PD Izletnik

PD Izletnik

Planinarsko društvo Izletnik

Category: Izleti

Fruška gora, Vojvodina „Al se nekad dobro jelo“ 01.-03. maja 2015.

PRVOMAJSKI IZLET NA FRUŠKU GORU (ili kako smo pokorili Srijem bez ispaljenog metka, barem ne onog iz puške) Petak, prvi svibnja, dan prvi. Na međunarodni praznik (ne)rada krenuli smo autobusom…

PRVOMAJSKI IZLET NA FRUŠKU GORU

22494_451597141662275_1867226738542117018_n
(ili kako smo pokorili Srijem bez ispaljenog metka, barem ne onog iz puške)
Petak, prvi svibnja, dan prvi. Na međunarodni praznik (ne)rada krenuli smo autobusom na istok, nakon pristojnih pola sata kašnjenja (nepristojno je na 1. Maja krenuti na vrijeme). Dan je bio sunčan, pravi proljetni, baš za rakijicu. Drugarica Olga bila je na telepatskoj razini i izvukla bocu „Žute ose“, opako dobre rakije, vrijedne višestrukog kušanja. Čiste savjesti čovjek bi je se mogao napit. Sa „Žutom osom“, ne s drugaricom Olgom.
Kako smo išli put Srbije, u autobusu je raslo jugonostalgičarsko ozračje, garnirano adekvatnim parolama koje ne smijem niti ponoviti. U parolašenju je prednjačio drug Papageno, što je i razumljivo – kao stari Titov pionir i omladinac, sve je parole znao napamet. Naravno da su mlađe generacije kaskale za njim – ne znaju one što je nama značilo nošenje štafete mladosti ili lik Bate Životinje u partizanskim filmovima. Kasnije se drug Papageno umorio, zalegao između sjedala i usnuo snom pravednika.

11209464_450236825131640_3698785223009511432_n
U Slavonskom Brodu poluvrijeme – dočekalo nas gastronomsko iznenađenje u obliku domaćih suhomesnatih proizvoda. Da se domaćini ne uvrijede, pojeli smo sve. Okrijepismo se tako, povratismo (ne u wc) već snagu i krenusmo dalje. Na srpskoj granici nitko nije bio uhapšen (čak ni ja). Samo je zadrigla policajka znakovitog prezimena „Milošević“ pozvala vođu puta na red što pojedini putnici spavaju. Mislio sam da će nas po dobroj staroj navici istjerati iz autobusa i držati nas do navečer, ali ništa. Pustili nas za pet minuta. Očito se ni njima nije dalo zezat s tamo nekim planinarima, budalama koji se, ničim izazvani pentraju po gudurama.
Prije Fruške Gore stadosmo u Srijemskim Karlovcima. Ubav gradić srednjeeuropskog štiha, vidi se da je Austrougarska ovdje vladala više od 200 godina. Naravno, ne smiješ iz centra skrenuti u pokrajnji sokak – odmah ulaziš u balkansku mahalu.
Napokon – Fruška Gora. I prvo iznenađenje: Fruška Gora je nacionalni park. Čudili smo se ko pure dreku, jer na svakom koraku posjetioci su palili vatre i roštiljali. Da to učiniš na Plivicama ili Krki, ostao bi bez genitalija. Poslije smo saznali da se, kad ne mogu suzbiti paljenje, vlasti naplaćuju svako ognjište 500 dinara. Očito je pojam nacionalnog parka rastezljiv od države do države.

11062359_451598271662162_5302870010423991099_n
Iskrcali smo se iz autobusa i kroz šumu krenuli put planinarskog doma Zmajevac, našeg odredišta. Odmah na početku, pretrpjeli smo prve žrtve. Drugovi Rukavina i Papageno odlučili su raspirivati bratstvo i jedinstvo s lokalnim domorocima pa su zaostali čuvajući nam odstupnicu. Poslije su nam se prilično „veseli“ pridružili kod tv tornja. Mi ostali smo, nakon prvotnog muvanja i određivanja gdje smo uopće, uhvatili pravi put. Preko Brankovog groba i manastira Grgetek udarili mi pristojnu šetnju. Fruška Gora pomalo podsjeća na zagorske brege, razlika je što u Zagorju uspijeva vinova loza, a na Fruškoj Gori – manastiri ( ima ih čak 18).Kako smo pješadijski krenuli dosta kasno, mrak nas je stigao na pola puta, kod polusrušenog tv tornja. Tako nas je autobus odbacio do doma Zmajevac. Dom je smješten u središtu Fruške Gore i pruža solidan smještaj. Tamo nas je dočekala izdašna večera i spontani kulturno umjetnički program u obliku cigansko-ezekerskog dua „tambura i harmonika“ (Ezeker=osječki purger). Priučeni glazbenici bez sluha prvo su nas probali oraspoložiti spletom hrvatskih pjesama. „Beži Jankec, cug ti bu pobegel…“ pjeva cigo iz petnih žila, zvuči vjerodostojno na kajkavskom kao Bata Živojinović u „Brezi“, pogodi svaki treći akord. Poslije smo mu prijateljski šapnuli da batali hrvatske pjesme i da se prebaci na svoje, gdje promaši tek svaki drugi akord. Bio je to pun pogodak: društvo se razgalilo, poskakalo na stolce i stolove. Dernek do jutra. Kako svaki pristojni dernek ne može proći bez tuče, pobrinuli su se lokalci. Potukli se izvan doma i začas svi došli krvavih majica i nastavili piti kao da se ništa nije dogodilo.

