, kao novog člana, zadesila…

24. – 25.04.2021.

Autor: Marko M.

Izlet na Papuk organizirao je Trpimir. Čekao nas je cijeli vikend i dva dana hodanja po lijepom vremenu. Mene je, kao novog člana, zadesila dužnost da napišem ovaj izvještaj.

PD Jankovac

Nakon okupljanja u 08:30 u Zagrebu, krenuli smo prema Papuku. Prvo stajanje je bilo u Požegi, gdje smo, neplanirano, osvojili prvi vrh toga dana, na Starom gradu Požega. Poslije nas je čekala vožnja do PD Jankovac. Dio puta do doma je makadamska cesta, ali je uglavnom dovoljna široka za promet u oba smjera.

Nakon dolaska u Jankovac, krenuli smo prema vrhu. Bilo nas je dvadesetak, a s nama su išla i 2 Damirova psa. Odlični psi, ali dragati se nisu previše dali. Naš cilj je bio Ivačka Glava. Uspon je srednje zahtijevan, osim završnog strmog dijela. Gotovo cijelim putem, oko staze raste medvjeđi luk (allium ursinum). Ponekad se čak i osjeti njegov miris. Uz manju pauzu kod spomenika stradalima u Domoviskom Ratu, napokon dolazimo na Ivačku Glavu. Sa vrha se pruža lijepi pogled na sjever. Vrijeme na vrhu provodimo u razgovoru i boljem upoznavanju. Upravo je ta pauza na sunčanom vrhu zaslužna za to što su neki članovi i članice dobili lijepu rumenu boju lica. Za povratak koristimo drugu stazu. Ovaj put cesta nas vodi do partizanskog groblja. Zatim dolazimo na asfaltiranu cestu i po cesti, uz potok vraćamo se prema Jankovcu.

Povratak koji opisujem vrijedi za većinu grupe. Ipak, jedan dio grupe uz Trpimira ostao je na začelju, spustio se do Jankovca drugim putem i zaobišao je spomenuto groblje. Razlog je taj što su se zapričali i izgubili su nas ostale. Ali što je planinarenje ako ne druženje? Razgovor je sigurno bio jako zanimljiv.

U PD Jankovac raspoređujemo se u dvokrevetne i trokrevetne sobe. Cijelo mjesto zapravo više sliči hotelu nego planinarskom domu. Nakon večere, ostajemo se družiti, neki više a neki manje. Neke od nas gazda je morao tjerati na spavanje, a drugi su pak iskoristili udobnost soba i naspavali su se i više od preporučenih 8 sati.

Slijedeće jutro, nakon doručka, krećemo u obilazak slapova. Zapravo se radi o kružnoj stazi koja vodi do jezera uz dom, pa se penje do groba grofa Jankovića i nastavlja do slapova. Kod slapova smo napravili pauzu za slikanje. Nakon ponovnog povratka u Jankovac, počeli smo se razilaziti. Dio društva odlazi za Zagreb, dio ostaje da uživa u suncu ili bere medvjeđi luk. Na kraju svi, živi i zdravi dolazimo u Zagreb.

Izlet je bio lijep i ‘simpatičan’. Simpatični su bili i ljudi koje sam na izletu, kao novi član, upoznao. Osim boravka u prirodi i fizičke aktivnosti, druženje je najljepši (a meni i najvažniji) dio svih izleta.
Organizatoru, Trpimiru, svaka čast!

Sa lijepim uspomenama i uz miris medvjeđeg luka, do ponovnog susreta!

Comments Off on Papuk 2021

Staza 7 slapova

21.03.2021. Autori: Marija Ž. i Emil M. Plan je bio – nalaženje u pola 10 na parkingu kraj pivovare i pokret, ali gps u našem autu imao je drugačije planove…

21.03.2021.

Autori: Marija Ž. i Emil M.

Plan je bio – nalaženje u pola 10 na parkingu kraj pivovare i pokret, ali gps u našem autu imao je drugačije planove pa smo na kraju krenuli tek u 10. S obzirom da nisam prošla to traumatično iskustvo čekanja na vjetru i hladnoći, o tome će u nastavku više reći Emil.

