26. – 30.5.2022. (neki 3, neki 4, neki 5 dana) – Pag, Sv. Vid, Life on Mars trail
Mars a.k.a. Pag a.k.a. moj prvi izlet s PD Izletnikom! Kako je došlo do toga?
Slušam o Izletniku već skoro dvije godine, upoznala sam brdo ekipe kroz razna druženja, vjerno pratim sve objave na Instagramu i svaki vikend si pomislim – pa baš im je lijepo. Dobro, ne kad hodaju po kiši i snijegu ali, you get the point. Iako obožavam putovati i prošla sam dosta toga, moram priznati da Lijepu našu nisam dovoljno istražila. Pored toga, htjela sam si dati neki izazov i izaći iz zone komfora, a Raka me svaki tjedan barem jednom pita „a kad ćeš nam doći u Izletnik?“ tako da je odluka pala.
Prvi izlet – Pag, trodnevni izlet. Jao meni. Zvuči predobro ali priča se da će biti 40 ljudi, a ja nisam najveći ekstrovert pa ne znam što očekivati. Nema veze, upisujem se u tablicu bez imalo razmišljanja, mislim da je pomoglo što sam čula da se ide u siranu Gligora. 🧀🐑😏 Toliko sam bila pripremljena na sve ovo da sam išla kupovati svoje prve gojze taman prije sastanku u srijedu prije putovanja. Oprema spremna, dogovoren prijevoz do Paga i to je to za sada.
Prva lekcija je tu: „Go with the flow i nauči prepustiti organizaciju drugima.“
Šatoraši su otišli na Pag već u četvrtak, uspjeli se brčkati cijeli dan na predivnoj plaži ispod hostela (nismo uopće bili jelly na slike u grupi), a ostatak ekipe se počeo skupljati u subotu. Stižem s Donom i Markom u Bošanu već u 10h ujutro, šatoraši se tek protežu ispred svojih šatora i kuhaju prvu kavu, a Masa trčkara oko nas i laje na prve pridošlice.
Kada smo se svi okupili i rasporedili po hostelu, dogovorili smo polazak na Sv. Vid. Čula sam toliko imena pri upoznavanjima ali u 3 dana ću valjda popamtiti sve Izletnike. 😃 Naša organizatorica i host Maja je iskusno povela kolonu, a meni začudo glava prazna. Ne brinem se hoće li mi biti težak uspon, hoće li me nažuljati gojze ili hoće li pasti kiša. Energija ekipe je bila tako pozitivna i ohrabrujuća da sam se samo prepustila uživanju u krajoliku i upoznavanju novih ljudi.
Lekcija no.2: „Okruži se pozitivnim ljudima i enjoy the ride.“
Radimo prvi stop za fotkanje, naravno kod table na kojoj piše Bošana.
Došli smo laganim korakom i do početka staze koja vodi na najviši vrh otoka Paga – Sveti Vid koji se nalazi iznad Paškog zaljeva na visini od 349 m. Na vrhu se nalazi ostatak stare kapele Sv. Vida po kojoj je vrh dobio ime a još jedan fun fact je da je čak 86% površine Paga bez biljnog pokrova. Uspon je bio dosta strm, bura je šibala k’o luda pa nemaš druge nego da i ti šibaš dalje, često i četveronoške jer ako pogledaš dole, moglo bi ti se zavrtiti (kao meni haha). Nakon nekih 45 min uspona, stigli smo na vrh i počeli s redom fotkanja, redom sendviča i pivi i redom divljenja pogledu. Naravno, nakon što je Adam zalijepio našu naljepnicu na najviše mjesto na stupu.