11078260_451598448328811_2348160760804713129_n
Subota, 2.svibnja, dan drugi, osvanuo je u kiši i magli. Kad smo se raskrmeljali, dio ekipe odlučio je ipak riskirati blato i opaliti kružnu turu po obližnjim manastirima. Veći dio odlučio je prošetati do obližnje Vrdničke banje. Pothvat je bio uspješan, jer upad u bazen bio je bagatela plus grupni popust. Neki su doduše otišli prvo u saunu, ali nikad nisu došli do nje, jer su, eto, iskrsli neki hitni zadaci… Zadovoljni i zadovoljeni, navečer smo se vratili u dom Zmajevac i ponovili večer otprije, samo još živahnije, osobito iza ponoći kad je u naše žene, narodski rečeno, ušao šejtan. Počele one škvičati, pjevati, udarati po vratima soba, lijepiti selotejpom sve do čega su došle. Vidjeli to i neki muški pa udri skupa sa ženama.
I ta je večer skoro završila incidentno s lokalcima. Komunikacija s pijancima ne ide glatko. No, sve je na kraju svršilo dobro…
Valja spomenuti i osoblje koje je bilo na visini zadatka, osobito konobari, a da o gazdinim kćerima ne govorim…

11169618_761265920639440_7491543999077706400_o
Nedjelja, 3.svibnja, dan treći – posjetili nas momci iz Novog Sada koji se konopcima pentraju po drveću. Panonske nindže. Zanimljivo iskustvo podijelila je cijela grupa verući se manje više uspješno.

11053348_761268733972492_3248957075826316550_o
U 2 popodne krenusmo kući. Kako nismo ručali, pala je odluka da skrenemo u Sremsku Mitrovicu i tamo nešto pregrizemo. Šoferu, našem dasi autobusa, ideja se nije nimalo svidjela. Rogoborio je nešto o tahografu, spominjući i nečiju majku. Drug Papageno je iskoristio boravak u Mitrovici za tjednu kupovinu u srpskoj inačici Konzuma i zaključio da je prošao upola jeftinije nego doma. Osim toga, napravio je mali performans jedući sirovo meso za ćevape i održavši prigodni prosede o načinima obrade mesa.
Na granici zastoj – kao da je cijela Jugoistočna Europa odlučila vratiti se na arbajt u Njemačku baš taj dan. U početku smo izišli iz autobusa i baškarili se u travi. Bilo je zanimljivo gledati Bosance iz autobusa ispred, kako nas sa zavišću gledaju da pijemo pivo, a oni pred ženama ne smiju, glume dobre muslimane. Poslije su nas carinici sve potjerali u autobuse.
Nakon trosatnog čekanja ipak nas ponovo pripustiše u EU. Ostatak puta proveli smo u ispijanju piva, šegi, neki su drijemali. Jedino je šofer bio istrajan u pižđenju. U Zagreb smo stigli pred ponoć i razmiljeli se kući, jer ponedjeljak je prijetio već za nekoliko sati. Jedino je šofer još dugo u noć pizdio, spominjao riječi kao tahograf, kašnjenje, idioti, jebem vam mater i slično…
Ako sam nešto ispustio ili sam krivo rekao, unaprijed se ispričavam. Vjerojatno sam bio pijan ili sam ševio (a vi niste) he,he,he…
Izvještaj: Robert Međurečan

photo 5 & 6 Klub penjača po drveću, Fruška gora

Comments Off on Fruška gora, Vojvodina „Al se nekad dobro jelo“ 01.-03. maja 2015.

Kalnik 29.08.2015.

Nekolicina hrabrih, veselih izletnika uputila se 29.8. na Kalnik. Uz kratki dogovor s našom voditeljicom puta, Ančicom, krenuli smo se penjati na sedam zuba. Svaki od njih je poseban i…

11905381_1017071481660027_334157158249276490_n

Nekolicina hrabrih, veselih izletnika uputila se 29.8. na Kalnik. Uz kratki dogovor s našom voditeljicom puta, Ančicom, krenuli smo se penjati na sedam zuba.

11888607_10153071988781404_1177354337188772163_o

Svaki od njih je poseban i pruža divan pogled. Neki su odlučili ići okolnim putem pa smo se malo razdvojili. Obišli smo i vrh Vranilac 643 mnv.

11954645_1479785915655302_8314332459926254260_n

Žeđ je presudila i uputili smo se na Renesansni festival u Koprivnici, a potom na Špancir u VŽ.

Izvještaj: Edina Ćoralić

photo 1 Goran Košarić

photo 2 Vlatka Smolek

photo 3 Hrvoje Vindakijević

Comments Off on Kalnik 29.08.2015.

Survivor vita est 11.-12. srpnja 2015.

