O DRUŠTVU

Planinarstvo u Ivancu počelo se razvijati dvadesetak godina nakon osnutka Hrvatskoga planinarskog društva u Zagrebu, koje je osnovano 1874. i bilo je dvanaesto u Europi i prvo u njezinu jugoistočnom dijelu. Prvi se put planinarsko djelovanje u Ivancu spominje 1893. kada je na Ivančici zaslugom HPD-a podignuta velika drvena piramida, a u neposrednoj blizini i drvena koliba. Ti su objekti trajali do Prvoga svjetskog rata.
Dana 1. svibnja 1898., točno mjesec dana prije izlaska prvog broja „Hrvatskog planinara“, Božidar Kukuljević-Sakcinski, pjesnik i glazbenik rodom iz Ivanca, primio je iskaznicu člana utemeljitelja HPD-a u Zagrebu.
Časopis „Hrvatski planinar“ od 1. kolovoza 1899. u rubrici „Družtvene viesti“ donosi zanimljiv podatak: „Planinarska podružnica u Ivancu složena je brigom presvietloga gospodina Božidara Kukuljevića Sakcinskog, carskog i kraljevskog komornika. Gora Ivančica također je puna prirodnih krasota i tvorevina pa će i ivanečka podružnica također mnogo doprinieti da se u ovim krasnim krajevima planinarstvo razširi što višeš.“ Iz tih zapisa, ali i iz riječi izrečenih na redovnoj skupštini društva 21. ožujka 1901. možemo službeno ustvrditi da su organizirani planinarski rad i djelovanje u Ivancu počeli 1898.
Po završetku Prvoga svjetskog rata okupljaju se mladi ljudi sportskog duha, pa se 13. kolovoza 1923. u Ivancu obnavlja rad podružnice HPD-a, a članovi za predsjednika biraju Hinka Blumscheina i za tajnika Alberta Špilera. Tada je ivanečke planinare zaokupila i ideja o podizanju piramide i planinarske kuće na vrhu Ivančice. Nakon ozbiljnih priprema i potpore HPD-a iz Zagreba, susjednih planinarskih podružnica i tadašnjih vlasti, 1928. Ivančica postaje veliko radilište.
Dana 1. rujna 1929., kako se saznaje iz tadašnjeg tiska, na Ivančici se na svečanom otvaranju planinarske kuće okupilo oko 500 planinara i izletnika iz svih krajeva Hrvatske i oko 3000 seljaka iz obližnjih naselja. Planinarska kuća dobila je ime tadašnjeg predsjednika HPD-a Josipa Pasarića, koji se svesrdno zalagao za njezinu gradnju, a otvorena je i deset metara visoka željezna piramida. Godine 1934. ivanečki gostioničar Artur Vojtic izgradio je vidikovac koji je po njegovu nadimku prozvan Stričevo.
Drugi svjetski rat prekinuo je planinarsko djelovanje koje, kao i u drugim krajevima oživljava tek 1948. Prvi zadatak bio je obnova porušenih i opustošenih planinarskih objekata na Ivančici. Prionuvši poslu, ivanečki su planinari kuću potpuno obnovili i svečano otvorili 12. kolovoza 1951. Potom su obnovljeni vidikovac Stričevo i razgledna piramida, koja je otvorena za posjetitelje 4. srpnja 1958. Ti su objekti bili na raspolaganju planinarima i izletnicima sve do 1981.
Na Ivančici su organizirane razne manifestacije, npr. prvi slet mladih planinara Hrvatskog zagorja 9. lipnja 1957., na kojem je sudjelovalo oko tisuću planinara, pretežno mladih. Društvo je nositelj aktivnosti Medudruštvenog savjeta Zagorskoga planinarskog puta, brine se o markacijama, o opskrbi planinarske kuće te o održavanju planinarskih objekata i njihova okoliša. Godine 1964. planinarski dom dobiva struju, a 1974. izgrađena je i prilazna cesta.
Budući da je kuća na Ivančici postajala trošnom, razmišljalo se o njenoj obnovi. Poslije opsežnih priprema, uz pomoć tadašnjih vlasti i ivanečkih gospodarstvenika, u rujnu 1981. počeli su radovi na njezinoj generalnoj obnovi. Kuća je (u obliku u kakvom je danas) svečano otvorena 4. srpnja 1982. Idejnu skicu izradio je arhitekt Eduard Kušen, a radove je izveo građevinski majstor Dragutin Jakuš iz Bedekovčine. Planinarska kuća je potpuno opremljena, a istodobno je uređen i vidikovac Stričevo dok je piramida zaštićena zaštitnim premazom.
Dana 20. lipnja 1986. svečano su otvorene društvene prostorije Ivančice u Ivancu, u ulici Ljudevita Gaja 13/3. Prostorije imaju 150 četvornih metara, koje su planinari uredili uz pomoć brojnih sponzora. Za takav uspjeh u izgradnji društvenih prostorija i objekata na Ivančici planinari su zahvalni tadašnjem predsjedniku Društva Ivanu Čanžaru, tajniku Cvjetku Šoštariću i gospodarskom referentu Franji Hrgu. Time se ne umanjuje i doprinos ostalih članova Društva.
Istočno od planinarske kuće izgrađena je 2002. godine depadansa sa natkrivenom terasom i podrumom. Sastoji se od tri prostorije: blagovaone u koju stane dvadesetak ljudi, sanitarnog čvora s tušem i hodnika, a koriste se prilikom većeg broja posjetitelja. U podrumskom dijelu je spremište, i manja planinarska prostorija koju koriste članovi HPD „Ivančica” i članovi HGSS¬a stanica Varaždin. Izgradnja podruma započela je osamdesetih godina 8 metara zapadno od planinarskog doma u udubljenju nastalom iskopavanjem kamena za prvu izgradnju doma 1929. godine. Poticaj za izgradnju bio je taj što je planinarski dom često pretijesan, naročito u zimskim mjesecima.
U to je vrijeme dosegnut i najveći broj članova: godine 1989. Ivanec je imao 800 registriranih planinara. Tijekom Domovinskog rata broj članova se smanjio na 150, dok u današnje vrijeme društvo broji 334 člana.
Društvo se brine o planinarskoj imovini, njenom održavanju i obnavljanju, a članovi djeluju u nekoliko sekcija i odsjeka, a opredjeljuju se prema dobi, fizičkim mogućnostima ili sklonostima. Sekcija društvenih izleta tijekom cijele godine organizira društveni izlete i planinarske ture. Markacijska komisija brine o održavanju planinarskih putova na Ivančici, dok Gospodarska komisija brine o uređenju planinarske kuće „Josip Pasarić” na Ivančici. Od 2008. godine djeluje i Sportsko-penjački odsjek.

O NALJEPNICI

Logotip HPD „Ivančica“ Ivanec napokon je nakon mnogo godina rasprave završen 1965. godine. Kako na sebi nije imao petokraku zvijezdu izazvao je mnoge rasprave u ono vrijeme, ali upravo mu je to omogućilo da svih ovih godina ostane nepromijenjen.
Sam logo sastoji se od plave boje neba, bijele boje obrisa Ivančice, zelene boje šume i livada koje ju okružuju te cvijeta Ivančice s kojim planina dijeli ime.
2015. godine smo na vanjskim obodima upisali tekst Hrvatsko planinarsko društvo i Ivanec, jer je riječ Ivančica uključena u sam logotip. Zadnjih 20 godine taj tekst bio je kružnog oblika i nije bio prikladan za tisak na promotivni materijal Društva.