Malo smo se zadržali na vrhu i onda se krenuli dalje spuštati u Kolan prema tvornici sira Gligora gdje imamo zakazanu turu u sirani i degustaciju. Ovako s vrha se činilo da nemamo puno hoda do tamo ali malo sam se prevarila. A i nisam baš računala da ćemo se putem pogubiti haha. Dobrim dijelom je kolonica lijepo koračala, malo se krenula raspadati ali nema veze, pa vidimo gdje je osoba ispred nas. Tajana i ja se zapričale, ona bere kadulju putem i dolazimo do Pepića i Antonije koji nam govore: „Paa mislim da smo se malo izgubili, ne vidimo dečke ispred nas“. Ne vidimo nikog ni iza nas, navodno je i Ana izgubila GoPro putem a na njemu je i jedina zajednička fotka s vrha sa zastavom. (GoPro se našao iduće jutro!)
Lekcija No.3: „Slikaj zajedničke fotke na vrhu s više mobitela“ 😄
Naša odjednom mala grupica od četvero ljudi nastavi dalje, a kaj je i Taja rekla: „Pa ljudi kada biste inače vidjeli Šimune?“ Ubrzo nas je sustigla i spasiteljica Maja koja je dogovorila da auti dođu po nas i odvezu nas ravno do Gligore. Pravi VIP tretman, sve nam je omogućila.
Konačno smo se svi skupili ispred Gligore, dobili zaštitna odijela (sexy) i krenuli za mirisom sira. Kako nam je gospođa Gligora objasnila, ovo je najmodernija sirana te veličine u Hrvatskoj i sastoji se od proizvodnog dijela u prizemlju, zrionice u podrumu, te kušaonice na katu. U podrumu smo se hladili na ugodnih 15 stupnjeva, divili se tim prekrasnim žutim kolutovima i slušali priče o proizvodnji Gligora sireva. Jedva smo čekali početi s degustacijom.
Polako smo priveli dan kraju uz kuharicu Tajanu i nas par pomagačica koje smo nahranile gladne izletnike, a sutra slijedi novi izlet – šetnja po Marsu! Da budem iskrena, vrijeme nas nije baš poslužilo taj dan. Pljusak samo takav prije odlaska na brod koji nas je odveo do početka traila Life on Mars, pa je ugrijalo sunce, pa poslije još par pljuskova jer zašto ne. Kad ono, nitko se ne žali, svi tiho vade svoje kabanice, navlake za torbe kao neki Transformeri i nastavljaju dalje.
Ok, skužila sam lekciju No.4: „Nabavi dobru opremu, budi spreman na sve uvjete i nemoj kukati“.
Ja bih dodala i jednu lekciju bitnu za mene posebno: „Nije bitno kak izgledaš, opusti se“.
Taj Pag je stvarno toliko impresivan i neobičan, a ta njegova posebnost nekako najviše dolazi do izražaja na ovoj stazi. Doslovno kao da si na Marsu. Tek poneki cvjetić izviri iz kamena. Uputili smo se prema plaži gdje počinje kratka ali izazovna ferata za najhrabrije, a mi ostali smo krenuli drugim putem.
Nakon otprilike 4h hodanja, vraćamo se u mjesto i idemo ravno na brod po zasluženu klopu. Svježa riba nikad nije bila ukusnija, a vjerujem da su i galebovi poslije uživali u ostatcima.
Lekcija No.6: „Jedi više ribe!“
Dan se razvukao, bili smo umorni ali siti i sretni, na brodu se i zaplesalo tako da mission accomplished. Sutradan je bio dan odlaska s Paga, ali svi smo bili puni dojmova tako da su se svi složili da je ovaj maturalac bio pun pogodak. Pored predivnog izleta i krajolika, ja sam bila zahvalna na upoznavanju tako odlične ekipe od koje mogu naučiti stvarno dosta. Tek sam započela sa životnim lekcijama u PD Izletniku ali vjerujem da će ih biti još puuno sa svakim novim izletom. Posebne zahvale našoj organizatorici Maji i popijmo jednu za još puno lijepih izleta s Izletnikom. Ž!
P.S. atmosfera ne bi bila ista bez naše četveronožne ekipe – Mase i Đuke <3
Đuka 
Masa
Autor: I.M.