Izvještaj sedam veličanstvenih iz netaknutog rezervata prirode Opake ljetne vrućine odgodile su naš ranije planirani izlet zgodnog naslova “safari” te se pred vrhuškom Izletnika nasao zadatak brzo osmisliti jednako atraktivnu…

Izvještaj sedam veličanstvenih iz netaknutog rezervata prirode

11010544_485494884939167_8715250512201973555_n (2)

Opake ljetne vrućine odgodile su naš ranije planirani izlet zgodnog naslova “safari” te se pred vrhuškom Izletnika nasao zadatak brzo osmisliti jednako atraktivnu alternativu. Izlet naslova “survivor vita est”, uz još zanimljiviju naslovnu sliku, privukao je sedam izletnika i izletnica koji su se uputili s dva kraja lijepe naše u hladnu unutrašnjost bjezeći od vrućina. Puteve smo ukrstili u Ogulinu od kud smo krenuli do stanovitog 13og kilometra gdje smo započeli našu avanturu (ukoliko cijena promotivnog i tekućeg materijala na sastancima poraste bit će da je to za amortizaciju izletničkih vozila koja su stradavala na tom podužem makadamu, zahvaljujemo na razumijevanju).

11742827_485495131605809_1692830298865837826_n

Doživljaje hodanja kroz tu netaknutu prirodu je skoro pa nemoguće prenijeti u ovaj izvještaj pa tekstualni dio obogatite i slikovnim izvještajem koji je azurno objavljen na našoj stranici.

11694937_485496001605722_389521329770576197_n

Uspon kroz šumu i porušena stoljetna stabla koja su srušila sile prirode pa ona sada iz ljutnje kidaju planinarima hlače (možemo i za nove hlače skupiti koju kunu kad je nasem Geniju uskoro rođendan), spuštanja u prekrasne prašumaste ambise, puzanje po stijenama fascinantnih oblika, ljestve, sajle, zapinjanje ruksaka i karimata, veličanstven pogled s vrha Bijelih stijena, samo su kratke crtice te subote koju smo završili u idiličnoj atmosferi uz vatricu i lokalno drustvo pri Hirčevom skloništu gdje smo proveli noć.

11745472_485495751605747_8921518109505602437_n

Uz osnovno pravilo obilnog planinarskog doručka nastavili smo svoju sagu u strogom rezervatu prirode spuštajući se znamenitim Vihoraškim putem kao i stazom kostura, koje nismo vidjeli.

Kako je dan bio nadasve lijep, a mi mladi puni snage i elana odlučili smo oživjeti neke stare uspomene našeg precednika i dijela prisutnih izletnika i otići na Klek.

11692537_485493781605944_4910273451804848346_n

Nekima prvi, a nekima nebrojeni put na tom intrigantnom i simboličnom vrhu bio je pravi šećer na kraju ovoga izleta. Teško je bilo zaputiti se natrag, ali domar nas je čekao s hladnom pivom samo do pet sati pa smo naš izlet završili u revijalnom tonu uz koje pivo, planinarske priče s Kleka, bez pjesme, ali uz ukusnu, doduše nezdravu, hranu i ugodno časkanje te planiranje idućeg izleta u dragu nam Zloveniju…

Olga Plazibat

Comments Off on Survivor vita est 11.-12. srpnja 2015.

“Masni udar” Papuk i veseli vinari Kutjeva 18.-19. travnja 2015.

Priča se za PD Izletnik da je divlje i opičeno društvo, tako da su nas ljudi u nevjerici i strahu promatrali kada smo to subotnje poslijepodne dojezdili svojim oktanskim konjima…

11149314_446191835536139_6101212266837976649_n

Priča se za PD Izletnik da je divlje i opičeno društvo, tako da su nas ljudi u nevjerici i strahu promatrali kada smo to subotnje poslijepodne dojezdili svojim oktanskim konjima u Požegu, spremni da poharamo vinograde požeške Zlatne doline. Još se priča da Izletnici uz pomoć božje providnosti pobjeđuju jalove meteorološke prognoze, tako da nas je umjesto potopa na odredištu po tkozjnakojiput dočekalo lijepo vrijeme. Nakon popijene kave zaplovismo Panonskim morem prema ishodišnoj točki našeg puta – malom mjestu ambicioznog i srčanog imena Velika. No pričekajte prijatelji dragi, niti jedna avantura ne započinje bez kvalitetne okrjepe, stoga smo se prvo uputili u vinariju gospodina Perića, kako bi naša bonvivanska nepca osjetila magiju nektara bogova.