A on kaže da je najteži dio čekanja zapravo bio gledanje u zatvorena vrata pivovare i nemogućnost degustiranja njihovih proizvoda čime bi prikratili vrijeme čekanja i ugrijali kosti. No kako je od zadnjeg izleta dosta prošlo sreća što se napokon vidimo uz priče i šale učinila je čekanje ugodnim i zabavnim. A i pola sata su samo dvije akademske četvrtine koje brzo prođu!

Nakon što smo krenuli i malo se zagrijali, raspoloženje se brzo popravilo i uskoro nam je čak i postalo prevruće pa je krenulo lagano skidanje slojeva odjeće sa sebe. Startali smo kao ekipa od 15 članova, pod vodstvom Rake, no negdje putem između dva slapa Emil i Anđela su krivo skrenuli i odvojili se od ostatka grupe, da bi se nakon nekog vremena opet uspjeli vratiti na pravi put i sustići nas. Više o njihovoj avanturi reći će nam ponovno Emil u nastavku.

Gubljenje je možda kriva riječ za našu želju da vidimo dio prirode izvan planirane staze i  dogodio se potpuno neplanirano. Nakon glavnog uspona staza se odvajala u dva smjera, lijevi (ispravni) smjer je vodio prema drugim slapovima dok je desni (krivi) smjer vodio prema prirodnim ljepotama koje ćemo otkriti neki drugi put. Nakon što smo susreli još jednu skupinu planinara koji su okretanjem karte i traženja poznatih točaka djelovali jednako izgubljeno upotrebom modernih mobilnih tehnologija brzo smo javili voditeljici puta našu lokaciju i dogovorili da nas pričeka na mjestu gdje smo se razdvojili. Za svega nekoliko minuta grupa je opet bila ujedinjena i spremna za nastavak šetnje. – rekao nam je Emil

Staza je ukupno duga oko 17 km i uglavnom se radi o laganoj šetnji, osim par strmijih dijelova na samom početku staze.

Kao što i samo ime staze kaže, na njenom putu nalazi se 7 slapova, od kojih je svaki predivan i poseban na svoj način. Voda je čista i predivne svijetlo plave boje, cijela staza je uređena i nigdje nije bilo niti jednog komada smeća. Divno za vidjeti!

Na petom slapu, Kotli, smještena je konoba Kotlić u koju smo stigli oko 13h. Tamo smo se najeli prefinih fuži s tartufima i gulaša, sve to zalili istarskim pivama i gemištom, a s obzirom da smo napravili poveći račun, jer smo dobri ljudi koji pomažu ugostiteljima prebroditi krizu, konobar/punac od vlasnika nas je na kraju počastio i odličnim domaćim rakijama. Ručak je obilježila Edina koja je bila jako raspoložena za pomaganje konobarima oko nošenja tacne, skupljanja tanjura i pranja suđa. U konobi nam se pridružilo još dvoje izletnika i nakon nekih dva sata guštanja u iću i piću te kratkom odmoru na suncu, krenuli smo dalje.

Zadnji dio staze na nekim dijelovima prelazi preko rijeke pa je to bio zanimljiv pothvat koji je išao malo teže onima koji su u konobi popili više od ostalih.

Nakon povratka na parking oko 17:30, odlučili smo navratiti do Buzeta u potrazi za oštarijom koja radi kako bi još nekom ugostitelju pomogli u krizi, no nažalost nismo imali sreće. Ali zato nas je Istra za kraj izleta počastila prekrasnim zalaskom sunca. Bio je ovo divno proveden prvi dan proljeća, u odličnom društvu i na predivnom mjestu, ponovilo se!

Comments Off on Staza 7 slapova

Ja5ić

Šoićeva kuća – Stari grad Lipovec – Stražnik – Japetić – Šoićeva kuća 22.11.2020. Autor: Ali Mirza Mulabegović Za prvi izlet imao sam jasne upute – Šoićeva kuća, 08:30 traži…

Šoićeva kuća – Stari grad Lipovec – Stražnik – Japetić – Šoićeva kuća

22.11.2020.

