12.12.2021.

„Rano jutro pola 6, svakog dana putuje“ – obično tako nekako krenu ovi izvještaji, ali evo danas nije rano, izet je u 10h, oči nisu pune sna al se svakako putuje…i to kratko, do sela Blaguša (istočna Medvednica) gdje je start. Okupljanje je na parkingu kod DVD-a, u čijoj blizini je caffe bar „Luna“ gdje jutarnju kavu piju svi viđeniji ljudi iz sela pa tako i mi.

Nakon kave lagani pokret na kružnu rutu do Planinarske kuće Grohot i razgledne piramide pokraj nje. Selo ko selo, svaka kuća po psa al Blaguša na ulaznim vratima često po lava tako da ako se izgubite, a sretnete lava, znate gdje ste. Od ostalih znamenitosti Zoki je primjetio da na par kuća suncem obasjan bliješti benkovački kamen na što je bio ponosan.

Staza niša preteška, pomalo blatnjava, pomalo prekrivena snijegom.

Nakon pola sata sreli smo prvog lovca sa psom  – Kraj = lovac svojim putem, a pas za nama do vrha

Nakon cca 1h susret s lovcem br. 2 – Kraj = čovjek nas upozorava da nije baš pametno skretati sa staze, budući je šuma puna lovaca… kroz gravu nam prolazi da su dečki jutros sigurno krenuli u šumu uz koju „ljutu“ pa tako stižemo od Planinarske kuće Grohot bez skretanja, tek uz pokoje stenjanje na strmom dijelu uspona.

Dosta dobra kuća sa sjenicom i pekom ispred te ekipom koja fešta već od ranije.

Odmah smo otišli do razgledne piramide u blizini kuće te se uz sve strahove budući su stepenice bile pod ledom popeli do vrha.

Spustivši se nazad slijedi red grijanja u kući, tople cuge i klope.

Skoro sam zaboravio bitnu stvar, slikali smo se na vrtu razgledne piramide za potrebe društvenih mreža (evo baš gledam dok tipkam, idu lajkovi ko djeca niz tobogan).

Na povratku dolje dešava se sljedeće:

  • Nailazimo na noviju busnu stanicu 500m od vrha iako smo uvjereni da nikakav bus ne vozi gore
  • Antun pronalazi ratkapu, i to, ni manje ni više Opelovu
  • Drugog lovačkog psa srećemo pred Blagušom (naravno bez gazde)

Budući smo ustanovili da se radi o jugoslavenskom planinskom goniču, koji po raspadu bivše države mijenja ime iz jugoslavenskog u crnogorskog goniča nikome baš nije bilo jasno kuda je krenuo umjesto da odmara uz gazdu.

S druge strane uz razgledavanje zanimljivih krajolika jednim okom tražimo prvog Opela da vratimo ratkapu. I našli smo ga, samo što ovaj pronađeni nesretnik nije imao sve 4 ratkape te smo mu svakako odlučili montirati ovu jednu jer od nečeg se mora krenuti.

Po dolasku natrag u Blagušu vraćamo se tamo gdje je sve počelo – caffe bar „Luna“ te sjedamo na terasu. Crnogorski gonič s nama, mi s njim, šta ćemo?! Sreća u nesreći, na ogrlici je imao broj koji smo pokušali zvati te naknadno i poruku poslali jer se lovac nije javljao. Molio bih Raku da na sastanku izvjesti javnost je li lovac na kraju našao psa ili pas njega.

Ćao Bao

Autor: M.P.