11175015_10153208679454250_5358051231518607555_n

Srdačni i simpatični domaćin je našu početnu sramežljivost razbio velikodušnim natakanjem vina svih sorti i boja, tako da su se u čašama izmjenjivali graševina, merlot, sauvignon i syrah. Čaša nikada ne bješe prazna, pa je 15ak hrabrih Izletnika početnu šutljivost zamijenilo dionizijskim raspoloženjem, širokim osmijesima i hedonističkom razdraganošću. Crno-bijelo, crno-bijelo, izmjenjivalo se u čašama, a žamor u ritmu ditiramba širio se veličkim krajem.
No, krenuti se mora, stoga smo, nakon obilne opskrbe vinom, oko 17 sati krenuli prema našem odredištu – planinarskoj kući Trišnjica. Vinski maligani su muški dio Izletnika pretvorili u Izgrednike, koji su se odlučili okupati u praznom bazenu pored puta.
Već je pala noć kada smo stigli do Trišnjice, što je dobro, budući da se u daljini čuo cerek zloduha i urlik divljih zvijeri koje su bile spremne da nas rastrgaju…ali ipak nisam siguran je li to bio možda cerek i urlik samih Izletnika, poznatih po karakterističnom, neartikuliranom glasanju.
Trišnjica se sastoji od dvije planinarske kuće koje je trebalo ugrijati, budući da je noć, iako proljetna, bila iznimno hladna. Trebalo se pobrinuti za Izletnice, koje krasi slabija cirkulacija i strah od smrzavanja, tako da su mužjaci prionuli cijepanju drva i loženju vatre koja život znači. Održavanje vatre dokazano budi neke praiskonske, primitivne osjećaje samodržanja, a muškarce pretvara u testosteronske ratnike. Osim toga, samo bivstovanje uz vatru je puno bolje od buljenja u TV, vrlo je simbolično te potiče na kontemplaciju. Nakon ponovnog natakanja vinom, vesela družina je pozaspala na vlažnim madracima, tada već zagrijanih skloništa.

11059958_446191552202834_6507328382817866342_o
Ne sjećam se kada sam zadnji put spavao 8 sati, isto kao što se ne sjećam kada sam se zadnji put probudio u tako idiličnom okruženju. Sunčani dan je razotkrio svu ljepotu tog arkadijskog kraja, stoga nije bio nikakav problem spustiti se do potoka koji je žuborio oko planinarskih kuća i obaviti jutarnju higijenu. Polagano se doručkovalo, ljuljalo u velikoj klupi-ljuljački koja je visila sa drveta, te se je nakon čišćenja kuća, oko pola 13 krenulo prema civilizaciji. Tek je drugi dan pokazao sve čari Papuka. Taj park prirode je u tom trenutku bio u punom cvatu, tako da se mjestimično činilo da hodamo kroz uređene cvjetne vrtove. Osim toga, hodali smo po papučkim 350 milijuna godina starim stijenama, što ih čini najstarijima u Hrvatskoj.

11150285_446192272202762_2023502775069001461_n

Prolazili smo nepreglednim poljima medvjeđeg luka, kojim bi se moglo nahraniti pola Hrvatske, a zakleo bi se kako sam u jednom trenutku ugledao vragolastog Pana kako na svojim kozjim papcima brzo odmiče u sigurnost guste bukove šume.

11169542_446191745536148_5074046931924687863_o
Na povratku smo osvojili Češljakovački vis, koji sa svojih impozantnih 825 m/nm ulijeva strahopoštovanje, a svakako još treba izdvojiti šetnju poučnom stazom Lapjak, koja vodi do ruševina starog veličkog grada, utvrde sagrađene u 13. stoljeću. Lagana šetnja i dokoličarenje na suncu je učinilo svoje, tako da smo se kod auta, koje smo ostavili u dvorištu domaćina Perića, vratili tek u pola 19.
Ovom prilikom bi pohvalio jednog neustrašivog Izletnika, u narodu poznatijeg kao univerzalnog vojnika, koji je, usprkos bolesti i mučnini, nadljudskim naporima šutke odradio nedjeljnu hodačku turu. Jer njegov moto je spartanska izreka „ili sa štitom ili na njemu“, tako da odustanak od misije nije bio opcija. Tek je u mondenoj požeškoj piceriji odlučio pokazati prezir prema liberalnom kapitalizmu i licemjerju suvremenog čovjeka, stoga je u izgredničkoj maniri obilnim povraćanjem i urlicima iz 9. kruga pakla odlučio zastrašiti sve te konzumerističke ljušture bez duha koje su se tamo obžderavale i koje su izgubile doticaj sa prirodom. Vrhunski performans u tomgotovčevskom stilu je savršeno uspio, a sve je prekinuo El prezidente koji je u wc-u vakcinisao univerzalnog. U Zagreb smo se vratili oko 23 sata, usput sanjajući i kujući nove planove za nove avanture.

Hrvoje Vindakijević

Comments Off on “Masni udar” Papuk i veseli vinari Kutjeva 18.-19. travnja 2015.

Niskogorski maskembal 31. siječnja – 1. Veljače 2015.

Mjesto radnje: Hrvatsko zagorje vrijeme radnje: sunčano u subotu, snijeg u nedjelju likovi: 17 komada radnja: Ljeta gospodnjeg 31.1.2015. u cik zore 5 junaka se skupilo na glavnom zagrebačkom kolodvoru….

Mjesto radnje: Hrvatsko zagorje
vrijeme radnje: sunčano u subotu, snijeg u nedjelju
likovi: 17 komada
radnja: Ljeta gospodnjeg 31.1.2015. u cik zore 5 junaka se skupilo na glavnom zagrebačkom kolodvoru. Cilj je bio stići do Zaboka. Uplašili su se da ih neće biti dovoljno za grupnu kartu za vlak. Međutim među njima je bila jedna dama par ekselans koja je svojom damošću omađijala tetu na šalteru i svi su dobili popust od 40% tako da ih je povratna karta do zabok a per kapita izašla 25 kn. Hvala joj na tome. Put je bio predug jer se zaledila skretnica u Gajnicama. Kasnije su saznali da je istu odledio naš nadaleko poznati univerzalni vojnik i najjači čovijek u PD Izletniku, a i šire, Andrija Juric. Hvala mu na tome.

