22.-23.3.2025. Ovo je priča o nerealnim planinarskim ambicijama i realno usranim vremenskim uvjetima iz pera autora čiji je doticaj s osnovama planinarskog znanja diskutabilan. Svaka poveznica sa stvarnim događajima je…
22.-23.3.2025.
Ovo je priča o nerealnim planinarskim ambicijama i realno usranim vremenskim uvjetima iz pera autora čiji je doticaj s osnovama planinarskog znanja diskutabilan. Svaka poveznica sa stvarnim događajima je upitna.
Napomena autora: svi oni koji se oslone na ovaj izvještaj – zaslužuju sve što ih snađe.
U početku bijaše naljepnica
Južno od granice dosade i zapadno od Bjelolasice, na vrhuncu COVID-a, stanovita TM po prvi put ugledat će naljepnicu PD Izletnik čije će je kvalitetno dizajnersko oblikovanje nastaviti progoniti u snovima i na planinskim vrhovima. U godinama egzistencijalnih propitivanja na planinarskim pohodima i potrage za svojim istinskim planinarskim identitetom, ta divlja naljepnica bit će mistična zvijezda vodilja autorici ovog teksta.
Germknödel & kranjska kobasica: part I.
ZAGREB: Subota, 22. 3. 2025., 06:30 i nešto sitno
Parking CCO West. Dobro je da smo u natkrivenom dijelu jer vani pada jebena kiša. Dva auta i jedan kombi. TM volontira za mjesto u kombiju s čijeg će krajnjeg stražnjeg sjedala u narednih 48h neometano obzervirati ove egzotične primjerke planinarske vrste, s divljim naljepnicama prošivenima na najrazličitijim dijelovima opreme;
- Zeleno desno oko i duboka bora vođe za volanom ostat će joj trajno tetovirana u frontalnom korteksu.
- Nadrkan ali prodoran glas njegove desne ruke bit će strah i prezir intimnih trenutaka pohoda.
- …
- I Bačva. Za Bačvu je najbolje da spava u vožnji.
Na obje granice su nas propustili bez previše pitanja i pokazivanja ličnih dokumenata, što najbolje svjedoči o inkompetenciji graničnih službenika jer ako je itko izgledao kao da šverca jeftinu radnu snagu, onda su to bila dva neobrijana lika na prednjim sjedalima sumnjiva kombija, iza kojih se kesila grupica entuzijastičnih, neispavanih jadnika, pogleda čeznutljivo uperenog u horizont s nadom u bolje vremenske prilike u Schengenu.
Subota, 22. 3. 2025., 11:43h
AUSTRIA: Parking na padinama Villacher Alpa – pustoš, poneki Heinz & Heidi par i mi – šaka jada s viškom opreme i manjkom razuma.
Voajerski izlet na Prpićev Strava profil svjedoči da uspon startamo na cca 1731 m. Magla je epska. Ona koja inspirira stihove i HGSS biltene. Srećom, staza je zaista izletnička, germanski sređena, s progresivnim brojevnim markacijama. Trebalo bi biti istinski talentiran da se pogubiš na njoj, ali ova zdušna družba ima pojedince s potencijalom u svojim redovima – Nox se trudi. Drugi ga sabotiraju. Ova mrtva trka nastavlja se sve do 2136 m.
Pogled je nenadjebiv.
I završava na ofucanim, za ove uvjete krajnje neprimjerenim Quechua gojzericama čije poluraspadnuto stanje oduzima dah i okida krizu identiteta – koji kreten bi se zaputio na ovakav pohod u tom sranju od cipela? Pripadam li ja uopće ovdje, među ove ljude s divljim naljepnicama i još divljijim bojama profesionalnih gojzerica?
TM će naći utjehu u dozi duplog ruma koju u lokalnom planinarskom domu nevino maskiraju u vruću čokoladu sa šlagom. Po izlasku iz doma, Divljenaljepkaši donijet će kultnu odluku nakon letimičnog osvrta na vrh koji se nalazio tek par metara dalje – ko ga jebe – idemo dole.
Ručak u lokalu malo podno ranije spomenutog parkinga bit će zauvijek zapamćen u analima PD Izletnika kao value-for-money fine dining.


Germknödel & kranjska kobasica: part II.
Subota, 22. 3. 2025., 18:15h
SLOVENIA: Negdje u Kranjskoj Gori. Divljenaljepkaši smještaju se u apartmane šarmantne slovenske nočnilnice, koja izgleda kao kulisa nekog idiličnog obiteljskog filma iz 70-ih. Autor ovog izvještaja sljedeća tri sata provest će šetajući tuđim sjećanjima kroz povijest PD Izletnika.
Nakon višesatnog potopa kojem smo svjedočili iz udobnosti naše idilične nočnilnice, pomirili smo se s činjenicom da je jedina sportska aktivnost koju možemo upražnjavati na Triglavu – hrvanje u blatu. Rekalibrirali smo se: kasni polazak sutra u Mistični Plan B.
Nedjelja, 23. 3. 2025., 13:31h
Mistični Plan B naveo je skupinu Divljenaljepkaša u pohod do Tončkova dom na Lisci, vrha na bratskoj margini Slovenije i Hrvatske. Nakon 1:50h romantične šetnje po kiši, šljunku i asfaltu, družina je odlučila provesti jedinih 30 minuta sunca unutar ranije spomenutog doma.
Tončkov dom poznat je po specijalitetu Jurkov praženjak, opjevanom u bizarnoj priči koja bi više priličila stranicama trash tiskovine “Moja sudbina” nego poleđini menija u establišmentu u kojem je maloljetnicima dopušten pristup. Sam organoleptički doživljaj slavnog jela je – šitina. Odlučite li se ipak prkositi establišmentu planinarskog doma i naručiti burger na 900 m nadmorske visine, ostat ćete zatečeni jer će vam biti poslužen burger čija kvaliteta (i kvantiteta) nadilazi većinu onih koji se poslužuju u užem centru Zagreba.


Na terasi doma, s prvim kapima kiše, opalila se skupna fotografija za anale, a nakon osvrta na vrh koji se nalazi na tek kojih 10 metara udaljenosti – Divljenaljepkaši ponovno donose kultnu odluku – ko ga jebe – idemo dole.


I zaista – ko ga jebe – jer nakon godina lova na divlju naljepnicu, autorica ovog djela napokon je ulovila planinarsko društvo koje, poput Murakamija, virtuozno balansira između ljepote planinarske svakodnevice i nadrealističkih ambicija da se kroz život vode loveći jebene pečate na vrhovima, umjesto osjećaja za užitkom u iskustvu bivanja.
S štovanjem,
Autorica: T.M.