Autor: Ali Mirza Mulabegović

Za prvi izlet imao sam jasne upute – Šoićeva kuća, 08:30 traži ljude koji izgledaju kao s aftera – a rekli su mi da je planinarenje teško.

Dok je većina s parkinga krenula u jednom smjeru naša grupa je krenula okomito prema Starom gradu Lipovec na 582 metra n/v, inicijalni tempo entuzijastičan prvenstveno zbog toga jer smo htjeli što prije uloviti tople zrake sunca, a i što prije zaboraviti -5 stupnjeva koji su nas dočekali tog promrzlog nedjeljnog jutra.

Sunce kroz ono malo ostataka Starog grada Lipovec nam je dalo energije da krenemo dalje prema Stražniku na 708 metara n/v stazom laganog intenziteta gdje smo napravili kraću pauzu, a energija se prvenstveno skupljala za intenzivnu seansu popularne narodne igre “klet ili vikendica”.

Klet ili vikendica by Zorka

Opuštanje je bilo poželjno, jer je zapravo sad slijedio najveći i naintenzivniji uspon do Japetića na 879 metara n/v. Osim što sam naučio pravila igre “klet ili vikendica”, tijekom ovog uspona sam takoder naučio da bi se nešto smatralo ravnim mora biti “dovoljno dugo da se može igrati mali nogomet ili bar stolni nogomet”.

Prije vrha osvježili smo se u Planinarskom Domu Žitnica, isčudavali se gužvi i otkrili da ako naručiš duplu rakiju zapravo dobiješ čašu rakije.

Spust do Šoićeve Kuće je jedan skriveni zaleđeni komadić za neke izletnike učinio zabavnijim i da održe svoj osobni prosjek da svaki put na izletu padnu (nećemo imenovati pojedince).

(S)likovni izvještaj by Zorka

Hvala izletnicima na prvom izletu i predsjedniku na toplim riječima pri upoznavanju “tebe znam samo s izvoda”.

Comments Off on Ja5ić

Bjelolasica

08.11.2020. Autor: A.M Nisam pisala zadaćnice od srednje škole, sto je bilo u prošlom desetljeću, ali evo, dopala me čast da vas izvjestim kako je prošao izlet na Bjelolasicu, moj…

08.11.2020.

Autor: A.M

Nisam pisala zadaćnice od srednje škole, sto je bilo u prošlom desetljeću, ali evo, dopala me čast da vas izvjestim kako je prošao izlet na Bjelolasicu, moj prvi s PD Izletnik.


Na Ivanin poziv da sredimo sklonište za zimu, nas nekolicina se odazvala, u bijegu od korone i zagrebačke magle, ni motika ne zvuci loše. 
Krenuli smo u nedjelju ujutro, dogovor je bio da se nađemo u 10 u Begovom na kavi. Mi došli, a kave nema, sve je bilo zatvoreno i napušteno. Bez razloga da se dulje zadržavamo, odučili smo krenuti prema skloništu, i to malo duljim putem. Nas 11 vođeni Nikom i Burom smo krenuli prema skloništu. U opisu izleta je stajalo “lagani uspon”, moja pluća se nisu složila s tom izjavom, a bome ni koljena na putu dolje, ali, bez puno kukanja, ipak smo brzo stigli do skloništa.

Dečki su odmah izvadili stol i klupe, u par minuta stol je bio prekriven hranom, od sira, slanine, kruha, hrane za ptice… za svakoga je bilo ponešto. Uspjeli smo čak i iskopati malo kave u skloništu i skuhati ju u loncu. Nakon par zdravica i malo drijemanja, dio ekipe je krenuo  prema vrhu, dok su ostali ostali srediti sklonište. 