10996551_418184138336909_4689116368987915103_n

U Zaboku je izletnike dočekala delegacija zabočkih planinara na čelu sa g. Bivolom. Popili su kavicu i krenuli prema zagorskim bregima. Šetnjica je bila prava izletnička, a uskoro se pretvorila u potragu za najljepšom kleti. Svatko je izabrao svog favorita, a pošto smo bogati uskoro će izletnici biti bogatiji i za koju novu nekretninu na pitoresknom brijegu. Na putu su upoznali Jožu, Štefa i Franca s kojima su utažili žeđ. Vino im je imalo okus zelene jabuke. Nakon tri sata hoda stigli su u planinarsku kuću Picelj.

10968317_418184091670247_570276000855302733_n

Ista je prekrasna, fenomenalno opremljena, uredna i čista. Nakon objeda uslijedilo je drijemanje i priprema za maskenbal. U kasnim poslijepodnevnim satima stiglo je pojačanje u crnim limuzinama. Krenula je slava, plesanje, šala, pjesma, svi su se raspojasali a zmaj Papageno je rigao vatru. U nedjelju molitva i kontemplacija sa okusom Genijevog roštilja, plenk čelendž i povratak u glavni grad RH.

Veliko hvala domaćinima koji su uvijek bili na usluzi, vrlo susretljivi, par ekselans ljudi.

Nemanja Bačić

 

Comments Off on Niskogorski maskembal 31. siječnja – 1. Veljače 2015.

Kroz Narniju do Stubice pa na žur 7. veljače 2015.

IZVEŠĆENJE: UVODNIK: Izlet je bio internacionalnog karaktera, pošto je izletu nazočila, kao posebna gošća PD Izletnika, Predstojnica PO PDS Velebit. CIlj izleta je bio doći u Stubicu, preko Sljemena, na…

10256067_10153099452404614_7427635046397524838_n

IZVEŠĆENJE:

UVODNIK:

Izlet je bio internacionalnog karaktera, pošto je izletu nazočila, kao posebna gošća PD Izletnika, Predstojnica PO PDS Velebit. CIlj izleta je bio doći u Stubicu, preko Sljemena, na ekranizaciju Seljačke bune, da gledamo kako gospoda tuku čobane i eventualno im se pridružimo. Određeni dio poštovanog članstva nije bio prisutan. Neki su večer prije završili u kanalu, neki su uhapšeni, a neki su jednostavno isparili u zrak.

VODNIK:

Našli smo se u 8, a krenuli oko 15 do 9 Bikčevićevom stazom do Puntijarke. Staza je već bila isprečena pa smo lakog koraka stigli do odredišta. Tamo stigosmo oko 10 i 40. Odmorilo se popilo i opustilo. Oko 11 i 30, krenulo se pod (ne)stručnim vodstvom dragog precednika Samira putem Stubice Donje preko Hunjke. Prčenje je već krenulo 15-ak metara od Puntijarake. Staza je bila neisprčena sve do podnožja zagorske strane Medvednice tako da je put traja nekoliko sati i bio dosta naporan.

DSC_0116

Nekoliko međuvjerskih i međunacionalnih incidenata poslije (i jedan slučaj međuvrsnog opčenja) stigli smo do podnožja u Stubicu Donju i odmah se uputili na Seljačku bunu (oko 16 sati).

DSC_0117

Čobani su već bili pobijeni dok smo mi došli. Stupili smo u kontakt s gospodom, ali oni nisu htjeli stupiti u kontakt s nama. Na buni smo ugledali i premijera Milankovića kako pije i jede i ne plača račune. Oko 17 i 45, nakon nekoliko čašica okrijepe uz lake note Laganini benda, precednik Samir je otpremio drago članstvo na vlak (i to u 2. klasu, toliko je širokih ruku), dok su po mene, Hroničara ovih dogodovšitna, i precednika, došla crvena nabuđena kola i otpremila nas u smiraj.

Na stražnjem sjedalu kola precednik Samir i ja, hroničar, smo, kako i pristoji odgovornim planinarima, istražili jedno drugom međunožja u potrazi za krpeljima.

PODVODNIK:

Izlet je završio trijumfalno, ali za događaje poslije, koje ni najvećem dušmanu ne bi poželio da im nazoči, nisu me ni godine iskustva sa opskurnim internet stranicama uspjele pripremiti.

Naime, oko tri ujutro sam, na poziv precednika, došao do opskurnog kluba zvanog SIRUP. Tamo sam na svoje zaprepaštenje nazočio TRANSformaciji našeg voljenog precednika iz Samira u Samiramidu, iz precednika u precednicu, koja se nije prodavala, već NUDILA okolo za judine pelinkovce. Takvo što nisam vidio ni u sauni David. Uzrujan sam napustio to bogohulno mjesto i otišao doma raditi sklekove u pokušaju da zaboravim klete događaje.

Vaš hroničar

Izvještaj: Igor Potočnjak

photo 1 Mirela Šavrljuga

 

Comments Off on Kroz Narniju do Stubice pa na žur 7. veljače 2015.

Od 0 do Učke 21.-22. ožujka 2015.

Bila je subota, a mobitel me probudio prije 6 ujutro. Teško je objasniti zašto, ali ustao sam se. Oko 7 sam se dovezao do Lisinskog gdje se već okupio solidan…

Bila je subota, a mobitel me probudio prije 6 ujutro. Teško je objasniti zašto, ali ustao sam se. Oko 7 sam se dovezao do Lisinskog gdje se već okupio solidan broj izletnika. Krenuli smo za 15-tak minuta prema Istri. Uz stajanje na Ravnoj Gori, druženje u autobusu i dobro raspoloženje došli smo iznad Rijeke gdje je Rukavina otpjevao par predivnih navijačkih pjesmica. Nećemo sad citirati da ovaj izvještaj ne bi završio na sudu kao dokazni materijal.

11075231_434329090055747_9214091154792679650_n

Bus nas je odveo do Medveje. Većina ljudi se spustila na plažu i nikad ne bih rekao da će ti isti ljudi umjesto da se čitav dan izležavaju i piju kavu par metara od mora krenuti na uspon od 0 do 1400. Međutim, mi smo krenuli uzbrdo. Putem smo imali par pauza, naletili smo i na neke ne previše zanimljive ljude i malo po malo se penjali prema cilju. Bilo je hladno, a ja to nisam očekivao. Inače ne bih imao rukavice, ali sam ponio Damirove da mu ih vratim i mogu reći da su mi jako dobro došle. Bilo je nešto sitno i snijega, ali ne možemo biti nezadovoljni vremenom.

10644740_434381920050464_6291863502954608016_o

Malo po malo smo došli do vrha na kojem smo se zadržali petnaestak minuta i krenuli polako dalje prema domu. Prije doma nas je počeo hvatati mrak, tako da su neki stavili i lampe na glavi. Očito ima smisla što smo krenuli rano ujutro. U domu nas je dočekala hrana, a za zabavu smo se pobrinuli sami. Pojeli smo, lagano pijuckali razne osvježavajuće napitke i zabavljali se. Ja sam se izdvojio od ekipe i pročitao intervju Stipe Božića u Jutarnjem. Ostalo mi je u sjećanju da se Stipe Božić sto puta u planinama pitao što je njemu to trebalo i zašto nije ostao doma na toplom. Kako je vrijeme odmicalo bilo je sve zabavnije. Čak se i plesalo. Negdje poslije ponoći je domar ušao, bez riječi ištekao radio iz struje i odnio ga. Po hodu je malo podsjećao na Ramba. Kažu da je bivši Gss-ovac. Vrata doma su bila zaključana, pa su neki ljudi do šatora izašli kroz prozor. Pozicija prozora je bila malo povišena. Kad su izlazili pomislio sam da je dobro što je cesta blizu, jer će hitna lako doći. Čudo da je to prošlo bez ozljeda. Sve u svemu, bilo je zabavno, griješilo se mišlju, djelom i propustom… da … dobro nećemo o propustima. Tko je bio tamo zna, a tko nije bio tamo isto zna. Ja sam spavao u kuhinji i bilo mi je skroz ok.

10986431_434329366722386_8974130296588302504_o

Sutra ujutro nas je domar postrojio i rekao kako je on jako dobar, jer neki drugi bi nas u 10 potjerali spavati. Nešto poslije 9 smo krenuli polagano prema moru. Bili su u planu neki manji vrhovi, ovisno tko hoće.

10845669_434330690055587_3415695206994049820_o

Slučajno smo naletili na ranč i simpatičnog rančera. Tamo je bio konj od 39 godina. Genije ga je hranio jaffa keksima. Malo smo popričali, popili nešto i otišli do nekog slapa. Ja u flisu, bez ičeg ispod. To nije bilo pametno i zbog toga su mi se ljudi smijali. Slapa nije bilo, jer nije bilo vode. Vratili smo se do ranča i krenuli dalje. Neki su se popeli do vrhova. Ja sam to zaobišao i otišao sjesti u kafić uz more. Neki su otišli pojesti nešto konkretno, neki samo sladoled i nakon nekog vremena smo otišli do busa. U autobusu je Rukavina ispuštao neartikulirane glasove, valjda zato što on misli da je to lijepo. Ne znam točno kad, ali nismo prekasno došli u Zagreb. Bilo je lijepo i nadam se da će se ovakvi izleti ponoviti.

Andrija Juric

Comments Off on Od 0 do Učke 21.-22. ožujka 2015.

bIJEG OD sNIJEGA 28. veljače – 01. ožujka 2015.

Naš unaprijed planirani i organizirani bijeg od snijega spontano je započeo u ranim subotno-jutarnjim satima. Put je prošao relativno mirno, jedino je malo zabrinutosti izazvao snijeg u Gorskom kotaru, no…

Naš unaprijed planirani i organizirani bijeg od snijega spontano je započeo u ranim subotno-jutarnjim satima. Put je prošao relativno mirno, jedino je malo zabrinutosti izazvao snijeg u Gorskom kotaru, no čim smo došli na primorsku stranu, strah je nestao.