Pogled s vrha je divan, imali smo savršeno sunčani dan, bez ijednog oblaka na nebu, te se pogled pružao od Slovenije i Triglava, Snjeznika, Malog Lošinja, Bijelih i Samarskih stijena, cijeli Velebit, do nečega u Bosni sto nismo uspjeli identificirati. Savršen pogled na koju god stranu se okreneš. Hodali smo malo po tim brežuljcima na vrhu, malo na jednu stranu, malo na drugi, dok se konačno nismo vratili do skloništa. Budući da su dani sve kraći, nismo mogli još dugo ostati, tako da smo pojeli i popili ostatke i krenuli natrag prema autima i prema maglovitom Zagrebu. Moram priznati da sam još pod dojmom Bjelolasice i nadam se da ću se gore uskoro vratiti… 

Comments Off on Bjelolasica

Velika/Mala Planina

Stahovica – Gradišče – Črnuški dom na Mali planini 14-15 prosinca 2019. Autor: V.K. Nalazimo se u Cugu u 6:45 i krećemo u 7. Izletnički čitano, nalazimo se u Cugu…

Stahovica – Gradišče – Črnuški dom na Mali planini

14-15 prosinca 2019.

Autor: V.K.

Nalazimo se u Cugu u 6:45 i krećemo u 7. Izletnički čitano, nalazimo se u Cugu do 7:20 i krećemo oko pola 8. Stižemo u Stahovicu i u želji za rakijom, kavom i toaletom odlazimo u Gostilnu pri planinskem orlu gdje nalazimo sve potrebno plus prepariranog zeca s rogom. Čudno da to vidim od jedne viljamovke. Misleći kako su u međuvremenu ostali Izletnici došli čekamo još pola sata dok zadnji Izletnički auto nije oštrikao rukavice, obukao gojzerice i gamaše i najzad odustao od sklapanja čudnih teleskopskih štapova zbog čega sam bio izrazito sretan jer najzad krećemo!

Zbog inverzije temperature gdje je temperatura rasla porastom nadmorske visine događala se i redukcija obučenih slojeva odjeće. Iz Junaka Marka se pušilo. Doslovno. Prolazili smo kroz slojeve magle kroz koje je tuklo sunce pa smo izašli iz magle. Temperatura se ponovno počela spuštati pa su se slojevi odjeće ponovno nabacivali. Snijeg je postao sve učestaliji, trajniji i dublji, no ipak na stazi dovoljno ugažen zbog mnogih Slovenaca koji valjda prije jutarnje kave odrade hajk i nazad. Nimalo Izletnička, ali lijepa navika. Popeli smo se iznad magle i ispred nas je bila samo bjelina snijega, plavetnilo neba i sunce iz teletabisa je navijalo za nas da izdržimo još malo. Nije uzalud, jesam spomenuo da je uspon strm?

Dolaskom na Malu planinu na vidiku su se pojavile prve pastirske kuće gdje tokom ljetnog perioda borave, pogađate, pastiri. Plavo nebo, snijeg sa tragovima vjetra, mrlje crnogorice sa dugim sjenama i kućice koje vire iz snijega su stvarale nezaboravan pejzaž vrijedan svakog piksela oka. Odlučili smo ne otići prvo na dom već otići do vrha Gradišča. Ne pitajte me za nadmorske visine, google ih jako dobro zna. Sunce se sve više primicalo svojoj donjoj točki na horizontu te je svojom ožarenošću i krasotom izbilo iz glava razmišljanja o debljim čarapama i traume izazvane Kolindom Grabar Kitarović. Zalaskom sunca boje na nebu i snijegu su se neprestano mijenjale. Neopisivo lijepo! Tren u kojem želimo biti Argus Panoptes jer par očiju nije dovoljan.

Dolazimo pred dom nakon cca 6h. Grah i kobasica, piščančje nešto i ostala planinska jedilna ponuda se nižu po stolovima i polako dajući snagu za ono što slijedi. A slijedi navala San Remo hitova, šutka na slovensku polku, piruete sa tetom sa šanka, Tajči revival i vuča na ples I.Č. svega živoga u prostoriji. Proplesao je i desetljećima mrtav medvjed iz sobe s tavana. Ne bi on, ali I.Č. je inzistirala. I.P. je uz mješavinu alpskih trava sa vatrenom vodom doživio prosvjetljenje i katarzu.