10295086_432077863614203_2200228130048852661_o

 Nakon spektakularnog prelaska drugim najvećim betonskim lučnim mostom na svijetu, ubrzo stigosmo do Valbiske gdje su nas dočekala najnovija i najmodernija plovila Jadrolinijine flote, koja već najmanje 20 godina sigurno prevoze zadovoljne putnike iz svih krajeva bivše države i istočnog bloka. Nakon vrlo ugodne vožnje stižemo u Merag nad kojim dominira dosta zanimljiv prizor Meraške jame. Put nas dalje vodi do Osora, mjestašca koje svoje postojanje duguje mostu koji spaja Cres i Lošinj. Usput saznajemo i da su ta dva otoka nekada bila jedan, ali da je negdje u Rimsko doba (ne znamo jel republika ili carstvo) prokopan kanal koji je taj praotok zavadio na Cres i Lošinj. Tamo dio stvari ostavljamo vrlo susretljivim GSS-ovcima, koji nam ih prebacuju na dom, a mi nastavljamo put Nerezina gdje ostavljamo aute i krećemo na naš pohod.

10474122_432077886947534_5716857368422039903_o

Put nas vodi jedno vrijeme kroz civilizaciju koja postupno i lagano postaje vrlo lijep i ugodan otočko-šumski krajolik sa zanimljivim detaljima poput odmorišta uz malo jezerce i prirodni vidikovac. Izbijamo na vrh teško pamtljivog imena, odakle puca vrlo lijep pogled (al realno, ima i ljepših) na Lošinj i susjedne otoke poput Suska i Unija. Nakon kraćeg odmora nastavljamo hrptom preko još jednog vrha teško pamtljivog imena (s tim da je ovaj najviši na otoku), pa se lagano spuštamo do odredišta – malog i simpatičnog doma na atraktivnoj lokaciji.

11058576_432077820280874_8366192097693341713_n

Tamo nas odmah dočekuje večera. Slijedi odmaranje i opuštanje, dok mir razbija tek pokoji meket tamošnjih ovaca, poput onog iz poznatog evergreena “Stojadinka ovce šiša”. Večernji program započinje dijeljenjem prigodnih poklona za posebne zasluge te prošle i aktualne rođendane. Nakon toga proslava se nastavlja u neformalnom tonu uz pjesmu, kolače i veselje. Sve prolazi u najboljem redu osim male nezgode našeg presjednika, koji u mraku ne uspijeva vidjeti putokaz za Beč, što rezultira time da sada mnogi neće vidjeti Beč.

11051938_10153097012637801_972147467234044170_o

Nakon što su se svi lijepo odmorili i naspavali, slijedi buđenje, za doručak ni manje ni više nego jaja (koja su u jednom trenu smatrana zauvijek izgubljenima, ali su na kraju ipak nađena) s tartufom koji to možda nije, konsenzus nije postignut po tom pitanju. Odlučujemo da ipak nećemo natrag planiranom rutom, već kraćom, a višak vremena ćemo iskoristiti za posjet Lubenicama. Povratak vodi vrlo zanimljivom stazom koju neki opisuju “kao iz bajke”, drugi “kao iz horor filma”, a treći “kao iz neke postapokaliptično-ratno-pustolovne video igre”, u svakom slučaju nitko nije ostao ravnodušan. Na povratku planirano stajemo u Lubenicama, mjestu sa više crkava nego kuća, sa lijepim pogledom sa litice, sa lijepom plažom dolje u daljini, no na moje veliko iznenađenje, lubenicama ni traga. Nije mi jasno. Sretni što smo bili na moru, a ipak uspjeli izbjeći doticaj s dotičnim i svim strahotama koje tamo žive, hvatamo planirani trajekt za povratak i mislima već na sljedećem izletu, još jednom zahvaljujemo modernoj tehnologiji i globalnom zatopljenju što su nam omogućili ovaj bIJEG O D sNIJEGA.

Gordan Valjak

Comments Off on bIJEG OD sNIJEGA 28. veljače – 01. ožujka 2015.

Marš podrške globalnom zagrijavanju – SMRT SNIJEGU 21. veljače 2015.

Nadahnuta ekspedicijom, mijenjam naslov izleta na Bjelolasicu u živopisniji: Demonstracija ljepota mazohizma Odabrani Izletnici – njih 5 najspremnijih i najhrabrijih, okupili su se u subotu 21.2.2015. u 8 sati i…

Nadahnuta ekspedicijom, mijenjam naslov izleta na Bjelolasicu u živopisniji: Demonstracija ljepota mazohizma

bjelolasica

Odabrani Izletnici – njih 5 najspremnijih i najhrabrijih, okupili su se u subotu 21.2.2015. u 8 sati i njemačkom limuzinom krenuli prema Hrvatskom olimpijskom centru Bjelolasica od kuda kreće naš put na Bjelolasicu. Stigavši do Jasenka, pitoresknog mjesta u podnožju Bjelolasice, nismo mogli odoljeti da ne doživimo čari nadaleko poznate lokalne birtije koja slovi kao okupljalište lokalne društvene kreme. Osim toga, počela je padati kiša pa se sijelo pokazalo ugodnim i korisnim.

11017705_10204791201912852_3364610698953892917_n

Na uspon smo krenuli oko 12 sati kada je čak provirilo i Sunce. Prtilo se od samog starta, a što smo se više penjali bilo je, logično, i više snijega.

Bilo je i ponešto lutanja u potrazi za markacijama tako da informacija koja stoji na netu o sjajno markiranom putu nije niti izdaleka točna. Osim oštrih uspona bilo je i dosta tabananja po ravnom iako je i tada osjećaj kao da se hoda uzbrdo jer treba prtit. Uspostavilo se da zadnji uspon vodi do Sjevernog pola (na slikama možete zorno vidjeti o čemu pričam). Vrh smo osvojili nakon skoro 6 sati napornog prćenja zahvaljujući intuiciji i oku sokolovom jer je putokaz za vrh koji stoji na grebenu bio okrenut za 180 ̊.

11018875_423252374496752_2791023722673502581_o

U skloništu, koje se nalazi u blizini vrha, dočekala nas je vatrica pa smo s guštom navalili na delicije i šampanjac jer je vrh vrhuške ispraćao dvadesete. Proširili smo dobar glas o Izletniku među dvojcem koji se tamo zatekao i nakon kraćeg zagrijavanja tijela i duše krenuli u noć. Već spomenuti dvojac savjetovao nam je da se spustimo po stazi koja vodi uz žičaru prateći njihove tragove. Pokušali, glas razuma je srećom pobijedio pa smo se, nakon izgubljenih 45 minuta, okrenuli i nastavili stazom utabanom vlastitim nožicama. Silazak je bio iznenađujuće brz u odnosu na očekivanja tako da smo VEĆ u 23 sata bili kod limuzine

S obzirom da su dojmovi izleta oprečni, ovdje su navedene gole činjenice, a članovima ekspedicije puštam na volju da napišu vlastite impresije. U svakom slučaju – nitko nije ostao indiferentan :).

Ovom prilikom želim istaknuti i zahvaliti alfa Izletnici Ivi na prćenju, moralnoj snazi i optimizmu koji nije popuštao niti u najtežim trenucima, Filipu na mačizmu i prćenju, Nemanji na pronalaženju pravog puta, Valjku na izdržljivosti i vrhunskoj vožnji limuzinom i sebi jer sam to tako fantastično osmislila 🙂 (Oskari su tijeku, euforija zahvaljivanja obuzela je i moju malenkost).

Izlet je bio naporan, iskazana je velika spremnost i odrađena je priprema za K2 – ako slučajno sumnjate da je to bio podvig kojeg se ne bi posramio ni šerpa Tenzing Norgay napomenut ću kako je 250 planinara, među kojima i brojni GSS-ovci, taj dan pokušalo osvojiti vrh Bjelolasice, ali jedino su se Izletnici odvažili to učiniti ( i učinili) sjevernom stijenom.

Marina Piskač

Comments Off on Marš podrške globalnom zagrijavanju – SMRT SNIJEGU 21. veljače 2015.

Čučerje-Vrh Kintelzi-Velika Peć-Lipa 18. siječnja 2015.

Kao što je i najavljeno izletnici su bili na prvom izletu. Vrijeme radnje: 18. siječanj 2015. Mjesto radnje: istočna Medvednica, točnije od Čučerja do planinarskog doma Lipa i nazad. Kratak…

Kao što je i najavljeno izletnici su bili na prvom izletu.

10919058_779643885459788_2258884644317129832_n
Vrijeme radnje: 18. siječanj 2015.
Mjesto radnje: istočna Medvednica, točnije od Čučerja do planinarskog doma Lipa i nazad.
Kratak sadržaj: jedne nedjelje 18.1.2015. oko 9 h skupilo se podosta izletnika u ugostiteljskom objektu “Voljeni Vukovar”. Nakon što su ispili nekoliko kava i čajeva te pojeli bureke i pizze iz pekare “Voljeni Vukovar” sjeli su u svoje crne limuzine i krenuli put Čučerja. U Čučerju ih je dočekala jedna susretljiva obitelj koja im je ustupila svoje dvorište za parking te su joj se zahvalili prigodnim poklonom. Iz Čučerja su se uputili prema planinarskom domu “Lipa” koji se nalazi na gotovo 2000 mnm. Putem su hodali po živom blatu i pregazili dva plitka potoka. Na putu prema “Lipi” skrenuli su do špilje “Velika peć”.

10943741_412584832230173_5815201607726230654_o

Po dolasku na “Lipu” uslijedila je kratka masaža i opuštanje i onda su se svi posvetili objedovanju. Pojelo se sve. Taman pred kraj objedovanja stigao je i njihov počasni član Papageno koji ih je počastio bohemskim pićem. Prije noći krenuli su put crnih limuzina s kojima su se odvezli u zagrebačku noć.
Pouka: odite na izlet s PD Izletnikom, bit će vam super.
pusa svima
vidimo se
Izvještaj: Nemanja Bačić

photo 2 Danica Macanga

Comments Off on Čučerje-Vrh Kintelzi-Velika Peć-Lipa 18. siječnja 2015.

Type on the field below and hit Enter/Return to search