Jutro je donijelo prazne novčanike i oblačno nebo. Ne prehladnim vremenom spuštamo se nazad prema Stahovici i spuštamo se cca 3h. Krećemo prema krčmi Pri Jurju gdje je viđen najveći pohanac i najveći privatni kutak posvećen Drugu i državi Bivšoj. A.J. je poliven čajem po leđima, a nakon toga i juhom po nogama, dovoljno da se nasmijemo svi osim njega. Nasmijani, siti i ljepotom opiti vraćamo se svakodnevici.

Comments Off on Velika/Mala Planina

Stap

Ljubotići – Kamena galerija – sklonište Tatekova koliba – Debeli Kuk 19-20 listopada 2019. Okupljanje 11 zanesenjaka u 7 ujutro ispred Cuga. Emil predloži pivo po pola što objeručke prihvatim…

Ljubotići – Kamena galerija – sklonište Tatekova koliba – Debeli Kuk

19-20 listopada 2019.

Okupljanje 11 zanesenjaka u 7 ujutro ispred Cuga. Emil predloži pivo po pola što objeručke prihvatim i dan krene kako spada. Pičimo autom prema Ljubotićima koji se nalaze 20 km iza Starigrada. Lokacija – Južni Velebit. Par kilometara prije Ljubotića naletimo na Tommy dućan, te stajemo drmnut još jednu pivu. Pred dućanom razglednica iz Dalmacije, preuranjeno umirovljena ekipa sjedi na tavalonima i izbija unučiće usred jutra. Sredina jeseni, a sunčano i vedro uz 25 stupnjeva u hladu. Među nama vibra odlična. S nama su ovaj put tri nove cure koje su se te tek učlanile, Gabriela, Klasja i Željka. Drage i jako pristupačne cure. Osim njih prisutni: Igor, Valerija, Irena, Domagoj, Goran, Marko, Emil. Univerzalni vojnik Juric nam se priključuje iz Zadra i istog dana se vraća dolje. Samo on zna zašto.

Nego, krećemo hodat iz Ljubotića (300m n.v.) u 11h, te laganim hodom stižemo do Kamene galerije oko 15h. Putem pogledamo Mirila (spomen na pokojnike, molim proguglati). Na Kamenoj galeriji živi kamenjar, alpinističke vještine donekle nužne što neke potakne na njurganje. Al u principu laganica, penjanje uz pomoć ruku, samo na dva mjesta u dužini 5 metara sajla kao osigurač. Taman pred mrak stižemo do Tatekove kolibe.

Iznenadio nas broj ljudi. Sredina jeseni, vedro uz ljetne temperature, natjeralo mnoge u planine. Tatekova koliba kapaciteta 12ak ljudi, a pred sklonište ih došlo spavat duplo više. Neki od naših u šatore, a neki spavaju na zraku. Zemlja još topla, ekipa spavala vani u proljetnim vrećama. Osim ljudi, gore su i dva mala psa, Noklica i još jedna starija ženka. Ova starija lajala cijelu noć. Prije spavanja smo se pred šatorima malo podružili, podijelili smo klopu koju imamo. Pio se šumeći magnezij s votkom, gin tonic i viski kola. Ran odlazak na spavanje. Nema presinga, svi cool. U skloništu velik broj ljudi, ne zna se ko je prdnuo pa mnogi to iskorištavaju. Hrkanja je također bilo.

Ujutro u 9h iz Tatekove kolibe krenuli na Debeli Kuk. Tatekova koliba je na 960m n.v., a Debeli Kuk na 1269m n.v. Sat vremena hoda do gore. Neki nisu išli gore, tako da njihove doživljaje ne mogu opisivati. Iako je vikend bio +25 stupnjeva, na Debelom kuku nas dočeka totalna zima, jak vjetar i magluština. Fora. Od Debelog Kuka, preko Tatekove kolibe, spuštamo se dolje prema Ljubotićima, obog puta drugim putem. S obzirom da se vratio već prvog dana, Juric je navodno javio da od skloništa do dolje ima 2h hoda, a nama je trebalo 4h uz dobar tempo. Brutalan kamenjar, skakutali smo ko koze po grotama. Ovo za nazad je bilo dosta naporno. Dobra obuća nužna. Skupilo se i taj drugi dan punih 6 sati hoda pa smo bili dolje kod auta oko 15:30h. Meni se žurilo na neki rođendan u Zagreb pa je nas četvero (Gabriela, Klasja, Željka i ja) otišlo na pivu i sunčanje na terasu u Starigradu, nakon čega smo krenuli za Zagreb. Što se tiče ostalih, oni su otišli negdje na klopu i na kupanje u moru.

Rezime: Lijep izlet, mali broj ljudi, super vrijeme, kupanje u moru. Tatekova koliba u stanju iznad očekivanja. Oba dana 5-6 sati hoda, nešto naporniji izlet, ali ne prenaporan. Zanimljivosti: Mirila i Kamena galerija. Preporuka navedene zanimljivosti ne propustiti.

Filip B.

Comments Off on Stap

Pečenkijada-2019

Zapisnik Izvješće Pečenkijada Datum | vrijeme | Organizator sastanka: PD Izletnik Podnositelji izvješća Ana Goršeta Izvješće s puta Polazak: 8:00 Trajanje: dva dana i jedna noć Izvješće: Fantazija: druženje članova…

Zapisnik

Izvješće Pečenkijada

Datum | vrijeme | Organizator sastanka: PD Izletnik

Podnositelji izvješća

Ana Goršeta

Izvješće s puta

Polazak: 8:00

Trajanje: dva dana i jedna noć

Izvješće:

Fantazija: druženje članova planinarskog društva koje ne uključuje osmosatno pješačenje i mučenje s preteškim gojzama.

Realnost: „Pečenkijada“, natjecanje u pripremanju pečenke u organizaciji motorističkih klubova na kojoj je tradicionalno i PD Izletnik kao glavna zvijezda susreta. Od jutra, kada je planiran dolazak u 10 sati, polako se počinju skupljati redovni i pridruženi članovi Izletnika. Euforija, koju dodatno potiče zvuk motora, obuzima već pri izlasku iz auta. Magla koja je obavila Slavonski Brod nije imala šanse i vrlo brzo svaki komad odjeće postaje suvišan. Organizacijski odbor već je tamo i sve pripremne radnje su poduzete kako bi ostali bezbrižno naprosto uživali. Mali praščić već se u 10 ujutro zarumenio jer jako je bitno na vrijeme poslužiti pečenku kako bi žiri mogao dati svoju prestručnu ocjenu o kvaliteti. Pečenka je bila gotova na vrijeme i servirana na pladnju s tolikim ukusom i elegancijom da je teško bilo uopće i dirati u isto no žiri obuzet mirisom i sjajem mesa nije dugo čekao da navali na pečenku. Kada je završio taj službeni dio krenula je prava zabava. Piknik na obali rijeke Save uz rijeku piva, rakija i ostalih osvježavajućih pića. Pečenka je bila toliko ukusna da se nitko nije mogao suzdržati od poslijepodnevnog odmora. Kada se krv vratila iz želuca u mozak preselili smo se svi skupa na obalu uz zvuke muzike. Vrlo brzo muški članovi, vrlo poduzetni i ne gubeći vrijeme, složili su logorsku vatru oko koje se formirao divlji ples i neopisiva zabava. Navedeno nije jenjavalo satima. Kasno u noći bilo je vrijeme da se preselimo u planinarski dom gdje je bio organiziran smještaj. Vrlo topla i slatka kućica čekala je na nas umorna „planinare“. Fešta se preselila za šank planinarskog doma, a priča se da su se zvukovi te divne melodije čuli do samog centra Slavonskog Broda. Dan danas priča se o onim Purgerima koji su došli i osvojili. U nedjelju ujutro na meniju je bio, naravno ostatak odojka, što je bio pun pogodak nakon opisane večeri. Organiziran je još izlet preko granice kako bi se sve zaokružilo te je ekipa došla u Zagreb svojim kućama, punih želudaca i napunjenih baterija i s divnim uspomenama, u kasnijim večernjim satima.

Ana Goršeta

Comments Off on Pečenkijada-2019

Type on the field below and hit Enter/Return to search